Piše: Ahmed HRAPOVIĆ
   

Ne prestaju napadi na Bosnu i Hercegovinu od strane najdražih nam komšija. Posljednji je bio (preko leđa muslimana) od strane polupismenog Ivice Dačića, koji izgleda kao da je uvijek nadrogiran i alkoholiziran, glasnogovornika prekaljenog četničkog vojvode Aleksandra Vučića, Dačića kojeg u narodu još nazivaju i "čvarkom od čovečuljka".

Taj čvarak od čovečuljka se drznuo da iznese milijarde laži na račun jednog naroda, čak se prisjetio i „Islamske deklaracije“ Alije Izetbegovića, teksta koji je svojevremeno bio dostupan Josipu Brozu Titu i svim sigurnosnim službama bivše Jugoslavije – od obične milicije do UDBA-e i, da je u „Islamskoj deklaraciji“ postojala bilo kakva prijetnja po uređenje države kakva je bila Jugoslavija, a Juga je imala  itekako strog, drakonski odnos prema nacionalistima, Alija Izetbegović do kraja života ne bi izašao iz zatvora.

Sve je to čvarak Dačić izlanuo da bi se dodvorio vladajućima u entitetu RS, entitetu kojeg u narod, opet, nazivaju i entitet Republika Tabutska, a zna se i zbog čega. Napadi iz Srbije su pokušaj da se problemi lošeg ekonomskog stanja i skorog obaveznog priznanja Kosova od strane Srbije, sve prelama preko leđa Bosne i Hercegovine, odnosno preko jednog naroda u BiH, i to većinskog.

Slično je i sa drugim nam dragim komšijom - Hrvatskom. Sve svoje probleme pokušavaju prelomiti preko Bosne i Hercegovine i, opet, preko većinskog bošnjačkog naroda, dok u širokom luku zaobilaze najveće neprijatelje BiH, lider bosanskih Hrvata i bosanskih Srba Dragana Čovića i Milorada Dodika.

I ne samo to, pojavljuju se, tobožnji prijatelji BiH, koji se svako malo prisjete određenih događanja od prije 25 godina, iz vremena kada su Srbija, Hrvatska i Crna Gora izvršili brutalnu agresiju na Republiku BiH. Jedan od takvih je bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić, uzdanica Franje Tuđmana, svojevnemeno osumnjičen da je kriminalac upleten u razne koruptivne afere, jedna od njih je i javno objelodanjena, čak je snimljeno hapšenje Mate Granića na Mirogoju od strane USKOK-a, u momentu kada traži mito u iznosu od 60.000 eura za sebe i svoga šogora (badžu), Darinka Bagu, ondašnjeg generalnog direktora „Končara“, i sve je to objavljeno u centralnoim dnevniku HRT-a.

Prije nekih 15-tak dana, spomenuti Mate Granić gostovao je u emisiji HRT-a „U svom filmu“, koju veoma uspješno vodi novinarka i urednica Tončica Čeljuska. I, ničim izazvan, Mate Granić je počeo da „evocira“ uspomene iz vremena susreta Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana u Washingtonu, a sve u svrhu prekida sukoba između muslimana i katolika u BiH.

Počeo je pričom kako je Alija izetbegović, najblaže rečeno, kumio i molio Franju Tuđmana da uzme zapadnu Hercegovinu, da se Mostar podijeli na dva dijela, i, što je, prosto za nevejerovati, Franjo Tuđman glatko odbio, jer je on, kako to glupo zvuči, istinski prijatelj BiH i da je protiv bilo kakvih promjena granica RBiH, mada je već bio instalirao na tlu BiH paradržavnu tvorevinu „Herceg Bosnu“, s namjerom da je u određenom trenutku pripoji Hrvatskoj, kako bi, to su Tuđmanove riječi, „... bilo dobro da se popuni kiflica...“.

Tončica Čeljuska, valjda iz želje da korumpirani Mate Granić naciju ne dovede do suza zbog neviđenog merhametluka koji je Tuđman osjećao prema BiH i prema narodima naše države, naročito muslimanima (koje inače nije moga ni na crtežu vidjeti), priupitala Granića da li je još neko prisustvovao tom/tim sastancima, na što je Granić odgovorio da je uz Izetbegovića bio prisutan i Haris Silajdžić, koji je, po Granićevim riječima, prećutno odobravao velikodušnu podjelu BiH od strane Alije Izetbegovića.  

Odmah sam kontaktirao dr Harisa Silajdžića koji je polupolitičko laprdanje Mate Graniča kratko prokomentarisao:

- Ja se ne sjećam ničega takvoga. To je sve što mogu reći.
    

Sasvim dovoljno rečeno, jer bi bilo suvišno dalje elaboriranje gluposti i laži koje je Mate Granić iznio u vrijeme sastanka dviju delegacija u Washingtonu. Tog dana direktno iz Amerike se javio baš Mate Granić, kod nas je bila noć, u HTV-ovu političku emisiju u kojoj je gostovalo nekoliko poznatih ličnosti, među njima i Ivan Bender, perjanica samoproglašene „republike Herceg Bosne“.

Reporter je te noći bio direktan i pitao Matu Graniča kakav je ishod pregovora dviju delegacija, na što je Granić rekao da su pregovori uspjeli, da se dogovorio mir između muslimana i katolika u BiH, da se dogovorila Federacija BiH, i da od tog momenta više ne postoji nikakva „republika Herceg Bosna“. Nakon toga se reporter obratio Ivanu Benderu riječima kako više ne postoji „Herceg Bosna“, na što je Bender slegao ramenima, kako to rade poslušnici, i prokomentarisao: „... ne postoji više, šta možemo, ne postoji...“.

Dakle, te noći Mate Granić nije pomenuo niti riječi o tome kako je Izetbegović velikodušno nudio Tuđmanu zapadnu Hercegovinu. I ne samo te noći, nego nikada ni poslije toga Mate Granić, sklon korupciji, za života Tuđmana i Izetbegovića nije pominjao tako nešto. Tek nakon što su u vječna lovišta preselili Tuđman, a zatim i Izetbegović, Mate Granić je, vjerovatno dobro plaćen od strane HDZ-a, nije bitno kojeg, hrvatskog ili bosanskohercegovačkog, jer je to isto smeće u odnosu prema BiH, počeo iznositi izmišljoitine o tome kako je Alija Izetbegović, pa eto i Haris Silajdžić, nudio/nudili na tanjuru pola BiH Tuđmanu, a da to ničim nije potkrijepio osim svojom „pionirskom časnom riječju“, pa ko želi da povjeruje u njegove laži, bujrum.

I tu nije bio kraj Granićevim lažima. Pomenuo je velikodušnu ponudu podjele BiH Alije Izetbegovića i prilikom sastanka u Ženevi, pod patronatom međunarodne zajednice. U vezi s tim cijelu priču je ispričao veliki, možda i najveći socijaldemokrata i patriota Bosne i Hercegovine – Miro Lazović, koji je u vrijeme tih pregovora bio predsjednik Skupštine RBiH.

Prema riječima Mire Lazovića, međunarodna zajednica je organizirala sastanak u Ženevi, gdje su prisustvovale tri delegacije. Jednu je predvodio Alija Izetbegović kao predstavnik legalnih vlasti u BiH, Slobodan Milošević ispred krnje Jugoslavije i Franjo Tuđman ispred Hrvatske. Za Radio BiH Miro Lazović je potvrdio činjenicu da se tog dana u Ženevi trebala podijeliti BiH.

Sastali su se u jednom od ženevskih hotela i tu su Tuđman i Milošević počeli pjeniti i zaokruživati „svete srpske i hrvatske zemlje“ na području Republike BiH, čak su se, prema Lazoviću, Tuđman i Milošević verbalno sukobljavali oko određenih „svetih zemalja“ koje su zaokruživali na zemljopisnoj karti BiH. Jedino je sve mirno promatrao Alija Izetbegović sa svojom delegacijom.

Bližilo se podne i vrijeme za ručak pa su se sve tri delegacije uputile ka svojim hotelima da ručaju. Lazović za Radio BiH kaže kako je, odmah nakon što su sjeli u automobil, upitao izetbegovića: „Bolan, Alija, zar ćeš stvarno pristati na podjelu BiH i potpisati konačnu podjelu?“, na što mu je Izetbegović odgovorio da mu to ne pada na pamet, da sad idu u svoj hotel da ručaju, da će Alija da klanja podne i da se više neće vraćati na sastanak sa Tuđmanom i Miloševićom.

Uz to je rekao: „Miro, ti si predsjednik Skupštine BiH, imaš ovlasti kao i ja, pa ako ti želiš, možeš ti sve potpisati.“ Naravno, Miro Lazović nije ni pomišljao na tako nešto, i ta priča Mate granića, kao i pokušaj podjele BiH od strane Tuđmana i Miloševića je propala, i samog Granića uvela u sopstvenu laž.

Nakon povratka iz Ženeve, na aerodromu Pleso u Zagrebu, Tuđman je održao kratku press konferenciju, vidno iznerviran, na granici ludila i dao izjavu: „Izetbegović je čovjek koji jedno govori ujutro, drugo misli u podne, a sasvim treće radi navečer... takvom čovjeku se ne može vjerovati...“.

Očigleno je da je Izetbegović i od Tuđmana i od Miloševića napravio političke budale, za BiH kupovao vrijeme, taktizirao, ali ni jednog momenta nije pomišljao na podjelu BiH, niti, kako su mu mnogi pripisivali, od BiH da napravi neku muslimansku državu. O tome se izjasnio pred cijelim svijetom.

Na pitanje CNN-ovog reportera da li je istina da kani od BiH napraviti džamahiriju, Izetbegović je bio maksimalno konkretan i korektan. Izjavio je da bi to možda bila njegova intimna želja, ali da u BiH ne postoje ni minimalni uslovi za to, jer u BiH žive muslimani, pravoslavci, katolici, jevreji...

Tom svojom izjavom, kao da je znao da će jedog dana tako nešto pomenuti Dačić, tom čvarku od čovečuljka unaprijed začepio usta, i ne samo njemu, nego i ostalima koji iznose laži o našoj državi i predstavnicima legalnih vlasti iz vremena agresije na BiH koja se manifestirala kroz klasične oblike terorizma, koji je trajao kontinuirano četiri godine na očigled cijeloga svijeta.

Lažova je bilo i biće, ali je neshvatljivo da se pojedinci tako nisko spuste i za šaku eura iznose gnusne laži, kao što je slučaj sa lažima Mate Granića. Mate Granića koji je, kako su zabilježile kolege iz Večernjeg lista Zagreb, 8. svibnja 2004.:

„Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova i Darinko Bago, predsjednik uprave „Končara“ i bivši veleposlanik u BiH i Bugarskoj, uhićeni su jučer zbog sumnje u primanje, odnosno pomaganja u primanju mita u iznosu od 60.000 eura.
    
USKOK, koji koordinira obradu, kao glavni dokaz sumnji posjeduje tehnički besprijekornu snimku kompromitirajućeg razgovora između Mate Granića i Velimira Delonge, bivšeg direktora u „Končaru“, koji je slučaj (traženja mita) prijavio policiji i USKOK-u. U dogovoru sa kriminalistima i tužiteljima, ozvučen je Delonga koji se na Mirogoju sastao sa Granićem.

U priopćenju USKOK-a navedeno je da je uhićen 50-godišnjak pod sumnjom da je u postupku otkupa dionica „Končara“ zahtijevao novac od jednog dioničara, čime je počinio kazneno djelo primanja mita. Uhićeni je bio Darinko Bago.
    
Drugi uhićeni, za kojeg se ne navodi da je Mate Granić, već da je 57-godišnji liječnik, pomagao je u primanju mita. I Bago i Granić sprovedeni su u istražni centar zagrebačkog Županijskog suda.
Granić je nijekao upletenost u korupciju, ali se sve zabilježilo kamerama i jasno čulo kako od Delonge traži 60.000 eura, nakon čega su mu prišli pripadnici USKOK-a i stavili lisice na ruke.“
    

Razgovor i haopšenje Granića na Mirogoju objavio je centralni dnevnik HRT-a isto veče, ali, kao u slučaju i drugih krupnih riba, upetljao se HDZ i spasio „lik i djelo“ Mate Granića, te spriječio sprovođenje dalje istrage i sudski postupak. Sve je palo u vodu.
    

Eto, takvi ljudi, svojevremeno pod sumnjom da su klasični kriminalci, korumpirani do guše, iznose laži o časnim ljudima i jedinim legalnim predstavnicima vlasti R BiH iz perioda agresije na BiH, koji su se borili i danas bore da u Bosni i Hercegovini jednakopravno žive svi narodi – građani Bosne i Hercegovine.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)