Narednog mjeseca navršit će se godina od smrti Dubravka Lovrenovića, jednog od najboljih historičara naših prostora. Sve u vezi s njim bilo je posebno, njegov rad, njegov život, ali i njegov kraj. Otišao je s ovog svijeta u uvjerenju da je njegov posinak Mahir Rakovac, koji se ubio 14. decembra 2015. godine skočivši s osmog sprata zgrade u sarajevskom naselju Dobrinja, bio žrtva vršnjačkog nasilja. Samo pola godine nakon Dubravka, umrla je i njegova supruga, Mahirova majka Alisa Mahmutović.

Volio je Bosnu  

- Moj otac umro je tvrdeći da je Mahir bio žrtva vršnjačkog nasilja. I jeste. Tome je posvetio i cijelu knjigu, koju ćemo, nadam se, vrlo brzo objaviti i time malo prizvati ljude da se sjete šta se desilo jednom djetetu. Jer, strašna je činjenica da u zakonu do danas nije prošla nijedna odredba o temi vršnjačkog nasilja i da je to bilo aktuelno samo kada se desila tragedija s Mahirom. Dio sam porodice koja je sve to doživjela, to nas je obilježilo - izjavila je jučer za Dnevni avaz Lara Hedžić, kćerka Dubravka Lovrenovića.

Žalosti je to što su mnogi zaboravili ovu tragediju, ali i njenog oca, velikog borca za očuvanje naše historije i čovjeka koji je nadasve volio svoju Bosnu.

Kćerka Lara i Lovrenovićev dugogodišnji kolega s Filozofskog fakulteta u Sarajevu i bivši dekan Salih Fočo pokušavaju otrgnuti od zaborava i održati živim sjećanje na istaknutog bh. akademika. Sjeća ga se i njegovo rodno Jajce, gdje je bilo inicirano da se u tom gradu park nazove po njemu.

- Ali, to je stopirano od raznih političkih struktura. Kada je riječ o njegovim prijateljima i ljudima koji su ga cijenili kao naučnika, historičara i čovjeka, ne mogu reći da nema sjećanja. U januaru ove godine u Jajcu je održana tribina na godišnjicu njegove smrti, a potom skup na njegov rođendan. Posebno me čini sretnom da je posljednji naučni zbornik na Filozofskom fakultetu posvećen mom ocu. Kao njegova kćerka voljela bih da se svakodnevno spominje, jer osim što je bio moj otac, bio je zbilja veliki čovjek koji je jako volio ovu zemlju - kazala nam je Hedžić.

Podsjeća i da su njegov život obilježili stećci te da mu je želja bila da osnuje institut.

- Želio je da se priča o stećcima prenosi, a velika radost mu je bila što su stećci ušli pod zaštitu UNESCO-a - ističe Hedžić.

Neizbrisiv trag

Profesor Fočo potcrtava da je Lovrenović ostavio neizbrisiv trag na naučnoj sceni BiH.

- Dubravko je nesporno jedan od najistaknutijih intelektualaca BiH, bavio se historijom srednje Bosne. Bio je pun duha, optimizma, borio se ne samo za Bosnu nego za život i suživot. Nažalost, očito je da je potpuno zaboravljen. Jedna žena ispričala mi je da je njen muž sahranjen blizu Dubravka te da na njegovom grobu nije vidjela nikad nikakvo obilježje. Dakle, čovjek je potpuno izopćen iz ove sredine, što je nepravedno - kaže Fočo.

Zaslužuje da se barem ulica u Sarajevu zove po njemu

Profesor. dr. Salih Fočo stava je da je najmanje što bh. društvo može uraditi za Lovrenovića da pokrene inicijativu da se u glavnom gradu BiH jedna ulica zove po Lovrenoviću.

- Mnogo beznačajnije ličnosti defilirale su kroz BiH i imaju svoje obilježje, a Dubravko nema. Smatram da akademska zajednica, prije svega Odsjek za historiju i Filozofski fakultet, trebaju biti nosioci te ideje da se na prigodan način favorizira djelo i uloga koju je Dubravko imao – kaže Fočo.

(Avaz.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)