ŠTA SE DEŠAVALO U VRTIĆU U VOGOŠĆI?

Majka djeteta otvoreno progovorila: Taj dan nikada neću zaboraviti... Kada sam mu skinula košulju, ostali smo u šoku...

Hronika25.09.18, 14:56h

Majka djeteta otvoreno progovorila:  Taj dan nikada neću zaboraviti... Kada sam mu skinula košulju, ostali smo u šoku...
Prvo da kažem da je naša porodica suočena sa strašnom situacijom, noćnom morom od onog momenta kada je naše dijete došlo kući sa povredama ruke koje se vide na slikama. Takve stvari se dešavaju drugima, ne nama, a ipak se dešava, nije san nego stvarnost...

 

Nakon što su se na društvenim mrežama pojavile fotografije djetetove ruke na kojoj se vide modrice, a ispod kojih se optužuju vaspitačice vrtića iz Vogošće za nemar, redakciji DEPO PORTALA, obratila se majka djeteta i iznijela svoju stranu priču.

 

Saopćenje majke prenosimo u cijelosti.

 

Ja sam majka djeteta (2,5 g) koje je povrijeđeno od strane odgajateljica/e u vrtiću D.o.o. “ISRA IGRAONICA“ Vogošća i osjećam moralnu i ljudsku i svaku potrebu da reagujem javno obzirom na niz članaka koji se objavljuju u medijima, naravno sa zahtjevom da stavite moje inicijale radi zaštite identiteta maloljetnog djeteta obzirom da je postupak u toku, a moje podatke imate tako da stojim i preuzimam svaku odgovornost iza svega što ću izjaviti.

 

Prvo da kažem da je naša porodica suočena sa strašnom situacijom, noćnom morom od onog momenta kada je naše dijete došlo kući sa povredama ruke koje se vide na slikama. Takve stvari se dešavaju drugima, ne nama, a ipak se dešava, nije san nego stvarnost... Niko ne zna kako bi reagovao i šta učinio kad se takvo što njemu dogodi. Moju malu, veselu i nevinu bebu od dvije i po godine, zjenicu oka koju smo čekali preko devet godina, je povrijedio neko kome sam ga sa povjerenjem ostavila.

 

Odmah da kažem da je moja sestra emotivno pogođena čitavom situacijom, na svoj Facebook profil stavila objavu o događaju kako bi je podijelila sa svojim prijateljima bez navođenja imena vrtića, mi smo mislili sačekati da istražni postupak prođe pa da onda objavimo čitavu priču. Međutim, ljudi su bili zgroženi i vijest se proširila brzinom svjetlosti, preuzeli su neki portali, stotine ljudi je tražilo ime vrtića radi sigurnosti svoje djece. Neki od mojih prijatelja koji poznaju čitavu situaciju i upoznati su sa imenom vrtića, objavili su ime vrtića. Međutim, nakon izjava direktorice Dženane Bundić na nekim portalima i drugim medijima, koje je davala sa namjerom vršenja pritiska na nas roditelje da povučemo prijavu protiv nje i zaposlenica, prijeteći socijalnom službom i navodnim krivičnim odgovornostima za širenje klevete, a što je krajnje zlonamjerno usmjerene protiv naše djece, odlučila sam da sve detaljno ispričam i objavim.  

 

Tog dana, utorak 18.09.2018. godine, koji nikad neću zaboraviti, muž oko 17,00 h dovodi sina iz vrtića u košulji dugih rukava iako je dan pretopao, i kaže da ga je Dženana Bundić, direktorica i vlasnica, sačekala da mu prijavi kako se sin „opet“ povrijedio (obzirom da je već dolazio sa određenim modricama, ujedima, ogrebotinama, koje su pripisivane slučajnosti i igri, a i kćerka također koja ide u isti vrtić i blizankinja je, koja tog dana nije bila u vrtiću radi upale oka, je povremeno takođe imala iste) i podvrnula mu samo prvi dio košulje oko zapešća gdje se vidjelo samo par ogrebotina, izražavajući žaljenje zbog istog sa opravdanjem da je vjerovatno gurnuo ruku kroz ogradu, ali da tete nisu vidjele tako da nisu sigurni, da su se strašno nasikerale i ona i teta zbog čega su morale popiti nešto za smirenje, a kako je njoj to javljeno otprilike sat i po prije nego što je muž došao da preuzme sina. Misleći da je to sve, a obzirom da se stvorila gužva u hodniku vrtića, muž je uzeo dijete i došao kući.

 

Kad sam mu skinula košulju da ga presvučem, ostali smo oboje u šoku videći obim povreda, ja sam počela plakati i rekla suprugu da je to zadnji put i da ga ja više njima neću ostavljati, da se njihov nemar više ne može tolerisati, i još uvijek u uvjerenju da se desilo slučajno počeli smo odmah tražiti alternativu za djecu dok ne pronađemo neki drugi sigurniji vrtić. Sin je bio neuobičajeno tih, na naša pitanja gdje se udario nije odgovarao i to je trajalo možda dva-tri sata, on se igrao između nas, da bi odjednom iz čista mira rekao „Dadu teta vukja za vrat i juku u sobu“. Mi smo se zgledali, ne vjerujući svojim ušima, pitali smo ga ponovo ko mu je dirao ruku (pokazujući) povrijeđenu ruku, međutim on je opet odbio da nam kaže. Nakon nekog vremena opet je ponovio isto pokazujući povrijeđenu ruku da ga je teta vukla za vrat i ruku u sobu, a na moje pitanje je li plakao, rekao mi je „dado kme, kme“, što je njegova riječ za plakanje.

 

Kako smo se osjećali ja i muž u tom momentu ne mogu nikom opisati, usaglasili smo se da je sin još mali i da su to ozbiljne optužbe koje treba provjeriti, te smo odlučili odmah otići u hitnu službu dežurnom ljekaru da ispitamo vrstu povrede, te da ako postoji i najmanja mogućnost da je slučajna povreda provlačenjem ruke kroz ogradu ili slično, samo ćemo ispisati djecu iz vrtića jer tu nisu sigurna, međutim ako je dijete povrijeđeno od odgajateljica, prijavićemo policiji.

 

U putu smo odlučili da prvo odemo u nadležnu policijsku stanicu da se raspitamo o proceduri prijave ukoliko se ispostavi da je dijete svjesno povrijeđeno, jer nismo bili sigurni da li ljekarski pregled tako malog djeteta treba biti pod policijskim nadzorom. Međutim, u policijskoj upravi su nam rekli da slobodno odemo sa djetetom ljekaru i po potrebi dođemo sa nalazom. Prvo smo otišli u hitnu službu Doma zdravlja, gdje su nam rekli da povreda izgleda kao povreda od ruke, ali pošto je dijete u pitanju da ga ipak odvedemo na Pedijatrijsku kliniku, što smo odmah i učinili.

 

Već na prvi pogled medicinske sestre ista je odmah prokomentarisala to nije provlačenje to je jak stisak ruke, a što nam je i dežurni ljekar potvrdio da se ni u kom slučaju ne može raditi o toj vrsti povrede provlačenjem nego se radi o vidljivih pet kontuznih povreda (hematoma) u vidu poprečnih linija dužine 3-5cm. Bez ikakve dileme šta treba uraditi, sa nalazom smo odmah otišli u nadležnu PU Vogošća i prijavili slučaj. Dijete, naravno, nismo naredni dan poslali u vrtić, ostala su kod mojih roditelja.

 

Sutradan oko 11h muž mi javlja kako ga je direktorica Dženana zvala na telefon izvinjavajući se zbog svega, pravdajući se da je obavila razgovor sa tri tete koje su navodno ostale sa djecom koja nisu išla na izlet, te da nijedna nije htjela priznati da je povrijedila dijete, na što joj je muž rekao kako smo ljuti, ispisujemo djecu svakako i već smo pokrenuli pravne postupke protiv nje.

 

Nakon što sam se vratila sa posla, negdje iza 17h lično sam nazvala gđu Dženanu i rekla joj da izvinjenje koje je uputila mom suprugu nije dovoljno, da je moje dijete povrijedila odrasla osoba zaposlena u njenom vrtiću i da treba da bude svjesna ozbiljnosti situacije. Ispričala sam joj kako smo saznali i šta nam je dijete reklo, te da smo ga vodili ljekaru, na što me je ona arogantno pitala „a imate li vi kakav dokaz za to što tvrdite“. Ja sam na to poludjela i rekla da ću poslati u zatvor i nju i sve tete i zatvoriti vrtić, ako ona kao odgovorna osoba ne otkrije koja je lično odgovorna za povredu i istu odmah otpusti, podvlačeći da još uvijek ima šanse da se ovo relativno mirno završi i sve što treba uraditi otpustiti odgovornu tetu, jer se očito radi o psihički nestabilnoj osobi koja nije sposobna da radi sa djecom.

 

Rekla sam joj da ja nisam uspjela zaštiti svoje dijete prepuštajući ga u ruke nepodobnih, te da ćemo mi svakako ispisati svoju djecu što se podrazumjeva, ali da kao čovjek i majka imam ljudsku odgovornost prema drugoj djeci koja su tu ostala ili će početi boraviti tu, da poduzmem ono što je u mojoj moći da se ovo više ni jednom djetetu u njihovom vrtiću ne desi. Na to mi je imenovana rekla da je obavila pojedinačni razgovor sa svakom tetom i ni jedna ne priznaje, a da i meni treba biti jasno da ona koja je to uradila neće priznati. Rekla sam joj da me se to ne tiče, da je to njen problem, da ću ja sve postupke pokrenutu protiv nje ukoliko me sutra do kraja narednog dana ne obavijesti da je učinila šta sam joj tražila.

 

Prilikom izjave policiji insistirala sam na pribavljanju ovih telefonskih razgovora, jer su oni ključni dokaz u čitavoj stvari, i opovrgavaju njene kasnije laži gdje se povreda desila, kada i od koga.

 

Sutradan neslužbeno saznajemo da direktorica, nakon što je saznala da smo je prijavili, mijenja priču tvrdeći da se to kod njih nikad nije desilo, te da je dijete dovedeno kod njih u tom stanju!!! Naravno, očekivali smo da će se braniti, ali da će jedna „čestita pokrivena žena“ posegnuti za ogavnim lažima, čak rizikovati da djecu uznemirava socijalna služba samo da bi odbranila neku nasilnu tetu iz vrtića, izazvalo je našu ogorčenost i sumnju u čitavu njenu priču da je neka od teta što su ostale u vrtiću taj dan sa djecom povrijedile dijete. Sada nam je vrlo sumnjivo ko koga ovdje ustvari štiti.

 

Sve što sam tražila od direktorice Dženane je bilo da otpusti odgovornu tetu, i sve što je ona trebala uraditi, osim ako lično nije odgovorna, jeste da ih, ako treba, otpusti sve tri jer očito ne valja ni jedna, kako ona koja je to učinila, tako i one koje je pokrivaju. Neka ih je sve SRAM, sve su majke i svaka bi trebala imati senzibilitet prema djeci.

 

Odgovorno izjavljujem da nemam drugi interes, nego samo da javno ispričam svoju priču onako kako nam se desila. Neka misli i cijeni kako ko hoće. Ovdje su u pitanju djeca. Neka svaki roditelj ima na umu šta im se može desiti, jer se ovo može desiti bilo kome. Istražni organi i tužilaštvo neka rade svoj posao. Pristajemo na sve, od detektora laži, skidanje snimaka telefonskih razgovora, suočavanja nas ili djeteta sa zaposlenima, sve što je potrebno da se istina utvrdi.

 

Ako u ovom našem slučaju postignem da niti jedno dijete ne bude više taknuto prstom u ovom vrtiću, imaću dovoljnu satisfakciju. Ako treba da nas kao roditelje neko istraži, pa neka istraži, daj Bože da u svim slučajevima sumnje na loše postupanje prema djeci nadležne institucije reaguju i provjeravaju.

 

Ovim putem poručujem gđi Dženani Bundić da joj nikakve prijetnje socijalnom službom niti krivičnom odgovornošću, niti laži koje iznosi neće pomoći da se oslobodi odgovornosti, da ćemo je proganjati svim raspoloživim sredstvima do Sudnjeg dana ako treba. Istina uvijek izađe na vidjelo, prije ili poslije...Svaki put kada pogledam svoje dijete, odlučnija sam u namjeri da ovo izguram do kraja, gdje god kraj bio. Moje dijete je malo pa će abd. zaboraviti traumu kroz koju je prošlo, ali mi nećemo uvažena direktorice - stoji u saopćenju majke djeteta.

 

Iz vrtića, pak, tvrde drugačije, navodeći da je toga dana dječak već došao sa modricama, o čemu više možete čitati OVDJE.

 

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook



Komentari - Ukupno 3

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!