Jesu li huligani konačno dobili bitku na poljudskom stadionu?

Svojom domišljatošću i organiziranošću postali su toliko nepredvidivi, da ne kažemo - nevidljivi organizatoru Hajduku i zaštitarskim tvrtkama koje splitski nogometni klub angažira, kao i policiji. Svako bi - kada se dogodi nesreća kao kada je od topovskog udara u subotu na derbiju između Hajduka i Dinama stradao vatrogasac Tomislav Biuk (46) - rado skinuo dio odgovornosti sa sebe, a ni medijske kritike takvih događanja nisu baš previše ni osuđujuće ni upozoravajuće. Taman toliko da se problem evidentira, ali ne rješava, prenosi Slobodna Dalmacija.

Organizator utakmica, Hajduk, odgovoran je za sve sve što se događa na njegovom stadionu, on bira zaštitarske tvrtke koje očigledno ne rade dobro svoj posao, pogotovo one zadužene sa sjeverni dio stadiona.

Nakon što je u martu 2017. godine na jadranskom derbiju između Hajduka i Rijeke, Hajdukov navijač uletio sa sjeverne tribine na igralište i vatrogasnom štipaljkom ganjao suca Marija Zebeca, već tada se u Hajduku trebao upaliti alarm za totalnu uzbunu. Trebalo se već tada učiniti sve da do novog velikog incidenta na Poljudu ne dođe.

U Hajduku su tada reagirali na način da su se dogovorili da zaštitarske tvrtke odrade par utakmica redarenja besplatno, tako da nadoknade štetu Hajduku koju su sami skrivili. Umjesto da im se zahvali, Hajduk im daje mogućnost da i dalje rade to što rade.

I onda se dogodi da se na Poljudu u subotu na derbi s Dinamom unese više pirotehnike i topovskih udara nego što je dovoljno za novogodišnju feštu u Tokiju ili Seulu, najnapučenijim gradovima na svijetu.

- Mi smo iz policije na derbiju oduzeli kod osam navijača bengalke i ostala pirotehnička sredstva i to kada su već prošli redarsku službu na ulazu stadiona i tada smo ih uhitili. Policija nije redarska služba i mi radimo takozvani selektivni pregled. Naprimjer, od petsto ljudi koje propuste redari, mi u prosjeku pregledamo nakon toga jednu ili dvije osobe - objašnjavaju izvori iz policije tok postupanja i raspored odgovornosti.

Onaj ko zna razmontirati bengalku skrati je da bude upola manja, kao kada odsječeš dva centimetra donjeg dijela petarde, i onda je stavljaju u džonove patika koje su prije toga prerađene za takvu vrstu "transporta". Bengalke su znali stavljati u anus, u međunožje, zašivaju u odjeću, a sada oblače i po dvoje-troje rebatinke i po dvije-tri majice te ta sredstva lijepe uz tijelo. Cilj je da prođu ulaz i da ih redari ne mogu napipati.

Kod topovskih udara je drugačije. Dijelove topovskog udara je jako opasno unositi u analnim otvorima te se oni sklapaju na samom stadionu, a unose odvojeno.To rade dvije do tri osobe. Problem je unijeti onaj prah, a plastični dio futrole nije, ali je neophodno da se to dvoje odvoji jer i najgluplji redar kad kod vas nađe sve to zajedno zna da ste unijeli topovski udar.

Unose se i, dakle, dijelovi topovskog udara koji se potom spajaju kada se ekipa sastane nakon prolaza redarske službe. Sjeverni dio stadiona na Poljud je pun betonskih pukotina, odvodnih kanala i prije utakmica se ti otvori dobro napune tim sredstvima. Jedan put je policija u jednom otvoru na sjeveru našla 150 bengalki.

Čitav tekst pročitatjet OVDJE.

(Slobodna Dalmacija, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)