Razgovarao: Sead Omeragić/ Patria

Književnik Alija Dubočanin je poznato ime u javnosti BiH. Godinama je radio na važnim pozicijama u izadavaštvu, a onda su mu novi vlasnici 'pokazali vrata'. Tek dugo nakon rata u Hadžićima je napravio svoju kućicu. Mlade generacije ga uče u lektirama. Prevođen je na albanski, bugarski, engleski, francuski, holandski, makedonski, njemački, španski i turski jezik.

Veliki pisac Abdulah Sidran prije dvije godine u Patriji vas je ovako opisao: „On je skriveno blago bosanskog pjesništva. Nesklon guranju u književne klanove i dodvoravanju oficijelnoj kritici, svoj život velikog pjesnika provodi u samoći nekog sela pokraj Sarajeva... Pola svoga pjesničkog opusa dao bih za nekoliko Alijinih pjesama!“. Kako ste ovo doživjeli?

Tu svoju tvrdnju gospodin Abdulah Sidran, akademik, čovjek koji je fenomen za sebe u ovoj našoj književnosti i kulturi uopće, ponovio je do sada bar četrdeset puta. Time je upečatljivo skrenuo pažnju na moju literaturu. Ali, ni to, u ovoj mrtvaji nema nekog značaja, jer, ni ja, ni Sidran, niti iko, zapravo nemamo kome govoriti. U Sarajevu ne postoji više književna publika.

Ali, ne postoji u Sarajevu više ni nogometna, niti košarkaška publika. Publiku imaju koride. Organizirajte na stadionu „Koševo“ koridu, pa ćete vidjeti ko ima publiku. Sociolozi ovdje imaju dobra posla. Pitanje je – kakve dokaze Sarajevo ima da je grad. I to glavni grad. I, ja spadam u one samosvjesne pisce, uvijek sam znao šta pišem i koliko je to dobro... Nizašto Sidran ne mora davati svoje djelo, ali je činjenica da je Alija H. Dubočanin jedan od najboljih pjesnika koga je Bosna ikada imala. Govorim to jer takav Dubočanin nije uvršten ni u ediciju „Sto knjiga bošnjačke književnosti“. Objavila je ANUBIH jedno moje djelo, zove se „ Evergreen Tongue“ (2017.) Neka ta knjiga, na engleskom bude moja pjesnička legitimacija.

Dakle, i Sidran i ja imamo dokaze za svoje tvrdnje. Ali, Sidran je tim gestom pokazao nešto što je u istoriji književnosti nepoznato. Ne pamti se na Balkanu da je neki pisac o nekom piscu tako govorio. I, to vrijedi i za političare, ljekare, za bilo koje zanimanje u ovoj našoj razvaljenoj Bosni. E, tu se pokazuje veličina Sidranovog gesta. On je, pored književne veličine, pokazao koliko je veliki čovjek. Ta njegova izjava je spomenik i meni i njemu. Ona stvara do sada nepoznat ljudski odnos na Balkanu. Sa moralnog, stručnog, sa bilo kog aspekta, to je grandiozna izjava. Na taj način morate imati koga pohvaliti. I morate biti neko da biste tako nekoga pohvalili. Sidran je neko i tu ništa ne manjka. Dubočanin je neko, pa ni tu ništa ne manjka. I to je jedno od čuda ove naše kulturne scene. Sidran rekao - ima ko reći. O Dubočaninu rekao - ima o kome reći. Zato, i danas, kada tu tvrdnju, moj uvaženi Avdo ponovi, sve je na svom mjestu i sve je na mjeru. Veliki Sidran govori o velikom Dubočaninu.

Čitav intervju čitajte OVDJE.

(Patria, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)