Bečki dnevnik „Standard“ piše o ratnom turizmu u Sarajevu na primjeru vlasnika hostela kome je posao „krenuo“ tek kada je u sobe ugradio originalne „ratne rekvizite“. Jer, rat se prodaje bolje od mizerne stvarnosti.

"Kada gosti to zatraže, Arijan Kurbašić se oblači kao vojnik UN sa plavim šljemom i pancir-prslukom. Tada turisti mogu da se pomalo osjećaju kao da je još rat. Upravo to osjećanje kupuju kada se smjeste u War Hostel u Sarajevu. Kurbašić je jedan prostor opremio kao bunker u kojem može da se prenoći pod čkiljavim svjetlom, uz loš vazduh i uz zvuke bombardovanja. No, i drugi prostori su spartanski uređeni: prozori su dijelom obljepljeni plastičnim folijama, doručkuje se ispod bodljikave žice. 'Normalan hostel koji sam držao nije funkcionisao', objašnjava Kurbašić svoje motive da prodaje rat vođen od 1992. do 1995. 'Još sam siromašan, ali mi ide bolje', kaže ovaj mlad čovek koji svoju porodicu prehranjuje tim hostelom."

Novinarka "Standarda" Adelheid Wolfl piše kako je Kurbašića za njegovu poslovnu ideju inspirisalo to što poprišta ratnih dešavanja za turiste predstavljaju najposjećenije lokacije u gradu. On smatra da je to način da ljudi vide kako je to kada se izađe iz zone udobnosti. A i naglašava da i posjetiocima jasno stavlja do znanja da rat nije "cool".

Ozbiljno suočavanje sa ratom

Turisti mogu da se provode i u „autentičnoj ratnoj zoni“ na Igmanu, pa i da se igraju rata sa puškama za pejntbol i u maskirnim uniformama – za 25 eura. No, „i ozbiljno suočavanje sa ratom se prodaje bolje nego mizerna stvarnost u kojoj se osjećaju dugoročne posljedice rata – samo ovdje je ubijeno 11.000 ljudi, a 56.000 njih je ranjeno gelerima granata koje su često padale na grad.“ Ozbiljno – to znači da može da se ode i u odabrane muzeje.

No, „ratne ture vode najčešće u muzej tunela u blizini aerodroma. On je povezivao grad sa spoljnim svijetom a omogućavao je i šverc benzina i cigareta. Sada bi trebalo da bude prokopan još i više za turiste. Tu je čak postavljen automat sa medaljama za uspomenu koje ispadaju kada se ubaci novčić.“

Snajperska gnijezda

Ratna ruta vodi i na Trebević, odakle je Vojska RS godinama gađala grad, ali i do snajperskih gnijezda, odakle su snajperisti direktno ciljali na stanovnike grada. Za mnoge Evropljane je rat u BiH '90-ih nešto neshvatljivo i neobjašnjivo, smatra njemačko-francuski historičar Nicolas Moll, koji već niz godina živi u Sarajevu.

U Zapadnoj Evropi jedni su objašnjavali ovaj rat koristeći pojam varvarskog Balkana. Drugi su govorili 'o ratu usred Evrope' i 'Sarajevu kao simbolu multietničnosti u Evropi', koji mora biti spašen. Obje interpretacije i dalje žive i njima bi se možda mogla objasniti izvjesna fascinantnost evropskih turista za Sarajevo u opsadi. Adelheid Wolfl konstatuje da ono što i danas nedostaje Sarajevu jeste „izložba koja bi objašnjavala ideologiju koja je dovela do rata“ – piše, između ostalog, bečki Standard.

(Dw.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)