Film redatelja Bobe Jelčića "Sam samcat", koji je prikazan prošle sedmice na Zagreb Film Festivalu, bio je razlog da Predrag Miki Manojlović ponovno dođe u Zagreb. Danas 68-godišnji glumac iza sebe ima briljantnu karijeru od 75 filmova i devet TV serija, gomilu priznanja, Nagradu za žvotno djelo na filmu, Nagradu za životno djelo u kazalištu, dvostuki je dobitnik Nagrade Grada Beograda za doprinos kazalištu, mnogo nagrada za kazališne i filmske uloge u zemlji i inozemstvu, nosilac francuskog Ordena umjetnosti i književnosti u rangu viteza iz 2017. godine.

Još u Jugoslaviji njegovo ime na plakatu za film ili predstavu bilo je garancija uspjeha, a jednako uspješnu međunarodnu karijeru nastavio je 90-ih, kad se s danas 48-godišnjom suprugom, također glumicom Tamarom Vučković, preselio u Pariz i ondje živio do 2009.

Tokom boravka u Zagrebu poznati glumac otvorio je dušu portalu Express.hr i odgovarao na brojna pitanja, pa i ona i manje ugodna, a uz konstataciju da je tokom karijere igrao filmovima koji su kasnije izazivali polemike, pa čak i na međunarodnoj razini, između ostalog upitan je i da li je namjerno birao baš takve filmove?

- Mislim da nisam igrao ni u jednom takvom filmu, odgovorio je kratko.

Podsjetila bih vas na tri: 'Rane', 'Underground' i talijanski film 'Artemisia'. Gloria Steinem, američka feministica, dijelila je čak i protestne letke po festivalima prije projekcije jer je tvrdila da 'Artemisia' vrijeđa žene, zato što se glavni lik, mlada slikarica, zaljubljuje u Agostina Tassija, kojeg igrate vi. Steinem je tvrdila da film poručuje ženama neka silovanje opravdaju svojom zaljubljenošću...

- Vidite, to je bila totalna budalaština. 'Artemisiju' je režirala žena - Francuskinja Agnès Merlet, koja je i sama rekla da je u filmu željela glavnu junakinju prikazati kao emancipiranu mladu ženu, a ne kao slabašnu djevojku koja dopušta drugima da upravljaju njezinim životom. Artemisia Gentileschi i jest bila emancipirana još u srednjem vijeku jer u to doba žene nisu bile slikarice. Stoga smatram cijelu ovu akciju Glorije Steinem nepotrebnom.

Kultni film 'Rane' snimljen 1998. državna televizija nije htjela promovirati jer, kako su rekli, prikazuje Srbiju u lošem svjetlu, a zbog Kusturičina filma 'Underground' oglasili su se čak i ugledni filozofi Alain Finkielkraut, a mnogo kasnije i Slavoj Žižek te Bernard-Henri Lévy.

- Film 'Rane' Srđana Dragojevića je naprosto fenomenalan film i drago mi je da sam igrao u njemu. A Finkielkraut je 1996. kritizirao žiri u Cannesu jer je Kusturici dodijelio Zlatnu palmu i tvrdio da je 'Underground' srpska propaganda. Finkielkraut je tad bio mrzitelj - za njega su Srbi bili apsolutni bad guys. Ali je li moguće da su u cijeloj priči bili baš jedini bad guys? Znate, u to vrijeme mnogi su ugledni filozofi bili u fazi odlučnog sagledavanja kako bi ovaj Balkan trebalo srediti i kako bi on trebao izgledati. I svako od njih je imao svoje gotovo rješenje. Odmah posumnjam u ljude koji uvijek sve znaju najbolje. Danas nisam siguran da bi isti ti filozofi situaciju sagledavali na isti način niti da bi taj film danas tumačili tako kako su ga tumačili te 1996. Ozbiljno to mislim.

Ali 12 godina kasnije, dakle 2008., Slavoj Žižek je gostovao s Lévyjem u New York Public Library i tad je rekao da je 'Underground' najstrašniji film koji je gledao te da Emir Kusturica prikazuje Jugoslaviju kao zemlju 'vječnih orgija' u kojoj ljudi samo bludniče, loču i tuku se. Kusturica mu je odgovorio da je Žižek YouTube filozof i da dolazi iz zemlje bez filozofske tradicije...

- Nisam znao za tu njihovu svađu. 'Underground' osobno smatrm odličnim filmom i danas nakon toliko godina. Finkielkrauta i Žižeka ne znam osobno, ali poznajem Bernarda Henrija Lévyja. Obiteljski je multimilijunaš. Mislim da je u svojem životnom opusu aktivnog miješanja u sve napravio mnogo pogrešaka. Ono dobro što je učinio jest da je radio na zbližavanju francuskih i njemačkih intelektualaca. Pitali ste me jesam li namjerno birao takve filmove i jesam li imao osobno zbog toga problema, odgovor je - ne.

Odgovarao je i na pitanja o saradnji sa Kusturicom, sa kojim je do sada snimio četiri filma. Na priomjedbu novinarke da Kustiruca u Hrvatskoj više "definitivno nije omiljen zbog svojih ortodoksnih političkih stavova" te da je "Mirjana Karanović jednom rekla da bi morala najprije s njim porazgovarati prije nego što bi snimala novi film, Manojlović je rekao:

- Iznimno cijenim Mirjanu Karanović i poštujem njezino mišljenje. Ja ću vam reći što bih ja učinio. Snimao sam i snimat ću s Kusturicom zato što smatram da je on u procesu te mislim da taj proces još traje i siguran sam da još nije snimio 'ONAJ FILM'. To nije ni 'Dolly Bell', to nije ni 'Otac na službenom putu', to nije ni 'Underground', ni 'Crna mačka beli mačor'. Zato što on ima inteligenciju, ima predispoziciju, obrazovanje, ima dar, a sve ovo o čemu pričamo je nešto sasvim drugo.

Ostajete li pri tome da ne snimate filmove koji tematiziraju rat '90-ih?

Da, i ima više razloga. Prvi je da ne mogu biti kreativan ili zarađivati novac na krvi jedne bivše zemlje i svih naroda čiji se osjećam dio - od Slovenije, preko Hrvatske pa do Makedonije. Drugo - o tome se i dalje rade vrlo ostrašćeni filmovi u kojima se unaprijed zna pozitivac i negativac, kao uostalom i u partizanskim filmovima. Zbog takvih stereotipa odbijao sam i holivudske produkcije. Nisam želio igrati nekakvog balkanoida, lošeg tipa, jer kao da samo takvi kao dolaze s ovih prostora.

Kompletan intervju te šta je slavni glumac govorio o svom privatnom životu, razvodu, propasti velike mladalačke ljubavi, ali i novom (sretnom) braku sa 20 godina mlađom kolegicom, čitajte ovdje.  

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)