Piše: Ahmed HRAPOVIĆ

  
Nacistički vođa, Adolf Hitler, prije nego je napao Poljsku i time započeo Drugi svjetski rat, tražio je bilo kakav razlog da bi  izvršio agresiju na susjednu Poljsku s kojom nije imao ama baš nikakvih problema. Kako nije imao nikakav valjan razlog, prisjetio se da na granici s Poljskom djeluje njemačka radio stanica, dao je da se njemački vojnici preobuku u poljske vojnike, napadnu pograničnu njemačku radio stanicu, pročitaju pripremljen tekst protiv Nijemaca, Njemačke i njihovog voljenog firera Adilfa Hitlera. 

Taj nacistički trik i lažni napad na radio stanicu  bio je povodom da se napadne Poljska i time otpočne Drugi svjetski rat. 
    

Nacistički umovi nikada ne miruju, ništa im nije sveto, pa tako ni kompletni narodi. I dan danas historičari muku muče da pronađu „opravdan“ razlog koji je Hitlera nagnao da se obračuna sa Jevrejima svijeta. 

Prema svemu sudeći, Hitler se s jevrejima obračunavao iz osvete. Naime, jedne prilike Hitler se obratio za financijsku pomoć jednom uglednom i bogatom jevrejskom zlataru. Hitler je dobio odbijenicu od zlatara, što mu je bio povod da se obračuna sa svim Jevrejima, a kako su Jevreji  prošli sa nacističkim režimom poznato je cijelom svijetu. 
    

Nacistički zahvati poznati su širom svijeta, ali neka zlodjela javnosti nisu poznata, osim onima koji se školuju na vojnim školama. Tako mali broj ljudi zna za češko selo Lidice u kojemu je Adolf Hitler sproveo genocid nad Česima 10. juna/lipnja 1942. godine, nešto poput Srebrenice, s tim što je broj žrtava bio manji. Hitler je naredio da se to selo sravni sa zemljom, muškarci stariji od 16 godina izdvoje, nakon čega su ih strijeljali i spalili u jednoj staji. Žene su odvedene u koncetracione logore gdje su i završile na način da su bile strijeljane ili bačene u plinske komore, dok su djeca razvrstavana; ona koja su djelovala da bi mogla biti preodgojena u Arijevce, odvedena su u Njemačku, a ostala su bila strijeljana. 

Na primjeru Lidica Milošević, Karadžić i Mladić „odradili“ su posao u Srebrenici 1995. godine. 
    

Ovaj kratki uvod u nacizam može se usporediti sa dešavanjima s početka devdesetih godina proteklog stoljeća i zbivanjima na području bivše Jugoslavije, u kojima je Bosna i Hercegovina doživjela sudbinu Jevreja, kada je stradalo muslimansko i dijelom katoličko stanovništvo, a Srebrenica identičnu sudbinu češkog sela Lidice. Dakle, sve što se dešavalo Bosni i Hercegovini, dešavalo se po nacističkoj recepturi Adolfa Hitlera. S jedne strane nacistički nabrijani Milošević, Karadžić, Mladić, Tuđman, Bulatović, Đukanović, a s druge nenaoružano stanovništvo Bosne i Hercegovine sa jedinom legalnom vlašću u Sarajevu, koju je predvodio prvi predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, koji je među prvim suradnicima imao mladog, sposobnog i obrazovanog doktora Harisa Silajdžića.
    

Upravo ovih dana, a to je želja Beograda više od decenije, pokrenuta je „hajka“ na Harisa Silajdžića, bivšeg ministra vanjskih poslova, predsjednika vlade i člana Predsjedništva BiH, i to od strane onih koji oružjem, klanjem i genocidom nisu ostvarili ciljeve koje im je nacistički vrh ondašnje krnje Jugoslavije bio stavio u zadatak – da porobe, raskomadaju i podijele Bosnu i Hercegovinu, a muslimanskom stanovništvu priprede sudbinu Jevreja u Drugom svjetskom ratu. U nekakvoj „prijavi“ trebinjskog četničkog kruga Tužilaštvu BiH Harisu Silajdžiću se stavlja na teret sve i svašta i zaokružuje „ratnim zločinom“, jedino su izostavili da je možda Silajdžić upucao i Johna F. Keneddyja...
    

Svi koji znaju za doktora Harisa Silajdžića, a poznaje ga cijela Bosna i Hercegovina, regija i cijeli svijet, znaju da je gospodin Silajdžić veliki bosanskohercegovački patriota i da u tom svom prevelikom patriotizmu nikada nije podlegao nečemu što bi njemu osobno, a time i državi Bosni i Hercegovini nanijelo bilo kakvu mrlju. Nikada niko i nigdje u haosu, koji je vlada Bosnom i Hercegovinom gotovo pune četiri godine, nije stradao od ruke ili po nalogu doktora Harisa Silajdžića. Nikada i niko, bez razlike na vjeru ili naciju!!! 

Neprijatelji Bosne i Hercegovine na teret mu stavljaju osnivanje logora po Hercegovini (kud baš tamo kod tolike Bosne?), na što gospodin Silajdžić ekskluzivno za Depo portal kaže:
    

- Suluda je i pomisao da sam ja osnivao logore po Hercegovini, prije svega ja sam bio ministar vanjskih a ne unutrašnjih poslova, tako da sam ja veoma često bio na putovanjima van BiH, a s druge strane, kada sam čuo da postoje logori ili kojekakva sabirališta za Srbe, ne samo u Hercegovini, borio sam se koliko je bilo u mojoj moći da se takvi logori pozatvaraju, da se svi oni koji su u tim logorima oslobode. Međutim, treba imati u vidu da legalno izabrana vlast u Sarajevu i nije mogla bitno uticati na pojedine lokalne vođe, čak ni u Sarajevu, čemu ponajbolje služi primjer obračuna sa Mušanom Topalovićem Cacom i Ramizom Delalićem Ćelom. Također, valja napomenuti da nije bilo mene, a moram pomenuti i Aliju Izetbegovića, sudbina Srba i Hrvata u Sarajevu u vrijeme opsade i agresije, ko zna kakva bi bila, jer su divljaci s brda svakodnevno ubijali pretežno muslimansko stanovništvo i kod mnogih bliskih rođaka svakodnevnih žrtava izazivale osjećaj za osvetu. Sve smo to uspjeli primiriti, svakodnevno ponavljajući da mi nismo ono što su divljaci s okolnih brda, da je Sarajevo uvijek, od postanka, bio multietnički i multireligiozni grad. 
    

Prava istina se upravo nalazi u ovim riječima Harisa Silajdžića, Sarajevo se nije svetilo nikome od svojih komšija, bilo Srba ili Hrvata, a što se vlasti tiče, da je vlast na čelu sa Alijom Izetbegovićem jednim okom namignula u negativnom smislu, pitanje je da li bi u Sarajevu preživio ijedan kršćanin, jer je Sarajevo svakodnevno preživljavalo strahovite tragedije. Dakle, da je Silajdžiću bilo do zatvaranja i likvidacije Srba, ne bi to radio po Hercegovini, nego bi to najprije uradio u Sarajevu, ali nije, jer je Haris Silajdžić ponajprije Čovjek, patriota koji se zalagao i danas se zalaže za multietničnu Bosnu i Hercegovinu. 
    

- Nakon prestanka opsade Sarajeva, a i danas, obzirom da se ja slobodno krećem Sarajevom, bez pratnje, meni gotovo svakodnevno prilaze sarajevski Srbi i zahvaljuju mi upravo na mom zalaganju na očuvanju multietičnosti, što je njima i spasilo život u opsjednutom Sarajevu. Pored toga, moje opredjeljenje za multietničnost najbolje ilustruje činjenica da su moji najbliži suradnici bili iz drugih naroda – Sven Alkalaj, Gavrilo Grahovac, Gradimir Gojer i mnogi drugi koji nisu bili Bošnjaci. Samo lud čovjek, nacionalista i neprijatelj multietične Bosne i Hercegovine može da me optuži da sam ja osnivao logore, postavljao upravnike i slične gluposti. Moja ideja od samostalnosti Bosne i Hercegovine je multietnična, multireligiozna i multikulturna BiH, i to će ostati do kraja moga života, i takav moj stav i ideju širim i dan danas širom svijeta, na svakom mom predavanju od Europe do SAD-a. Sve optužbe na račun mene su pokušaji da se izjednače žrtva i masovne ubice, da se na taj način pokuša ostvariti ono što se nije moglo ostvariti oružjem i oruđem – otvorenom agresijom na BiH – kaže za DEPO Portal Haris Silajdžić i dodaje: 

- Uvijek i na svakom mjestu ističem pluralnu prirodu BiH, koja može biti primjer svima u svijetu, zalagao sam se za zaštitu vjerskih i kulturnih objekata za vrijeme agresije, bez razlike kojoj etničkoj skupini pripadali. Pokrenuo sam obnovu pravoslavne crkve na Malti koju su agresori s brda gotovo potpuno uništili, a nakon Daytona i dan danas zagovaram cjelovitu BiH ravnopravnih građana.
    

Nacistička priča mrzitelja Bosne i Hercegovine se nastavlja preko kojekakvih prijava protiv Harisa Silajdžića, najprije su žrtvom trebali biti Ejup Ganić, Jovan Divjak, a red čeka, prema nekim informacijama, Stjepan Kljuić i mnogi drugi ugledni patriote Bosne i Hercegovine, ljudi koji, što bi se u narodu kazalo, nikoga nisu mrko pogledali. 

Nacizam, od Hitlerovih dana i po njegovom receptu, uperen protiv pojedinaca i pojedinih naroda još uvijek živi, a najbolji je primjer upravo hajka na ugledne patriote Bosne i Hercegovine... Nacistička priča kod nas se nastavlja, sve po uzoru na nacističke vođe iz Drugog svejetskog rata, samo ovoga puta udar na Bosnu i Hercegovinu i sve njene patriote ne vrši se oružjem, da bi ih se pomlatilo, nego napadima i optužbama na pojedince i ugledne patriota BiH. 

Htjeli su mnogi, posebice Bošnjake, likvidirati za sva vremena, kao što je to u vrijeme NDH htio Ante Pavelić učiniti Srbima, pa je jedne prilike, posjetivši gradonačelnika Sarajeva u ondašnjoj NDH-a rekao gradonačelniku Uzeir-agi Cici da će Srbe pomlatiti do kraja, a gradonačelnik mu uzvratio: „Nemereš, vala Anto, da su ašlame!“  

Neće moći ni ovi novokomponovani nacisti pomlatiti iskrene i odane patriote Bosne i Hercegovine i time pokušati na lažima i lažnim optužbama ostvariti ono što su bili naumili oružjem i genocidom. Naročito ne preko uglednih pojedinaca kakvi su Haris Silajdžić, Ejup Ganić, Jovan Divjak, Stjepan kljuić...

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)