Piše: Mirna DUHAČEK

Liječenje metastatskog melanoma u svijetu je sve uspješnije i efikasnije, pa se za tu zloćudnu bolest može reći da 'iz smrtonosne prelazi u hroničnu'. Ali ne i u BiH. Ovdje je, nažalost, većina pacijenata osuđena na brzu i bolnu smrt. Naime, sredinom 2018. godine i kod nas su napokon uvedeni lijekovi nove generacije za liječenje jedne od najagresivnijih vrsta raka, međutim, rijetki su 'sretnici' koji ih primaju. 

Liječenje metastatskog melanoma je danas moguće sa dva koncepta – imunoterapijom i ciljanom terapijom, objašnjava za DEPO Portal klinička onkologinja doc. dr. Maja Banjin:

- Od imunoterapeutika, prema preporukama onkoloških vodiča, to su lijekovi pembrolizumab, nivolumab i ipilimumab, a od ciljanih lijekova kombinacije lijekova vemurafenib/ kobimetinib i dabrafenib/ trametinib. U Federaciji su trenutno registrovani pembrolizumab, vemurafenib/ kobimetinib i dabrafenib/ trametinib. Zahvaljujući aktivnostima Udruženja pacijenata oboljelih od melanoma, struke, Ministarstva zdravlja Federacije BiH i Federalnog fonda, svi registrovani lijekovi su i na Listi lijekova koje Federalni fond finansira. Na osnovu gore navedenih kriterija se donosi odluka koja od ovih terapija je indicirana za svakog pojedinačnog pacijenta. Pacijenti kojima je indicirana terapija se stavljaju na 'listu čekanja', neovisno koju vrstu terapije trebaju da primaju.

'Lista čekanja'

Podsjećamo, u junu 2018. godine Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH objavio je informaciju da je Komisija za uvođenje osiguranika u pravo korištenja lijekova za liječenje metastatskog melanoma razmatrala konzilijarna mišljenja za 32 pacijenta, te ukupno izdala svega 16 saglasnosti za korištenje ovih lijekova – 12 ih je stavljeno na famoznu ‘listu čekanja’, ostali su odbijeni. 

U međuvremenu, broj oboljelih je rastao, a u Fondu solidarnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, iz kojeg se finansiraju ove skupe terapije, ostalo je nula maraka! Za liječenje metastatskog melanoma u 2018. godini u FBiH je izdvojeno 2,5 miliona KM, što je svakako nedovoljno da svi pacijenti prime terapiju. Primaju je samo odabrani, dok ostali čekaju, iako zaista nemaju vremena čekati. 

A kako funkcioniše 'lista čekanja'?

- Ako je planirani finansijski fond 'potrošen' za terapiju pacijenata koji su već na terapiji, novi pacijent se stavlja na 'listu čekanja'. Svaka dva mjeseca se pacijenti koji se liječe, kao i oni koji čekaju, ponovo reevaluiraju. Kada za jednog pacijenta dalje liječenje nije indicirano, u terapiju se uvodi sljedeći pacijent sa ‘liste čekanja’ – pojašnjava za DEPO Portal doc. dr Maja Banjin, klinička onkologinja.

Prof. Banjin za DEPO Portal kaže da samo na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) trenutno devetoro pacijenata sa metastatskim melanomom primaju terapiju, a šestoro pacijenata je na ‘listi čekanja’. Budući da Fond solidarnosti ‘pokriva’ cijelu Federaciju, zanimalo nas je koliko je od juna 2018. porastao broj pacijenata oboljelih od metastatskog melanoma, te koliko ih se ukupno u Federaciji tretira ovim skupim terapijama. Iz Ministarstva zdravstva FBiH upućuju nas na Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, međutim tamo – muk. 

Skoro mjesec dana kasnije dobijamo odgovore na naša brojna pitanja upućena direktorici Vlatki Martinović, inače liječnici. Žena oboljela od metastatskog melanoma, čiji sin se javio redakciji DEPO Portala s informacijom da u Fondu solidarnosti više nema novca za ove terapije, doslovno je umrla dok smo mi čekali odgovore od Zavoda. A u odgovorima jedno veliko – ništa. Zatrpali su nas dopisima direktorice Zavoda – šta je pisala tadašnjoj potpredsjednici Federaciji Meliki Mahmutbegović, šta je pisala Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, šta je direktorici pisalo Udruženje oboljelih od melanoma FBiH… Niti jednog konkretnog odgovora na naša pitanja, osim tabele na kojoj je budžet potrebnih novčanih sredstava za lijekove pacijenata koji boluju od malignog melanoma u FBiH za 2018. godinu, iz kojeg je jasno vidljivo da je Zavod u junu osigurao ‘minimalni optimum’ novčanih sredstava za 2018. godinu, ne vodeći pri tome računa o tome da će se za narednih šest mjeseci, dakle do kraja godine, broj onkoloških pacijenata povećati. Za njih, kao ni za one stare pacijente s ‘liste čekanja’, jednostavno – nema para.

Na ostala pitanja upućena direktorici Martinović, poput - šta će biti s pacijentima kojima bi ovaj lijek mogao produžiti život, da li se sredstva mogu relocirati iz drugih fondova, da li se lista čekanja povećala od juna i za koliko pacijenata, da li postoji pravilnik o kriterijima izbora osiguranika koji mogu dobiti ove lijekove i koji ne mogu, ko čini Komisiju za uvođenje osiguranika u pravo korištenja lijekova za liječenje metastatskog melanoma i kada će opet zasjedati, te konačno - koliko je ukupno sredstava potrebno da svi oboljeli od metastatskog melanoma mogu da prime terapiju… Na sva ova vrlo konkretna i, za oboljele od ove zloćudne bolesti, ključna pitanja, nismo dobili odgovore ni nakon više mjeseci čekanja i insistiranja.

Nada posljednja umire

Iako se početkom 2018. godine činilo da konačno hvatamo korak s vremenom, pa se i među oboljelim mogao osjetiti dašak nade da će produžiti kvalitetan život, te da metastatski melanom više nećemo morati liječiti zastarjelom i neefikasnom terapijom – Dekarbazinom, koji je u upotrebi od 1975. godine i daje, zapravo, nikakve rezultate – sve to pada u vodu ako ne možemo obezbijediti liječenje svim osiguranicima koji ispunjavaju kriterije za primanje ovakve terapije.

Liste čekanja se i dalje pune, a jedina nada ostaje da će u 2019. godine u Fondu solidarnosti biti obezbijeđena maksimalna sredstva za liječenje oboljelih a ne 'minimalni optimum'. To znači duplo više sredstava – blizu pet miliona maraka.

Vrlo malo odricanja i još manje napora je potrebno uložiti da se svim osiguranicima obezbijedi adekvatno liječnje - samo kada bi Vlada FBiH, recimo, povukla odluku o kupovini 20 novih automobila za iznos od milion KM, jer im vozni park već broji 400 automobila, u Fond solidarnosti bi se mogla relocirati značajna sredstva. Iii, recimo, famozni trotoar ispred zgrade Predsjedništva BiH, za koji je iskeširano preko 360.000 KM, mogao bi pokriti makar dio troškova za liječenja teško oboljelih pacijenata; kada bi se gradonačelnik i načelnici sarajevskih općina odrekli svoje vojske savjetnika, iako su ove pozicije ukinute zakonom, uštedjeli bismo godišnje skoro pola miliona maraka...

Dakle, moguće je, ali novac budžetskih korisnika radije se troši na prizemne, nego životno važne probleme.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)