Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

“Čovjek mora definitivno odbaciti dva mita: mit o neiscrpnom bogatstvu prirode i mit o njenoj bezgraničnoj sposobnosti regeneracije” – Jean Jacques Rousseau.

Biljne zajednice i staništa biljki, životinjski svijet – ptice, ribe u vodama i živi svijet u šumama su mjesta lova, ribolova, foto safaria, posmatranja ptica i uopće promatranja živog svijeta.

Pejsažni turistički resursi predstavljaju različite prirodne i antropogene resurse određenog prostora. Pejsaži stvoreni djelovanjem čovjeka u literaturi se nazivaju Land use (polja tulipana u Nizozemskoj, vinogradi u Južnoj Francuskoj…) ali i otvoreni pejzaži sjevernoameričke prerije, ruske tundre, ili kineskih lesnih polja.

U Bosni i Hercegovini na relativno maloj površini (52.000 km²) je registrirano čak 252 ekosustava koji izgrađuju 11 pejzaža ili bioma (I) mediteranski, (II) sub-mediteranski, (III) mediteransko-montani (brdski), (IV) montani, (V) panonski, (VI) peripanonski, (VII) gorski, (VIII) pretplaninski, (IX) planinski, (X) reliktnih borovih šuma, (XI) refugijalno-reliktnih lišćarsko-listopadnih šuma i (XII) močvarnih. Florističko bogatstvo Bosne i Hercegovine je izuzetno veliko i po tome se naša država u Evropi nalazi na vrhu ljestvice.

Iako je po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Evrope, Bosna i Hercegovina ima najmanji procenat zaštićene teritorije ne samo u Europi već i u svjetskim razmjerama. Sa ciljem očuvanja biljne i životinjske raznolikosti, vode i cjelokupnog eko-sustava danas je na planeti (Evropu ovaj put nećemo spominjati) zaštićeno 11,5% kopnene površine i 0,5% morske površine (posljednje izdanje liste UN iz 2003.), a u Bosni i Hercegovini 2,07% (1.063 km²) kopnene površine kroz 30 uspostavljena područja (podatak iz 2018.). Te činjenice urgentno nalažu uspostavljanje novih zaštićenih područja.

Iako je po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Evrope, Bosna i Hercegovina ima najmanji procenat zaštićene teritorije ne samo u Europi već i u svjetskim razmjerama

Potrebno je znati da urgentno uspostavljanje novih područja u našem slučaju uglavnom ne znači zaštitu, već „političke prevare i laži u klancu jadikovcu“, kako je naš politički mentalitet  svojevremeno definirao književnik, političar i filozof Vlado Gotovac. Tako se urgentno nalaže uspostavljanje Botaničko-florističkog rezervata Mediteranetum na morskoj obali Neuma, koje je idetificirano kao Ključno područje raznolikosti – KBA (eng. Key Biodiversity Areas), koje je važno zbog dva bočatna izvora (uz more – vrulje ispod mora), brojne jame, pećine i estevele (šupljine u kršu koja je kod visokog vodostaja izvor, a kod niskog ponor), uz 7 staništa NATURA 2000?! Zašto je baš urgentno proglasiti zaštićeni rezervat prirode na čitavoj bosanskohercegovačkoj morskoj obali neka zaključe čitaoci sami?

Neki od posebnih eko tipova povrća su grahovi (čućo, bubnjo, trešnjo, kučićar, mesni, poljak…), lubenice semberke, krompira (romanijski, kupreški, fojnički, glamočki, nevesinjski…). Raznolikost ekoklime je doprinijela velikom broju trešanja (alice, ašlame, hašlamuše, hrušćovi, crnice, bjelice); šljiva (bijele, prskulje, mrkulje, savke); krušaka (ječmenke, krivočke, mednjače, takiše, bijeli karamut, crni karamut, krupnjače, jeribasme); jabuke (petrovače, golubače, šarenike, zelenike, senabije, šahmanuše, krompiruše, crvenike…); kao i drugog jagodičastog voća… Različita dekorativna flora (cvijeće) krasi vrtove i avlije različitim oblicima ruža (đulberšećerka, đulhatma, rutica, bosiok, miloduh, božur, rosa brandis…).

Izuzev nekoliko sorti vinove loze (Blatina i Žilavka), te jedne sorte jabuka, drugih zaštićenih oblika ove vrste geofonda još nema. Od nekada nesagledivog bogatstva autohtonih sorti jabuka, krušaka, šljiva, i drugog voća i povrća ostali su samo tragovi zapisani u narodnim pjesmama i pripovijetkama – (Grupa autora, BiH – zemlja raznolikosti, FMOIT, Sarajevo 2008.).

Mnoge pasmine životinja su vremenom postali zasebni ekotipovi od kojih se ističu:

Bosansko-hercegovački brdski konj (glasinački i podveleški); Bosanska krava Buša; Gatačko govedo; Hercegovački magarac; ovca Pramenka (sojevi dubski/vlašički, privorski, kupreški, podveleški, stolački); Domaća balkanska rogata koza; svinja Šiška; psi: Bosanskohercegovački-hrvatski pastirski tornjak i Bosanski oštrodlaki gonič barak; golubovi: Travnički kratkokljuni, Sarajevski prevrtač, Bihački prevrtač, Zenički prevrtač; srna (Capreolus capreolus-grandis); divokoza (Rupicapra rupicapra-balkanica); divlja svinja (Sus scrofa-reiseri); vuk (Canis lupus-kurjak); kuna bjelica (Martes foina-bosniaca); mrki medvjed (Ursus arctos-bosniensis)…

Da li lovci u Bosni i Hercegovini znaju da (domaćim i ino lovcima) za odstrel nude jedinstvene eko tipove životinja kojih u drugim dijelovima Evrope nema?

U Bosni i Hercegovini je zvanično registrirano preko 52.000 lovaca, a svake godine armiji se pridružuje preko 1.000 mladih lovaca. U Republici Srpskoj u 61 opštini registrirano je 143 lovačke organizacije. Uprkos nastojanjima pojedinih lovačkih društava (izuzeci potvrđuju pravilo) u Bosni i Hercegovini, svijet divljih sisara je veoma ugrožen. Prema EU procjenama oko 30% vrsta divljih sisara u Bosni i Hercegovini se nalazi u opasnosti od potpunog isčezavanja.

Svojevremeno smo kolega montanjista (planinac) Pašaga Paša Grbo i ja pitali lovce iz Trnova (FBiH), koliko imaju medvjeda. Te podatke ne iznosimo javno, ali vama ćemo reći da smo izbrojali 13 medvjeda od toga je jedan bez šape – rekoše nam lovci „povjerljivi“ podatak.

Malo potom kolega Paša i ja smo drugim poslom bili kod načelnika Trnovo (RS) koga sam u jednom trenutku razgovora upitao koliko imaju medvjeda na svom području. Te podatke ne iznosimo jer su tajni, ali vama ću reći da smo izbrojali 13 medvjeda, od toga je jedan bez šape – odgovorio je načelnik.  Pa i u Trnovu (FBiH) su isto izbrojali 13 medvjeda, od toga jednog bez šape. Pa vi brojite iste medvjede. Uostalom na osnovu čega mislite da medvjedi znaju administrativne granice u Bosni i Hercegovini – pitao sam? Ma je li to moguće – zaprepašteno je komentirao načelnik?!

Montanjista Pašaga Paša Grbo, Kemal Grbo i Zoran Bibanović na Visočici

Da li lovci u Bosni i Hercegovini znaju da (domaćim i ino lovcima) za odstrel nude jedinstvene eko tipove životinja kojih u drugim dijelovima Evrope nema? Odnosno ima onoliko koliko je primjeraka jedinstvenog bosanskohercegovačkog geofonda divljih životinja uspjelo pobjeći (oni i njihovo potomstvo) u posljednjem ratu.

Prije nekoliko godina smo na susretima turističkih djelatnika u Ljubljani (Slovenia Workshop) imali priliku da čujemo da je u Sloveniji tačno registrirano 260 i ne sjećam se koliko još medvjeda, od kojih je tačno 56 „bosanaca“, koji su u ratnim godinama pobjegli u Sloveniju. Prvi put su primjećeni u ratnoj godini (1993.) u mjestu Kočevje kako mirno sjede u blizini kuća očekujući da im se donese hrana. Slovenački stručnjaci su sa pravom odmah pretpostavili da su medvjedi pobjegli iz Bugojna ili nekog drugog BH organiziranog rezervata. U tim godinama bosanskohercegovački jedinstveni medvjedi su zabilježeni čak u Švedskoj?!

Našim poslijeratnim „stručnjacima“ to nije problem već, kako saznajemo iz nedavnog intervjua sa dr. ekoloških nauka iz Banjaluke, problem je što nije implementirana konvencija CITES (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore), koju je BiH potpisala još 2009. godine, a razlog je što lovci iz RS-a neće da plaćaju CITES dokumenta u Sarajevu (čitaj glavni grad BiH). Zbog toga ino lovci moraju (?!) da iznose ulov ilegalno, a „naučnici“ ne mogu da šalju uzorke za genetičke analize van BiH – žali se ekspert.

Slovenački stručnjaci su sa pravom odmah pretpostavili da su medvjedi pobjegli iz Bugojna ili nekog drugog BH organiziranog rezervata. U tim godinama bosanskohercegovački jedinstveni medvjedi su zabilježeni čak u Švedskoj?!

Poseban ekotip medvjeda u Bosni i Hercegovini mrki medvjed (Ursus arctos – bosniensis) je kroz historiju uništavan i cijenjen.  U stara vremena u Evropi su medvjedi smatrani nepoželjnima i to je uzrokovalo njihov nestanak. Danas je postojanje medvjeda znak da su šume visokog kvaliteta. Medvjedi su simbol bogatstva prirode, kojima lokalna vlast može povećati tržišnu vrijednost svih svojih proizvoda, od poljoprivrednih do rukotvorina i turizma. Medvjedi se kao svežderi hrane biljkama i životinjama (bobice, tvrdi plodovi, kukci, beskičmenjaci, te lešine; rijetko napada i stoku). Ipak su pretežno biljojedi i raznosači neprobavljenih sjemenki po širokom prostoru svoga kretanja (100-300 km²).

U nedavnom razgovoru sa načelnikom Bugojna g. Hasanom Ajkunićem i kolegama Vahidom Durakovićem, Kemalom Balihodžićem i drugim Bugojancima iskazana je jednodušna saglasnost da medvjed može biti simbol Bugojna i da bi lijepo bilo da njegova silueta na horizontu krasi sve ulaze u Bugojno.

Medvjedi se nazivaju «krovnom vrstom» i za život trebaju velika i mirna područja. Mogu doživjeti i do 20 godina. Brojnost medvjeda u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na oko 1.200 jedinki i svi podaci ukazuju na njihovu ugroženost. Medvjedi su bezopasni ukoliko se poštuju pravila u staništu medvjeda.

Kakva je razlika između evropskog vuka i našeg vuka – kurjaka, često me pitaju kolege? Moj odgovor je – skoro nikakva, osim što je evropski vuk dug do 1,10 metara, a naš kurjak do 2,10 m i što je lov na evropskog vuka strogo zabranjen, a lov na našeg kurjaka je otvoren tokom cijele godine.

Bosanskohercegovački vuk (Canis lupus – kurjak) je težak do 40 kg. i dug (zajedno sa repom) od 140 do 210 cm. Životni vijek u prirodi mu je oko 17 godina.  Boja krzna mu je od sive do žučkaste i mijenja se ovisno od godišnjih doba i spola. On živi u čoporu od 4-6 jedinki na prostoru od 200-300 kvadratnih kilometara. Vuk je svaštojed koji se hrani divokozama, divljim veprovima ili divljim ovnovima, ali ponekad napada i male životinje kao glodare, ptice, a mladi vukovi i insekte. Redovno uljepša svoj obrok šampinjonima, raznim travama ili divljim bobicama. Od domaćih životinja vuku su najčešći plijen psi i ovce.

Kakva je razlika između evropskog vuka i našeg vuka – kurjaka, često me pitaju kolege? Moj odgovor je – skoro nikakva, osim što je evropski vuk dug do 1,10 metara, a naš kurjak do 2,10 m i što je lov na evropskog vuka strogo zabranjen, a lov na našeg kurjaka je otvoren tokom cijele godine

Kao i mnoge životinje u prirodi (dabrovi, labudovi, bjeloglavi orlovi… tako i vukovi teže pronalaze partnera i brižno njeguju potomstvo, a ako im partner ugine ili bude ubijen doživotno ostaju sami. Populacija u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na 600-700 jedinki na koje je, jedinstveno u čitavom regionu i Evropi, otvoren lov tokom cijele godine.

Sa ciljem zaštite bosanskohercegovačkog geofonda i edukacije armije lovaca dobro bi bilo kada bi lovačka udruženja predložila brendiranje svojih gradova sa najzastupljenijom, ali i ugroženom domaćom ili divljom autohtonom životinjskom vrstom.

Tako bi Općina Travnik svoje područje brendirala kao Areal goluba (Travnički kratkokljuni), ruže (rosa brandis), ovce (Pramenka) i psa (Tornjak). Banjaluka kao Areal srne ili srndaća (Capreolus capreolus – grandis), Bugojno Areal Bosanskog medvjeda (Ursus arctos – bosniensis)… Lokalne zajednice bi sa ciljem brendiranja svog područja, na ulazima postavile velike table ili makete neke od svojih najzastupljenijih autohtonih biljaka ili životinja.

Zaključak i preporuke

Zbog visokog stepena različitosti ekosistema i pejzaža, kulturne raznolikosti i uticaja različitih civilizacija sa istoka i zapada, velikom broju originalnih oblika pasmina životinja i sorti biljaka, genetička raznolikost  Bosne i Hercegovine je nesagledivo bogata, ali nažalost, još uvijek bez zakonske regulative  i uspostavljene banke gena u kojoj bi se trajno očuvao navedeni geofond. U budućnosti koja je pred nama bogatstvo jedne zemlje će se mjeriti raznolikošću njenih biljaka i životinja.

Odgovornost za okolinska pitanja na državnom nivou je u nadležnosti Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose koje se voljom politike pretvorilo u pukog koordinatora između entitetskih ministarstava.

Očigledno je da komplikovana administrativna struktura Bosne i Hercegovine zbog evidentnog zaostajanja u navedenim oblastima zahtijeva drugačija, savremenija rješenja i nadležnosti

Upravljanje biološkom raznolikošću je u nadležnosti Ministarstva za okoliš i turizam (FBiH) i Ministarstva za prostorno uređenje, urbanizam i građevinarstvo i ekologiju (RS), dok u Distriktu Brčko ovu aktivnost provode službe komunalnog sektora i sektora poljoprivrede. U FBiH dalju nadležnost za implementaciju okolinskih zakona preuzimaju kantonalna ministarstva, koje su kada je turizam u pitanju podijeljene u odnosu 50% : 50%, ali se tačno ne zna ko je za šta nadležan.

Upravljanje genetičkim i biološkim resursima je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstvau FBiH i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u RS.

Zaštita prirodnog nasljeđa i implementacija odredaba UNESCO u nadležnosti je Ministarstva za obrazovanje i nauku FBiH i Ministarstva prosvjete i kulture u RS. Vidimo da se turizam kao pojam poljavljuje samo u jednom ministarstvu na nivou FBiH.

Očigledno je da komplikovana administrativna struktura Bosne i Hercegovine zbog evidentnog zaostajanja u navedenim oblastima zahtijeva drugačija, savremenija rješenja i nadležnosti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook