Šta je Mostar bez mostarskih Srba? Šta je grad na Neretvi bez Alekse Šatića i njegove Emine, bez Svetozara Ćorovića i njegove kuće, bez Gojka i Zlatke Vuković, bez Duška Bajevića, Pere Zupca, Miše Marića, bez Saborne crkve, manastira Žitomisić, Vladikinog dvora, bez „Prosvjete“, društva „Gusale“, „Štanićevih večeri“? Bez pokojnog Ratka Pejanovića, Siniše Jokića, ili, u novije vrijeme mladih, i nešto starijih ljudi, koji obogaćuju kulturnu i društvenu scenu grada.

Svi ti divni ljudi i toliki koje ovdje nismo spomenuli bili su i ostali simboli Mostara i dio onog mozaika zbog kojeg se, po mnogima, najljepši grad na svijetu voli i poštuje. Zato je priča o Mostaru ujedno i priča o mostarskim Srbima, prenosi INS.

Prema popisu iz 2013. godine, u Mostaru živi 4.421 Srbin, što je skoro dvadeset hiljada manje nego prijeratne 1991. godine. S obnovom sramno porušene Saborne crkve za čiju ponovnu izgradnju je, među prvima, novac darovao upravo jedan Bošnjak, ugledni mostarski advokat Faruk Ćupina, iznova raste i razvija se i zajednica pravoslavnih Srba u dolini Neretve.

Ovih dana u obnovljenu Sabornu crkvu je ugrađen posljednji kamen. Slijedi završetak krovne konstrukcije, završava se pozlata krstova, otvori, pa zanatski radovi i potom ukrašavanje crkve. Ukupno za obnovu ove bogomolje bit će utrošeno više od osam miliona maraka.

Tako da će poslije Starog mosta, grad na Neretvi nazad dobiti još jedan simbol po kojem je njegova razglednica bila prepoznatljiva. Kako je sam advokat Ćupina ranije kazao, želja za obnovom Sabornog hrama nije bila samo želja za izgradnjom ratom razrušene pravoslavne crkve, nego i izgradnjom – ljudi.

Intenzivniji povratak i obnova života pravoslavnih Srba počinje upravo s idejama za obnovu ovog spomenika kulture i baštine. Nakon rekonstrukcije manastira Žitomislić, negdje 2008. godine je održana donatorska večera za ponovnu izgradnju mostarske crkve. Dvije godine kasnije tadašnji vladika Grigorije se vraća u obnovljeni Vladikin dvor da živi u Mostaru.

- Uglavnom, iz godine u godinu ima pomaka i to nas jako raduje. Čini mi se da naši ljudi ovdje, pripadnici  naše zajednice izrastaju onako kao se obnavlja i sama Saborna crkva. Jako je važno da smo ovdje u potpunosti integrisani, dijelimo dobre strane, ali i sve teškoće s kojim se suočavaju stanovnici Mostara. Uglavnom, možemo ocijeniti da je dobro - priča paroh mostarski Radivoje Krulj.

Obnova Sabornog  hrama, dodaje on, je podstrek za sve ljude.

- Tome se raduju svi stanovnici Mostara bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. To nas izuzeto raduje. Naša ogromna želja jeste da se crkva ponovo otvori povodom proslave 800 godina eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, to jeste tokom 2019. i  2020. godine. To će, naravno, najviše zavisiti od prikupljanja sredstava za obnovu - reći će Krulj.

Novinarka mostarskog "Dnevnog lista" i potpredsjednica Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva "Prosvjeta" Mostar, Sanja Bjelica-Šagovnović smatra da je položaj Srba kao naroda u Mostaru i dolini Neretve jako loš. Ali i vidi neke pozitivne naznake.

- Ako uzmemo u obzir samo činjenicu da Srbi nisu konstitutivan narod u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, da nemaju pravo na svoj jezik i obrazovanje, da se najčešće ne mogu zaposliti u državnim institucijama i javnim preduzećima, jer su mjesta unaprijed podijeljena na "bošnjačka" i "hrvatska", da se iz budžeta za srpsku zajednicu izdvajaju mrvice, to dovoljno govori o njihovom položaju - naglašava ona.

Čitav tekst pročitajte OVDJE.

(INS, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)