ZORAN BIBANOVIĆ/ ODLAZAK NA PLANINU

Nije svejedno, postoje pravila za boravak u prirodi: Kada je jutro crveno, kada mačke ližu dlake... Stiže nevrijeme!


08.06.20, 15:32h

 

Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

 


Društvo prijatelja kulturnih i prirodnih vrijednosti – Wigwam je osnovano 26.4.1999. godine, u Sarajevu, na inicijativu Associazione Italiana dei Clubs Wigwam, Piove di Sacco, Padova. Ideja Wigwam je način života sa svim njegovim kulturnim, duhovnim, rekreativnim, sportskim, vaspitnim, proizvodnim, egzistencijalnim potrebama života u skladu sa prirodom.


Za predsjednika Skupštine izabran je prof. Refik Numić, dugogodišnji potpredsjednik Društva je bio kolega Adnan Osmanagić, a za predsjednika Društva sam izabran ja.

 


wigwam-osnivanje
Nijaz Abadžić, protagonist nove ekološke planetarne religije bez nacionalnog, kulturnog, civilizacijskog i oficijelnog religijskog predznaka bilo koje vrste (atribucija prof. dr. Rešid Hafizovića) govori (1999.) na osnivačkoj Skupštini NVO Wigwam


Društvo je davne 2000. godine otvorilo svoje prostorije pod nazivom: Klub – Wigwam Point, u ulici Kemalbegovoj 15. koji je u kratkom vremenu postao popularno mjesto susreta raznih profesija. Član kluba je dobijao pravo sudjelovanja u programskim aktivnostima, ključeve i člansku kartu kluba. Klub su vodile kolege Nebojša Kovač i Velid Hodžić, a programsku djelatnost je vodio reditelj Dubravko Bibanović.


Malo potom Društvo je pokrenulo i aktivnosti Wigwam sela na planini Visočici okolo kojega je projektirana bogata rekreativna mreža hodačkih, biciklističkih i ski itinerera, čime je u rekreativnom smislu povezana Bjelašnica sa Boračkim jezerom i Neretvom. Godišnja manifestacija Festival sela – Wigwam Trophy je ubrzo postala regionalni brend u Bosni i Hercegovini.


Društvo je u partnerstvu sa Turističkom zajednicom općine Centar Sarajevo (2000. godine) i uz finansijsku podršku EC Obnova – Vocational training programme, projekat broj 127. (EUnet), organiziralo na terenu i u prostorijama DIF-a, prvu stručnu obuku Pratilaca turističkih putovanja i Planinarskih vodiča i nadzornika parkova prirode. Vođa projekta je bio prof. Miroslav Slokar, a glavni instruktori su bili Drago Bozja i Zoran Bibanović.


Pomoćnici na projektu su bili Almas Peljto, pomoćnik glavnih instruktora, predsjednik PD Bukovik, Muhamed Šišić, pomoćnik instruktora na terenu, Redžep Grabus, Braco Babić i Adis Arapović, pomoćnici za vođenje podgrupa u organizaciji izleta i tura. Monitorig su bili Adnan Biser, pomoćnik Ministra za privredu KS i Mirza Šoše, konsultant.


Obuku je uspješno završilo oko 120 polaznika i to su bili prvi poslijeratni obučeni stručni pratioci putovanja i vodiči po parkovima prirode u Kantonu Sarajevo, a vjerovatno i u čitavoj Bosni i Hercegovini. Za potrebe edukacije angažiran je veći broj predavača i štampani su Priručnici za obuku.

 


dragutin-drago-bozja
Dragutin Drago Bozja – planinarska legenda


U svakodnevnom životu čovjeka koji živi u urbanim sredinama postoje razna pravila i propisi po kojima se on ponaša, a u tome mu pomažu razne institucije. Međutim u prirodi je čovjek slobodan i orijentiran samo na sebe, odnosno na jednog ili više partnera. Međunarodna planinarska organizacija U.I.A.A. u koju su udružene brojne planinarske organizacije i udruženja, preporučuje da se svaki planinar hodač, visokogorac ili alpinista nastoji maksimalno pridržavati slijedećih pravila:

 

 

  •     Prije svakog odlaska u prirodu provjeriti kako svoju kondiciju i opremljenost, tako i onih koje vodite sa sobom. Posebno treba obratiti pažnju na djecu i starije učesnike pohoda-izleta. Ako ste neraspoloženi ili ste upravo preboljeli neku bolest, ne idite na duže i teže pohode-izlete;
  •     Korisno je i potrebno da se učlanite u neko od planinarskih društava;
  •     U planinu po mogućnosti nikada ne odlazite sami, a u samom početku kao pratioce koristite iskusnije planinare;
  •     Svaki izlet i turu treba unaprijed dobro isplanirati. Ako idete na izlet ili turu koja vam nije poznata, proučite je prvo na karti, prikupiti potrebne informacije od poznavaoca, te napraviti tok kretanja – itinerer;
  •     Nije na odmet da znate da su lakši izleti ili ture u jednom danu oko 4 sata pješačenja;
  •     Teži izleti u trajanju oko 6 do 8 sati pješačenja zahtijevaju odmore, što je ovisno terenu i vremenskim uvjetima;
  •     Odmori takođe zavise od konfiguracije terena, što omogućava da se stanke planiraju nakon 1,5 do 2 sata pješačenja;
  •     Odmori ne trebaju biti suviše dugi, najviše do 15 minuta. Na odmorima, osvježenje primjenjivati zaslađenim pićem ili voćem (čokoladom). Pretrpavanje hranom nije preporučljivo.

 

wigwam-selo-visocica

Nekadašnje Wigwam selo na Visočici


Ne zaboravite da svaki polazak počnete laganim hodom, nikada brzim. Kada postignete ujednačeni ritam hoda, možete ga postepeno pojačavati. Disanje treba biti ravnomijerno, a po mogućnosti održavati isti tempo hodanja. Na ravnijem terenu pravite duže korake, a na strminama kraće, što će omogućiti da štedite energiju i vaše srce, kao bi ste bez prevelikog umora došli do cilja.


Na strmim usponima, uz pomenuti ujednačeni tempo, prosječno uvježbani planinar za jedan sat savlada oko 300 metara visinske razlike, a u silasku od 500 do 1.000 metara. Međutim ovaj podatak je upitan jer je često silazak mnogo teži. Nekada silazak može biti teži od uspona. Posebno kada smo umorni. Stoga treba silaziti polako i oprezno. Ako je padina suviše strma okrenuti se prema padini, pridržavati se rukama i polako spuštati. Nikada ne okretati leđa padini.


Za uspon i silazak koristite dva teleskopska planinarska štapa koji rasterećuju i čuvaju zglobove kukova, koljena i gležnjeva. Koriste ih mlade, a posebno starije osobe. Dobra i odgovarajuća oprema za boravak u planini je preduvjet koji treba konstantno ispunjavati.

 

wigwam-selo-kljucevi

Montanjista Pašaga Paša Grbo prima ključeve Wigwam sela


Meteorološka služba danas i veliki svjetski meteo operatori mogu općenito predvidjeti vrijeme koje prognoziraju po pravilu za veće područje, ali poslije toga se moramo sami potruditi da prognozu razumijemo i primijenimo za naš kraj. U tome nam, naravno, pomažu barometar i higrometar (sprave za mjerenje zračnog pritiska i vlažnosti).


Barometar, ako opada, znači da će se vrijeme pokvariti. Kada je u usponu, znači da će se vrijeme popraviti. Ako barometar lagano opada, možemo očekivati dužu kišu, a ako naglo opada, očekujmo kratko nevrijeme ili oluju.


Izletnici treba da znaju da jutarnja kiša obično prestaje padati oko osam sati, potom oko podne i oko šest popodne.


bjelasnica-magla
Mještani kažu: Kada vrh Bjelašnice osvoji magla – eto kiše

 

U knjizi Život na otvorenom, autor R. Anfosso je zabilježio: „Nevrijeme nas očekuje ako su životinje uznemirene, kada ptice nisko lete, kada se dim iz dimnjaka teško diže uvis, kada je zrak rano ujutro proziran da nam se panorama čini bližom, kada oko sunca ima oblaka i kada je crveno jutro, kada se po stazama razmile puževi, kada mačke ližu dlake, kada slivnici počnu zaudarati, a pored jezera se osjeti miris ribe, kada se oko mjeseca noću pojave prstenovi različitih nijansi i kada zvjezde nisu tako sjajne. Nevrijeme valja očekivati i kada oblaci brzo prekriju nebo, a mušice počnu dosađivati i obadi silno navale na konje i mazge pa ih natjeraju da tapkaju kopitama. Poslije snažnog vjetra, nakon kratke pauze, počinje padati kiša. Jugo (šilok) i sparina donose kišu. Za iznenadna nevremena ne treba se nikada žuriti niti žaliti ako ste odstupili od predviđenog hodačkog programa“.


U slučaju nevremena izbjegavati vrhove, grebene, usamljena stabla, rubove šume, kretanje u skupini. Plitke pećine i mala udubljenja u tlu nisu pogodni za zaštitu. Gusta šuma i gusto grmlje su dobra zaštita. Na otvorenom prostoru se mora obavezno čučnuti, skupiti koljena i sagnuti glavu, pokriti astro-folijom ili najlonom i sačekati da grmljavina sa kišom prođe. Kod jake kiše izbjegavati sipare i kretanje ispod stijena, te usjeke i vododerine.


U slučaju da zatreba pomoć ne treba paničariti i vikati. Smiriti skupinu, umirujuće uticati na povrijeđene i u zonama bez mobilnog signala, zvučnim (pištaljkom) i optičkim signalima pozivati pomoć četiri puta u minuti, sa prekidima od minute i to ponavljati dok se ne dobije odgovor koji treba da bude tri puta u minuti u razmacima od minute, sve dok se ne ostvari vizuelni kontakt. Povrijeđeni se ne smije ni u kom slučaju napuštati.


Ukoliko neko odlazi po pomoć, mora odgovornoj osobi dati sve relevantne podatke: mjesto, vrijeme, vrstu povreda, broj članova skupine itd. Povrijeđenog treba utopliti uz prethodno pruženu prvu pomoć.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

 



Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!