U cijelom regionu posljedjih je godina aktuelna dilema da li malu djecu treba vakcinisati ili ne? I dok dio javnosti i roditelja vjeruje da vakcinacija kao preventiva nije potrebna u prvim godinama života, ljekari i stručnjaci tvrde drugačije i konstantno upozoravaju na opasne posljedice nevakcinisanja djece.

Ovih dana bura se ponovo diže u Hrvatskoj gdje neumoljivo raste broj potvrđenih slučajeva zaraženih ospicama te se uporno šalju pozivi svima koji još nisu vakcinisali svoju djecu da to hitno učine.
 

U Srbiji se broj oboljelih već popeo na nekoliko hiljada... Tim povodom, majka djevojčice Nađe Petrović, koja je preminula početkom aprila od ospica, u svom postu na Facebooku podijelila je svoje gorko iskustvo:

"Ovo je moja Nađa, rođena je 8. svibnja 2015. godine. Kada je imala godinu dana pojavili su se simptomi autoimunog poliglandularnog sindroma tipa 1.

Izgubila je svu kosu, imala je sistemsku kandidijazu, autoimuni hepatitis i druge dijagnoze.

"Ovo je moja Nađa, rođena je 8. maja 2015. godine. Kada je imala godinu dana pojavili su se simptomi autoimunog poliglandularnog sindroma tipa 1.

Izgubila je svu kosu, imala je sistemsku kandidijazu, autoimuni hepatitis i druge dijagnoze.

Kasnije je utvrđeno da ima i hiperparatireoidizam zbog čestih hipoglikemija i hipokalcemija. Zbog tih hipokalcemija često smo boravile u bolnici jer jednostavno unošenjem terapije oralnim putem nije se mogao podići nivo kalcija koji je bio izuzetno nizak (0,60). Nije mogla biti vakcinisana i nadali smo se da će je u jeku epidemije štititi kolektivni imunitet.

Tog 5. januara 2018. primljene smo na odjel intenzivne njege i izolacije. Međutim, 6. januara 2018., kako nije bilo mjesta na odjelu, primljen je dječak star devet mjeseci u našu sobu, a nas dvije smo premještene na drugi sprat.

Zbog visokih transaminaza (700,800), 9. januara 2018. prebačene smo na Institut za majku i dijete, i usput, tada saznajemo da dječak s kojim smo bile u kontaktu ima ospice (morbile).

U tom trenutku moj se svijet srušio, znala sam da će ih i ona dobiti, ali opet, u dubini duše sam se nadala da neće. 12. januara 2018. Nađa je dobila temperaturu, a ja sam odmah znala šta je. Drhtala sam, plakala, ali ponovno sam se nadala da nije to to.

Istoga dana, u večernjim satima, Nađa je utonula u san iz kojeg se više nikada nije probudila… Nije jela, nije pila, nije se budila, nije reagovala… Svakim danom bila je sve lošije, njene potrebe za kiseonikom su bile sve veće pa je s jedne litre došla na sedam litara u roku od tri dana.

Dobila je osip i dobile smo potvrdu da je zaražena ospicama. 22. januara 2018. Nađi postaje sve lošije, jedva diše, zasićenje kiseonikom pada joj na 50, prestaje mokriti, natiče, krvari iz nosa i usta, te postaje plava.

U večernjim satima prebacuje se na intenzivnu njegu i u 4 sata te noći intubiraju je zbog naglog pada zasićenosti, pritiska i rada srca.

Reanimirana je i Nađa ostaje živa. Međutim, borba za njen život trajala je skoro tri mjeseca.

Nije podnosila odvajanje od respiratora, ventilirala se visokim kondicijama, stvorili su se ožiljci na plućima, edem na mozgu… Bila je na 100% kiseonika od prvog do posljednjeg dana sa zasićenošću od 50% do 90%, zavisno o danu. Sredinom marta napravljena joj je punkcija zbog lošeg neurološkog stanja koja nije ništa dokazala.

Od tada njeno stanje postaje sve lošije, javlja se ekstreman vaskulitis i poremećaj cirkulacije. Krvarenje iz tubusa nepoznatog porijekla, plućna funkcija sve lošija, akutni respiratorni distres, kao i sepsa sa dvije različite bakterije, C-reaktivni protein je na 400.

Dana 3. aprila 2018., u 10 sati ujutro, Nađino srce je stalo i zbog reanimacije dolazi do pneumotoraksa lijevog plućnog krila pa se uvodi dren i Nađa je stabilizovana.

Medjutim, 04.aprila u 18h dolazi do srčanog zastoja i pored svih preduzetih mjera reanimacije, Nađa dobija svoja anđeoska krila u 18.30 sati.

Ovu priču sam podijelila sa vama u cilju edukacije roditelja koji imaju nedoumice u vezi vakcinacije svoje djece. Svako dijete sazlužuje i ima prava da bude zaštićeno od zaraznih bolesti.

Nađa je dala svoju žrtvu, SVOJ ŽIVOT, kako bi pokazala kako bezazlena dječija bolest može nekome ugroziti život. Sad je na nama da damo svoju žrtvu i dijelimo njenu priču kako se nikome više ne bi ponovila Nađa.

Anđeo moj me je napustio prerano, ali ja ću se boriti da se nikad ne zaboravi i da se više nikome ne dogodi ono što se dogodilo meni", zapisala je Dragana Petrović.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)