Izvor: zasvakodijete.com

Jedna od glavnih aktivnosti globalne kampanje, kojoj se priključio UNICEF BiH je poziv očevima, uključujući i poznate ličnosti, sportiste i umjetnike da se uključe i podijele svoja iskustva očinstva koristeći #Prvih1000Dana i #SuperTATE. Finalisti prošlogodišnje inicijative “BH Tate” koja je za rezultat imala foto izložbu, već su nam odgovorili na pitanje “Šta vam je u prvih 1000 dana vaše bebe bilo najdraže iskustvo, a šta najveći izazov?”

Kroz kampanju, odgovore učesnika, kao i komentare stručnjaka, želi se pokrenuti javna diskusija o izazovima i dobrim primjerima te važnosti podsticajnog okruženja u ranom djetinjstvu, dobre ishrane, zaštite, imunizacije, igre i ranog učenja.

U životu svakog djeteta, naročito u ranim godinama, značajno je učešće oca. Nekako se i podrazumijeva da su očevi, uzori svom djetetu i da djeca u očevima vide zaštitnike, i da učešće oca utiče na osjećaj sigurnosti i slobode koliko i učešće majke.

Upravo zbog tih stvari, itekako je bitna uloga očeva u životu djeteta, jer djeca su kopija svog uzora, a o prvih 1000 dana uloge oca, govorili su nam poznati bosanskohercegovački sportisti, koji su uzori i drugj djeci, ne samo svojoj.

Mirza Teletović, nekadašnji kapiten košarkaške reprezentacije BiH, otac je četvero djece.

Najstariji je Benjamin, koji već uveliko trenira košarku, a tu su Emina, te blizanci Mirza Junior i Lara.

“Neke stvari tek saznaš tek kada postaneš otac. Sve ono što su ti govorili prije nego osjetiš tu sreću, sve je to premalo informacija da pojmiš šta ćeš osjetiti. Jednostavno, djeca su blagodet a taj osjećaj kada u naručje uzmeš svoje dijete, nije uporediv ni sa jednim sportskim trijumfom”, kaže Teletović. Zbog obaveza sportskog profesionalca, često je bio odsutan od kuće, i rijetko bio u prilici gledati kako njegova djeca odrastaju.

“I ja sam bio dijete a moj otac je često putovao. Pamtim osjećaj nedostajanja kada je bio odsutan, ali i osjećaj sreće kada bi se napokon pojavio. Zato se trudim da svaki svoj slobodan trenutak provedem s djecom. Oni su moja lična sreća i moj odmor. Želja mi je uvijek biti tu za njih. Imam četvero djece i već sada milion pitanja zašto i odgovora zato. Uživam da im odgovaram na pitanja, da im dajem savjete, da im ispričam kako je to nekada bilo kada sam ja bio mali i da im pomognem da spoznaju razliku između dobrog i lošeg. Vjerujem da je to jedna od najbitnijih uloga oca u životu djeteta – pokazati da život zna ponekad biti i nepravedan, ali da ih to ne smije pokolebati. Naravno, moraju poštovati nas roditelje, jer odgoj kreće iz kuće i moraju voljeti sve ljude, bez obzira kako se oni ponašali prema njima”, kaže naš košarkaš, dodajući kako je u životu svakog roditelja najteže kada im je dijete bolesno. Tada bi, dodaje, prevrnuli cijeli svijet samo da mogu preuzeti njihovu bol i otplakati njihove suze.

Asmir Begović, golman bh. reprezentacije i engleskog Bournemoutha, otac je dvoje mališana, i baš kao i Teletoviću, najteže mu pada odsustvo iz kuće.

„Jedna od negativnih stvari u životu fudbalera je taj što se rutina ne mijenja bez obzira na to šta se oko vas dešava. Pa čak i kada se desi tako velika stvar kao što je očinstvo. I dalje svi očekuju da budete na raspolaganju kao profesionalac, iako se vi svim srcem želite posvetiti svojoj djeci. Bilo je teško biti tako često odsutan, propustiti neke važne stvari, ali za to vrijeme sam naučio kako rasporediti vrijeme, kako porodicu staviti na prvo mjesto, kako djeci pokazati da sam uvijek za njih tu, bez obzira šta se dešava“, kaže Begović i objašnjava kako bi volio da je znao kakav je to osjećaj biti otac.

„Ja sam otac postao dosta rano za današnje vrijeme, ali volio bih da sam znao koliko je lijep osjećaj jer onda bih vjerovatno otac postao i ranije. Ne postoji ništa što se može mjeriti s tim osjećajem i zaista uživam u svakoj sekundi. S obzirom na odsustvo, u mom slučaju najvažnije je dobro rasporediti vrijeme, ali pokušavam da provodimo što više vremena van kuće, da smo aktivni, da se krećemo. Na kraju se to svede na moje ispunjavanje njihovih želja i njihovo isprobavanje različitih stvari, ali u tome i jeste čar.“

Begović smatra da je njegova najvažnija uloga u životu djeteta da ona odrastaju u zdravoj i poticajnoj okolini, da osjete da su voljeni, da imaju podršku, da se usude probati stvari ali i prihvatiti svoju odgovornost za ono što rade.

„U isto vrijeme važno je pokazati da smo i mi kao roditelji takvi i da se mogu ugledati na nas. Trudim se pokazati im koliko je važno biti iskren prema ljudima i koliko je važno biti odgovoran. Želim da su slobodne, hrabre i odlučne osobe, ali prije svega da cijene ljude i svoje okruženje.“

Saša Ibrulj je dugogodišnji sportski novinar. Radio je u Oslobođenju, a zajedno sa porodicom se iz Mostara preselio u Švedsku, gdje odgaja dvoje male djece.

Radi za mnogobrojne evropske medije kao freelancer, a prati i dešavanja iz BiH.

O svojoj drugoj ulozi, ne novinarskoj, nego onoj kao oca, kaže da bi volio da nije znao ništa, jer…

„Za mene je taj ciklus tek završio, a prije tri mjeseca sam započeo i proširenu verziju. Kad bih morao sve zbiti u par riječi, onda bih rekao da je to bila pozitivna ludnica. Valjda nam je kao roditeljima normalno da se uvijek na nešto žalimo, ali u principu to je vrijeme koje pamtiš po mnogo smijeha, veselja, sreće, novih stvari i velikih i malih iznenađenja. I mnogo uživanja“, kaže Ibrulj i nastavlja: „Volio bih ustvari da nisam znao ništa. Ljudi mnogo pričaju o roditeljstvu i tako stvorimo sliku na osnovu tuđih iskustava, ali stvar je u tome da su ona za svakoga različita i da vas ništa ne može i ne treba pripremiti za ono što dolazi. To je nešto što morate sami iskusiti, sami učiti i naučiti i nema stvari koje dobro ili loše poznajete, sve dođe samo po sebi. Možda zvuči kao fraza, ali mislim da je najvažnije biti dobar uzor. Djeca bi trebala odrastati u dobrom okruženju, pozitivnoj atmosferi, a mi kao roditelji smo najodgovorniji da tako i bude, riječi su ovog sportskog novinara.

Edin Džeko, kapiten nogometne reprezentacije BiH jedan je od onih koji je odnedavno otac. Na svijet je prije dvije godine stigla mala Una, a prošle godine je dobio i sina Danija.

„Da je ovako lijep osjećaj biti otac, možda bih i ranije postao otac”, kaže Džeko.

”Volio bih da sam znao kakav je to osjećaj. Majka mi je uvijek govorila: Vidjećeš, sine, kada budeš imao svoju djecu. To je istina, ali to čovjek zaista ne zna dok ne dobije svoju djecu. Moja djeca su još mala. Una je tek prohodala i ima je na sve strane. Igramo lopte, voli lutke. Ne znam ih više broj i voli crtane da gleda, a Amra joj često čita priče prije spavanja. Una više voli slike i pokazujemo joj životinje i to je zapravo ono što i jeste najljepše u svemu. Učimo našu djecu odrastanju i životu“, kaže Džeko i napominje, baš kao i njegovi prethodnici, kako mu najteže pada razdvojenost od porodice, s obzirom na njegove obaveze.

„Biti otac je različito od bilo koje uloge koju sam imao prije. Nevjerovatan je to osjećaj. Evo, odem po Unu u vrtić. Ona me poljubi, obraduje se i onda kada se vraćamo, dok je nosim u naručju, ona odjednom, bez ikakve najave stavi obje ruke na moje lice i kaže mi: Tata ili dada… To je nevjerovatna sreća i jednostavno se čovjek istopi. Te neke sitnice su nevjerovatne i čine da je to ljubav bez granica“, objašnjava nam Džeko, koji napominje da je on sve što je danas duguje upravo svojim roditeljima.

„Naučit ću svoju djecu da poštuju druge ljude i da budu pošteni prema drugima i sve ono što su mene roditelji naučili, ja ću naučiti njih. Meni su roditelji stalno ponavljali da moram poštovati starije. Evo, danas sam to što jesam i ima dosta starijih ljudi koji mene persiraju i osjećam se čudno. Ja sam taj koji treba persirati starije ljude i to i činim. Oni se čude tome, ali to je jednostavno odgoj i tome su me naučili moji roditelji, a ja ću svoju djecu.“

Džeko dodaje kako u životu nije imao teških trenutaka sa djecom i da je sa te strane sretan. Napominje da mu je, normalno, teško kada su djeca bolesna, ali da je svjestan da moraju prebolovati te dječije bolesti, padanja i udaranja dok uče hodati, plač i suze, te da se iza svake suze krije novi smješak.

Isto pitanje “Šta vam je u prvih 1000 dana vaše bebe bilo najdraže iskustvo, a šta najveći izazov?” postavljamo svim očevima u Bosni i Hercegovini a odgovor nam mogu dati putem svojih naloga na društvenim mrežama ili putem obrasca koji smo kreirali za potrebe kampanje.

(zasvakodijete.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)