Izvor: Telegram

Piše: Božo KOVAČEVIĆ

Zaštitari koji čuvaju Čovićevu kuću u mostarskom naselju Bare primijetili su da jedna starija žena najmanje dvaput dnevno prolazi pored kuće. Kako im je to postalo sumnjivo, zaustavili su je i pitali zašto tako često prolazi pored Čovićeve kuće. Žena je odgovorila da su razlozi za to zdravstveni. Kakvi zdravstveni razlozi, u čudu su pitali zaštitari. Pa, vidite, odgovorila je žena, imam izrazito nizak krvni tlak. Da ne bih koristila previše lijekova, naprosto izađem i kad vidim Čovićevu kuću, odmah mi skoči tlak.

Taj vic ocrtava raspoloženje javnosti prema Čoviću kao osobi i kao političaru. Činjenica da je zbog gradnje te kuće promijenjen tok rijeke Radobolje sigurno je pridonijela takvom raspoloženju. Ne samo navedena raskošna vila koju uspoređuju s kućama holivudskih zvijezda i čija vrijednost potiče pitanja o prihodima svog vlasnika, nego i mnoge afere i sudski procesi koji su pokretani protiv Čovića utjecali su na smišljanje navedenog vica. No, sve to nije nimalo utjecalo na Čovićevu karijeru. Upravo suprotno, moglo bi se reći da se njegova pozicija unutar HDZ-a BiH učvršćivala i da je njegova politička moć rasla usporedno s brojem afera koje su se za njim vukle. U tom pogledu njegova politička karijera kao da je idealni tip i uzor političkih karijera brojnih hadezeovaca u Hrvatskoj.

Nekoliko optužnica protiv Čovića

Čović je od 1998. do 2001. bio potpredsjednik Vlade Federacije BiH i ministar financija. Dvaput je bio član Predsjedništva BiH. Prije okončanja prvog mandata, zbog optužnice za zloupotrebu položaja i pronevjeru državnoga novca iz vremena kad je bio ministar financija, smijenio ga je 2005. godine visoki predstavnik Paddy Ashdown. To nije onemogućilo Čovićevu pobjedu na Saboru HDZ-a BiH u junu iste godine.

Prvostupanjskom presudom izrečenom u martu 2006. godine Čović je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. Da pravomoćnost presude ne bi morao čekati u zatvoru, pobrinuli su se njegovi prijatelji uplativši višemilijunsku jamčevinu, baš kao što će se to nekoliko godina kasnije dogoditi s njegovim kolegom iz Hrvatske Ivom Sanaderom. No, dok je Sanadera Ustavni sud spasio od zatvora, Čovića je krajem 2006. godine oslobodio Apelacioni sud. 2007. godine nadmoćno je pobijedio na izborima za predsjednika HDZ-a BiH.

Nova optužnica protiv Čovića podignuta je 2009., ali ga je sud oslobodio 2010. godine. Iste godine podignuta je i treća optužnica protiv njega i nekolicine drugih suoptuženika. Optuženi su da su privatnim firmama omogućili da postanu vlasnici Eronaeta, najprofitabilnijeg dijela tadašnjeg HPT-a. Vrhovni sud BiH je donio odluku o povratku Eroneta u sastav HPT-a, a optužnica protiv Čovića odbačena je 2013. godine zbog apsolutne zastare.

Više glasova nego na prethodnim izborima

Intenzivan politički rad i pravosudne afere nisu nimalo smetale ni Čovićevom akademskom napredovanju. Unatoč energiji koju je morao trošiti u političkom radu i u neprestanom natezanju po sudovima, Čović je uspio postati profesor na Filozofskom i na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Godine 2014., dakle nakon što je istekao drugi uzastopni mandat Željka Komšića na mjestu člana Predsjedništva BiH, Čović se drugi put kandidirao za tu dužnost i pobijedio.

Htio je osvojiti drugi uzastopni mandat pa se kandidirao na izborima 2018. godine. Navečer 7. oktobar morao je priznati da ga je pobijedio Željko Komšić. Unatoč svim problemima s bosanskohercegovačkim pravosuđem i predodžbi o njemu koja je iskazana u vicu ispričanom na početku ovoga članka, Čović je osvojio više glasova bosanskohercegovačkih Hrvata negoli na prethodnim izborima.

Možda je na taj impresivni rezultat utjecala i činjenica da je Čoviću u jeku izborne kampanje dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Počasni doktorati dodjeljuju se osobama iznimnog ugleda kao i osobama koje su pridonijele napretku Sveučilišta, hrvatskoj znanosti i kulturi. Da je optužnica protiv Čovića bilo još više, većina članova Senata Sveučilišta bi, vjerojatno, smatrala da su time njegov ugled i njegove zasluge veći. Logično je da mu je počasni doktorat dodijeljen upravo zbog iznimnog ugleda stečenog u uspješnom nadmetanju s pravosuđem jer Čovićevih znanstvenih djela koja bi se mogla smatrati doprinosima znanosti i kulturi naprosto nema.

HTV je neprestano agitirala za Čovića

Nekolicina senatorica i senatora koji su se suprotstavili dodjeli počasnog doktorata Čoviću vjerojatno će budućim povjesničarima poslužiti kao argument da je i u najsramotnijem razdoblju najstarijeg hrvatskog sveučilišta ondje bilo ljudi kojima je bilo stalo do vlastitog moralnog integriteta i do ugleda institucije. Profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Đurđica Čilić je javno obrazložila razloge svog suprotstavljanja dodjeli počasnog doktorata Čoviću.

Upozorila je da se u prijedlogu za dodjelu navodi da je Čović svoje političko djelovanje započeo „u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne“ čime je istaknut kao nastavljač projekta koji je u konačnici bio štetan za bosanskohercegovačke Hrvate. Profesorica Čilić je isto tako upozorila da se u Čovićevom životopisu navodi da je bio generalni direktor mostarskog poduzeća Soko, ali se ne navodi da je za vrijeme njegovog direktorovanja u tom poduzeću korišten prisilni rad ratnih zarobljenika bošnjačke narodnosti.

Činjenica da je HTV neprestano agitirala za Čovića i da se hrvatski premijer Andrej Plenković neposredno pred izbore izravno uključio u Čovićevu kampanju vjerojatno je pridonijela tako visokom postotku glasova bosanskohercegovačkih Hrvata koje je osvojio Dragan Čović. Možemo pretpostaviti da su vijesti o tome da je hrvatska ministrica vanjskih poslova u Americi razgovarala o bosanskim izborima pokušavajući američku administraciju pridobiti za Čovićeve političke projekte isto tako motivirajuće djelovala na Čovićeve glasače. Isto bi se moglo pretpostaviti i za vijesti o nastojanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da u razgovorima na rubu zasjedanja Glavne skupštine UN-a istaknute svjetske državnike pridobije za hrvatsku stvar u BiH.

Nerazumni potezi hrvatske Vlade

Ali te su činjenica vjerojatno još više djelovale na razočarane birače SDA i SDP BiH da glasaju za Željka Komšića, etničkog Hrvata koji se zauzima za jedinstvenu i građansku BiH. Razumno je pretpostaviti da su njemu glasove dali svi koji su protiv neprestanog perpetuiranja nacionalističkih političkih elita koje svoj opstanak osiguravaju proizvodnjom straha i nepovjerenja prema drugim etničkim skupinama u BiH.

Premijer Plenković je tako doživio prvi veliki izborni poraz. Pretjerano investiranje državnih resursa Republike Hrvatske i vlastitog političkog ugleda u korist jedne stranke i njezinog višestruko kompromitiranog kandidata uz zanemarivanje činjenice da na izborima u BiH sudjeluju i drugi kandidati koji su etnički Hrvati kao i druge političke stranke s hrvatskim predznakom pokazali su se kao nerazumni potezi. Podređivanje ugleda najvećeg hrvatskog sveučilišta interesima propalog političkog kadroviranja u susjednoj zemlji ostat će zabilježeno kao gotovo nevjerojatan primjer zloupotrebe vlasti.

Minimalno o čemu rukovodstvo HDZ-a u Zagrebu treba razmisliti jest to hoće li podržati blokade i opstrukcije u funkcioniranju vlasti u BiH koje je najavio Dragan Čović nezadovoljan rezultatima izbora za Predsjedništvo BiH. Konstruktivna politika zasnovana na uvažavanju svih relevantnih političkih igrača u BiH i usmjerena prema jačanju dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i BiH predstavljala bi znatno bolji pristup od dosadašnjeg igranja samo na jednu kartu.

(Telegram/DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)