Baš me zanima u koliko će ambasada i konzularnih predstavništava u svijetu svečano biti obilježen 25. novembar - Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Bojim se da će biti slično ovom obilježavanju jubileja 30 godina Dejtonskog sporazuma. Najviše su ga slavili oni koji su ga 1995. najviše napadali, a dosta skromnije oni koji su prije 30 ljeta bili najradosniji.

Baš me zanima koliko će djelatnika u tim objektima širom planeta, gdje bi se raja trebala osjećati kao da je na dijelu BiH, 25. dana mjeseca studenog biti na bolovanjima ili opravdano odsutni sa manjih ili većih skupova u čast daleke domovine.

Članovi našeg uzvišenog Cor diplomatic establišmenta su, zapravo, kao i država Bosna i Hercegovina. Podijeljeni, međusobno nepovjerljivi, vješti u podmetanju, baš kao da su u skupštinskim prostorima na Marijin Dvoru. Zabavljeni sami sobom, uglavnom, nemaju vremena da se još bave dijasporom. Da budu, kao u svakoj normalnoj zemlji, spona između matice i iseljeništva.

Iskustva iz desetljeća emigranstkog života kazuju mi da se naši ambasadori i konzuli najbolje snalaze u ugostiteljskim objektima, crkvama i džamijama. Te "terene", kao naglo probuđeni vjernici i nacionalisti, najbolje poznaju. Očito je to posebno ovih dana dok, kobajagi, uzvišeno slave ili ponosno ignoriraju Dan državnosti BiH.

Jalovi javni rad za dobrobit zemlje koju predstavljaju podređuju plemenskim okupljanjima i ispunjavanju zadataka svojih svetih partija što su ih i poslale da po dunjaluku ganjaju devize i karijere. Ne zanima ih šta o njihovoj učinkovitosti misle u Evropskoj uniji ili u Ujedinjenim nacijama, čak, ni u Ministarstvu inostranih poslova BiH, nego kako ih ocjenjuju stranački šefovi. 

Jer, znaju dobro da nisu vani zato što su vrsni poznavaoci svjetske politike i ekonomije, čast izuzecima, nego što su podobni Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Nađe se tu i koji iz reda "Ostalih", uglavnom ako je simpatičan nekom od narodnih poglavica. 

Evo, recimo, pitam se da li bi danas ponovo slali Jakoba Fincija u ambasadore nakon svih belaja što im je donio tužbom Evropskom sudu u Strasbourgu? Svojedobno im je, čini se, više bio simpatičan, nego što se razmišljalo o njegovoj, neospornoj, stručnosti.

Ako tako ambasade i konzulati nastave, domovina nam neće gubiti samo milionske poticaje iz EU, nego će uskoro presušiti i najvažniji dotok deviza koje spašavaju stotine hiljada imena sa posljednjeg popisa stanovništva u kojem je najvažnije bilo koje ste nacije i vjere, a ne da ste čovjek. Kojeg od gladi i hladne predstojeće zime spasava materijalna podrška ili pomoć rođaka iz dijaspore, a ne državne institucije.

Gašenjem tih posljednjih veza, nastaje izgubljena Bosna i Hercegovina, Atlantida političkih gluposti i promašaja.

Oprosti mi, Bosno i Hercegovino, što ovako mislim i pišem u danu kada si rođena. Znam da si zaslužila bolje riječi, ali ne mogu zbog velike, iskrene ljubavi prema tebi, domovino, biti slijep kod očiju i gluh na sve ono što se sve glasnije govori, priča, prijeti.

Tješi me i daje nadu povijest kroz koju si prošla i prolaziš. Niko te još nije pobijedio, niti će!
Sve to treba izdržati, s mnogo muka i padova iza kojih uvijek dođe sunce radosti.

Sretan ti 25. novembar, draga Bosno i Hercegovino!!!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala. 

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook