Knjiga "Šta mi ovo treba" Emira Kusturice predstavljena je sinoć na Beogradskom sajmu knjiga.

"Šta mi ovo treba" je, prema Kusturičin riječima, jedno potencijalno pitanje koje lako može da se pretvori, ako čovjek nije glup, u egzistencijalno stanje i nikako ne treba odgovarati na to.

Bez zapleta

"Kada čovjek nađe racionalni odgovor, onda može da prekine sve započete poslove i ne daj Bože digne ruku na sebe, jer je stanje stvari, u kome ljudi djeluju, dinamičko i ne smije biti podvlačenje crte. Zato sam ja u knjizi i naveo da je Don Kihot nadvladao bitke sa vjetrenjačama, ali kada su ga na prevaru doveli kući sestri i zapitao se šta mu je to trebalo, odmah se razbolio i umro", rekao je Kusturica u izjavi medijima, prenosi Tanjug.

"Opasno je pitati šta mi je ovo trebalo. Može se pitati šta mi ovo treba, ali da se ne traži odgovor", dodao je on.

Kusturica je objasnio da su to dnevnički zapisi u kojima nema zapleta.

"Imaju samo mene kao zeplet, jednog čovjeka koji je 25 godina bilježio razne senzacije i reagovao na socijalnu arenu u kojoj je živio i lomove kroz koje je ona prošla, jer je iza nas jedan rat, podjela, nestanak jedne države, egozdus Srba iz Hrvatske, nesretna sudbina Kosova za koju se još uvijek borimo. Tu je manje više ušlo sve što se mene tiče, a ovo što sam pomenuo ponajviše”, rekao je Kusturica, koji već piše četvrtu knjigu.

Mnoga od tih pisanija, kaže Kusturica, već su objavljena, a kao jedno od ključnih mjesta izdvaja sam početak knjige o početku snimanja filma "Underground".

"Početak snimanja 'Undergrounda' je koincidirao sa raspadom Jugoslavije i ratom koji je tamo bjesnio. Ključan je i moj povratak u Višegrad gdje sam nakon 30 godina došao na isto mjesto i gdje mi je bilo nezidrživo da gledam grad u kome je sve trošak i u kome ne postoji književna dobit. Upalilo smo svjetlo i vidim da ide na bolje", rekao je Kusturica.

On je i istakao da su knjige dobre zato što otvaraju određena poglavlja života.

"Sumnja, nelagodnost ili pak nadahnutost mogu da budu posljedica čitanja, ali problem je danas što se više knjiga štampa nego što se čita", rekao je on.

Poznati reditelj pomenuo je priču Džingiza Ajtmatova kojom se bavi i čijeg Džingis-kana pokušava da "izvede na filmski put".

To je, kako je rekao, priča o plemenu iz Kirgizije, koje je u zoni Kazahstana osvajalo sve, a najbolje su usavršili vještinu da od zarobljenika prave dobre robove.

"Šišali su ih na ćelavo i životinjskom kožom im vezali glave, puštali ih na sunce. Mali broj njih je preživio, umirali su od tog stezanja kože jer su im pucale glave, a ko bi preživio, ostajao je bez sjećanja i bio idealan rob. Ta priča mene vraća u ovo naše vrijeme. Ne smijemo da dozvolimo da nam te nevidljive kože navlače preko očiju i da od nas naprave dobre robove, a sve što se danas dešava meni liči na to što se dešava u toj divnoj priči", rekao je Kusturica.

On je poručio da moramo da se izborimo za svoju kulturu i da ne smijemo da dozvolimo da nam se iz sjećanja izbriše ono što nam je najvažnije.

Tuđe predstave

O Kusturici i njegovoj knjizi govorili su Matija Bećković, novinarka Ljiljana Smajlović i profesor Milo Lompar.

Bećković je konstatovao da mu je Kusturica "udario na kašiku", jer mu nije bilo dovoljno što je filmski reditelj, muzičar, graditelj, nego je odlučio da postane i pisac.

"Njemu je sve to malo i ako se nešto novo pojavi, eto njega da bude prvi", rekao je Bećković. On je konstatovao i da Kusturičine dnevničke zabilješke "imaju važnu i opominjuću pozadinu, koja množe da nagovijesti nešto što se nadvija nad svijetom i svakodnevno uzima ubrzanje".

Lompar je govorio o Sarajevu kao zavičaju u smislu zbirnog mjesta Kusturičinih emocija, o Andriću kao glavnom simbolu kretanja unutar njegove knjige, a Smajlović je rekla da joj je Kusturica blizak zato što su oboje odrasli u Sarajevu i 30 godina sa sobom vukli komplikovani politički i emocionalni i nacionalni bagaž koji su tamo pokupili.

"I Kustin i moj život je odredila sudbina naše zajedničke države. Ne mogu vam opisati koliko mi je bilo lakše da preživim raspad domovine i građanski rat zato što se Emir Kusturica nije našao među onim ljudima koji su internalizovali tuđe predstave o nama kako bi bio bliži i prihvatljivi vladarima univerzuma i koliko mi je život bio lakši što Kusturica nije prihvatio da je Balkan odvratno mjesto, da su naši mitovi lažljivi, da smo mi prljavi talog čovječanstva i da smo zaslužili sve što nas je snašlo", rekla je Smajlović.

Ona je istakla da je važno što je Kusturica genije, ali joj je bilo važno i ono što Kusturica nije postao.

(DEPO PORTAL; BLIN MAGAZIN/md)