www.rudan.info

Na Beogradskom sajmu najveća je književna ili “književna” zvezda bila Kristina Kockar. Kockar je žena koja je pobijedila u “rijalitiju” “Zadruga”, Srbi znaju o čemu se radi, ja pojma nemam. Gospođa je napisala knjigu “Moj potpis”. Potpisivala ju je jedno četiri sata, prodala u pitaj boga koliko primjeraka i, očekivano, na sebe navukla bijes srpske “kulturne” i nekulturne javnosti.

Pred desetak godina isto se dogodilo u Hrvatskoj. Tada je žrtva pobješnjelih mužjaka i ženki iz kulture i izvan kulture bila Nives Celzijus. Njena se knjiga zove “Gola istina”. Te je godine bila najprodavanija u Hrvatskoj, ali autorica nije mogla dobiti nagradu “Kiklop” u kategoriji bestselera zato jer je Nives Celzijus žena koja ima prevelike sise, i još ih pokazuje. Žena je i lijepa i mlada i drska. Spalit to treba u katoličkoj, mužjačkoj Hrvatskoj, ne tome nagrade uručivati.

I, što se dogodilo Nives Celzijus? Nisu joj dali Kiklopa. Direktorica Pulskog sajma knjiga, beskrajno bezobrazno nešto, na kućnu joj je adresu poslalo “Kiklopa” Ranka Marinkovića da se, bezobraznica, je li, kulturno uzdigne. Koliko ženka može nisko pasti kad treba poniziti drugo žensko, čovjek ne može vjerovati.

Celzijus je tužila Pulski sajam knjiga, dobila je i presudu u svoju korist i “Kiklopa”, ne vjerujem da joj se direktorica Sajma ispričala. Nažalost, nije ni otkaz dobila.

Imala sam čast nekoliko puta razgovarati sa Nives Celzijus. Žena je Pamet, Duh i Hrabrost. Treba moći izdržati pritisak pod kojim se u Hrvatskoj batrga svaka samohrana majka dvoje djece. U međuvremenu je Nives Celzijus dokazala da je umjetnica. Glumi, pjeva, pleše. Pa ipak, još joj uvijek ne mogu oprostiti ljepotu, talent i uspjeh.

Ne znam što će biti sa Kristinom Kockar. Sigurna sam da joj nije lako brisati sa sebe toliku količinu pljuvačke koju u njenom smjeru bljuje razuzdana gomila i jednog i drugog spola.

Jebeš ratne zločince, pljačkaše sirotinje, jebeš popove djecojepce, jebeš mužjake zlostavljače, silovatelje i ubojice. Sve jebeš kad nas zgromi tragedija epskih razmjera, nešto žensko je napisalo knjigu. Pravi trenutak za “analitičare”. “Nikad nije bilo gore, kakav je ovo svijet?” “Dostojevski se u grobu okreće.”  Znaju oni dobro što bi o svemu mislio Dostojevski i ostali dostojevski. U “njihovo vrijeme” “ona Kockar” i “ona Celzijus” bile bi umočene u katran i posute perjem.

Ne bi me ovo smetalo kad bi “analitičari” hrvatske zbilje, o srpskoj ne znam ništa, upotrebljavali isti metar kad nekakav muškarac napiše knjigu iako nije Tolstoj. U Hrvatskoj, primjerice, “ugledni sociolog” godinama piše priručnike iz popularne psihologije. Kako se zaljubiti, kako se odljubiti, kako se i zaljubiti i odljubiti, kako se ne ljubiti, zašto se zaljubiti, u koga se treba zaljubiti, koga nikad pa ni onda, ne treba ljubiti…

Ljudi kupuju, čovjek drži predavanja diljem zemlje, nastupa na svim televizijama, ne znam da li još uvijek ima svoju TV emisiju. Đe ste, kritičari? Nikad nisam pročitala da je itko, onako s visoka, napisao da je ovo što gospodin prodaje čisto sranje. Da je gospodin gospođa napili bi mu se nestručne krvi.

Kupit ću Kijinu knjigu. Imam i knjigu Nives Celzijus koju sam nekoliko puta pročitala. Samo naprijed, cure! A mrzitelji? Tko ih jebe!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook