Izvor: Detektor.ba

“Još uvijek je vrlo teško govoriti o Srebrenici”, kaže Marc van Berkel, koji se bavi historijskim temama, i koji je nedavno objavio izvještaj o tome kako se masakri počinjeni u julu 1995. godine nalaze u holandskim udžbenicima historije.

“Teško je jer su događaji iz 1995. godine (ali i prije toga) relativno novi; nisu u potpunosti postali historijski. Svako ko je bio očevidac ovih tragičnih epizoda želi da ispriča svoja iskustva.”

Holandija ima specifičnu ulogu u historiji Srebrenice, jer su neke njene trupe – poput bataljona Dutchbat III – kao mirovne snage UN-a bile stacionirane u obližnjoj bazi u Potočarima, kada je na hiljade bošnjačkih muškaraca i dječaka pokušalo da pobjegne od snaga Vojske Republike Srpske.

Ove trupe su optužene da nisu dovoljno učinile da zaštite Bošnjake, kao i da su 350 Bošnjaka, koji su utočište potražili u bazi UN-a, predali srpskoj vojsci i policiji, koji su ih kasnije pogubili.

Vrhovni sud Holandije je u julu 2019. presudio da je ova država samo 10 procenata odgovorna za smrt tih 350 muškaraca, a holandska vlada je prošle nedjelje osnovala stručnu komisiju koja će odlučivati o visini odštete porodicama ovih žrtava.

Van Berkel ističe da se javni diskurs u Holandiji uglavnom odnosi na “grupe vojnika Dutchbata koji smatraju da se prema njima postupa nepravedno i da su i sami žrtve”.

Holandske trupe tvrde da su imale nemogući zadatak – da nadgledaju UN-ovu “sigurnu zonu”, koja je bila okružena srpskom vojskom, da nisu smjeli da upotrebljavaju silu osim u samoodbrani, ali i da nisu imali odgovarajuću podršku nadređenih.

“Sa druge strane je bošnjačka zajednica (u Holandiji) koja je preživjela genocid. Oni žele pravdu i priznanje“, objašnjava Van Berkel.

On je u svom istraživanju došao do zaključka da holandski udžbenici historije posvećuju vrlo malo pažnje ratovima u bivšoj Jugoslaviji i genocidu nad Bošnjacima iz Srebrenice. Sama riječ “genocid” se jedva koristi.

Kada se Srebrenica spominje u udžbenicima, na nju se često gleda iz ugla holandskih vojnika i uloge Holandije u mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini.

Glavna poruka je da međunarodna zajednica, a posebno Ujedinjene nacije, a ne Dutchbat III, nisu uspjeli.

“Ovo je ono što se nalazi u knjigama, nisam posebno istraživao šta nastavnici rade sa tim informacijama. Ali, također sam razgovarao sa studentima koji će postati profesori historije. Većina njih nije ništa znala o Srebrenici”, rekao je on.

Srebrenica je dio kanona holandske historije. U pitanju je zvanično odobreni hronološki sažetak historije Holandije koji bi trebalo da se izučava u grupama. Ipak, prateći materijali su uglavnom fokusirani na perspektivu Dutchbata III.

Van Berkel u svom izvještaju naglašava da su muškarci i dječaci, ubijeni tokom srebreničkog genocida, često prikazani kao grupa: Muslimani. Na ovaj način oni se prikazuju samo kao žrtve, a ne kao ljudska bića koja su imala živote, porodice, historiju i kulturu.

“Ne kažem da bi trebalo da preskočite lična iskustva vojnika, ali glavna poruka trebalo bi da bude da je u Evropi počinjen genocid. I premalo se pažnje posvećuje uticaju toga na zajednicu, s obzirom na to da u Holandiji živi veliki broj ljudi iz BiH”, ističe Van Berkel.

“Ljudi iz naše generacije ne znaju šta se dešavalo”

Nedostatak saznanja o genocidu također je jedan od razloga zašto je grupa koja nosi naziv “Bosanska djevojka” pokrenula kampanju pod nazivom “Srebrenica je holandska historija”. Ovu grupu čine četiri holandske žene porijeklom iz BiH u ranim 30-im godinama, a inspiracija za naziv grupe im je bilo djelo umjetnice Šejle Kamerić.

“Dok smo razgovarali o našim iskustvima, zaključile smo da se svake godine sve manje pažnje daje Srebrenici, a istovremeno Holandija je igrala veoma važnu ulogu”, kaže Daria Bukvić, jedna od članica grupe.

“Ljudi iz naše generacije zaista ne znaju šta se dešavalo u BiH. Bolno je što ponekad moram i da objašnjavam zašto živim u Holandiji”, dodaje ona.

Njihova kampanja ima nekoliko ciljeva. Prvi je da se poboljša nastava iz historije i da se uključi perspektiva preživjelih. To uključuje kreiranje web stranice sa zbirkom ličnih priča i drugih materijala.

“Problematično je to što mladi misle da se posljednji genocid u Evropi desio 1945. Ljudi moraju biti svjesni koliku vrijednost ima sloboda i da ona nije nešto što možete samo uzeti zdravo za gotovo”, dodaje Bukvić.

“Bosanska djevojka” također želi da holandska vlada finansira izgradnju spomenika ispred kog bi se obilježavale godišnjice masakra. Ova grupa je za sada uspjela da postavi privremeni spomenik, online izložbu fotografija 25 portreta bosansko-holandskih muškaraca i žena koji imaju po 25 godina.

Iako se same ne sjećaju rata, one simbolički predstavljaju vezu između Holandije i BiH i kreiraju zajedničku prošlost i budućnost ove dvije zemlje.

Portreti će 11. jula, tokom godišnjeg obilježavanja genocida u Srebrenici, biti postavljeni na Het Pleinu, trgu u Haagu, neposredno ispred ulaza u holandski parlament.

Ove godine, holandska ministarka odbrane Ank Bijleveld planirala je da prisustvuje komemoraciji u Memorijalnom centru u Potočarima, ali je put otkazala zbog pandemije koronavirusa.

Bijleveld je umjesto toga prisustvovala komemoraciji u Haagu, a u ime holandske vlade u Memorijalnom centru je prikazana videoporuka premijera Marka Ruttea.

Udruženje veterana Dutchbat III također je željelo da otputuje u Srebrenicu, ali će se umjesto toga pridružiti događaju u Haagu...

Nastavak teksa čitajte ovdje.

(Detektor.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)