Mustafa ef. Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u intervjuu za Vijesti.ba je govorio o odnosima sa Turskom i vezama sa Erdoganom, kandidatu SDA za Predsjedništvo BIH i novim imenima u ovoj stranci, politici koju provodi Dragan Čović te mogućoj osovini Čović – Dodik u budućem sazivu Predsjedništva BIH.

- Kako ste vidjeli posjetu predsjednika Republike Turske Redžepa Taipa Erdogana Sarajevu, skup u Zetri i poruke koje su plasirane?

CERIĆ: Bosna je ovo. Svakog čuda tri dana dosta. Pa tako je i čudo posjete Predsjednika Republike Turske Redžepa Taipa Erdogana Sarajevu. Pa ipak, ova posjeta je neobična i za ovo neobično Sarajevo, i za ovu neobičnu Bosnu. I zato to čudo duže traje u sarajevskom sjećanju. Neobična je zato što je neobično da se nešto događa u Sarajevu, u Bosni, mimo onih koji bi da ih Srajevo voli i poštuje i onda kada oni javno govore da niti vole niti poštuju Sarajevo.  Neka je predsjednik Erdogan održao svoj predizborni politički skup u Sarajevu i neka ga je lijepo dočekao i poželio mu hošgeldiju predsjednik Bakir Izetbegović. Ja ne vidim ništa sporno u tome.

 
No, mene brine nešto drugo u vezi odnosa između Turske i Bosne, a to je što u tom personalnom  odnosu, koji je tako ljubazan na očigld svijeta,  dvaju predsjednika ja ne vidim jasnu strategiju odnosa između dviju država, Bosne i Turske, u smislu da turska politika, još od vakta sultanove Porte, ima jedan nejasan odnos prema bosanskoj državi. Imam osjećaj da se i sada iz Ankare kao i nekada iz perspektive istanbolske Porte gleda na Bosnu kao jedan njen vilajet, a ne kao na suverenu državu, koja ima svoj vlastiti državni identitet i prioritet, a to je da se nosi sa izazovima euroske perspektive, kojoj, uostalm, i sama Turska teži. Turska na tom europskom putu ne može pomoći Bosni, jer ne može pomoći ni samoj sebi.  Bosna bi mogla pomoći Turskoj na europskom putu pod uvjetom da se Bosnu osnaži u njenom nastojanju da postane suverena i samoodrživa država, ravnopravna s ostalim europskim državama u svakom pogledu, demokratskom, ekonomskom, obrazovnom, itd. Međutim, Turska bi mogla pomoći Bosni da postane ravnopravna članica NATO-a, ali, ne znam zašto, Turska to nije dosada uradila da li zbog nemoći ili zbog nedostatka volje, odnosno obaveze prema Rusiji i Srbiji. Ne znam, ali Bosna je još uvijek na čekanju za NATO, pored svog voljenog prijatelja Turske, dok je Crna Gora već pod zaštitom NATO-a bez pomoći ijednog prijatelja osim, po svemu sudeći, uvjerljive europske i Natoove priče.

 
Ne sumnjam u Erdoganovu ljubav prema Bosni, posebno prema porodici Izetbegović. To mi, osobno, prija. Ali, ta Erdoganova ljubav nije dovoljna. Iza te ljubavi treba da stoje konkretna djela, od kojih smatram veoma važnim, a to je da se Bosni omogući da ima svoju nacionalnu avokompaniju, koju će Turska podržati tako što će ukinuti svoju liniju i osloboditi prostor da se bosanski piloti i bosanske stuardese uče tom zanatu. Također, očekujem da Turski parlament donese istu rezoluciju o osudi Srebreničkog genocida nad bošnjacima, kao što je donio Europski parlament. Treba li da podsjetim da je Europski parlament, zapravo, doni tri rezolucije o genocidu nad Bošnjaka: 2005, 2009. i 2015. godine. Turski parmaent nijednu. Svi treba da znaju i naši prijatelji i naši dušmani da Bošnjaci mjere odnos prema njima shodno odnosu drugih prema genocidu nad Bošnjacima.  

 
No, ono što mi najviše smeta što u zadnje vrijeme primjećujem da su se Bošnjaci počeli dijeliti oko toga ko je voli a ko ne voli Tursku, kao što je bila u vrijeme Husjena Kapetan Gradašćevića podjela oko toga ko je za Portu a ko protiv Porte.  To je vještačka podjela, koja nama u Bosni ne treba. Treba da se manemo toga i da gledamo našeg posla kako bili u stanju da se odbranimo od novog mogućeg genocida, jer od prošlog genocida Turska nas nije spasila. Moramo biti složni te nacionaln državno biti svjesni. Svi su nam prijatelji, koji poštuju našu državu, vjeru i naciju. Tko treba cijeniti i naše prijateljstvo sa Turskom i Erdoganom, svakako!

 
- Kako komentirate izbor Šefika Džeferović za kandidata SDA za mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda i pojavu prof. Sebije Izetbegović na političkoj sceni?

 
CERIĆ: Ne bih to komentirao, jer se ne osjećam pozvanim ni prozvanim da o tome govorim sve što mislim. Ali, mogu reći ono što sam već rekao na mom Facebook-u. - Ispod, iznad, ispred i iza nekada velike stabiljke SDA nicale su mladice s istim sjemenom. Neke su se omladile, ali ne daju velike plodove, a neke su već u korijenu istruhle. Ko je danas u stanju da sve mladice SDA prikalemi na glavno stablo, iz kojeg bi rađali jestivi plodovi za sve Bošnjake/Bosance, koji sve više osjećaju da to nekad veliko i bujno stablo počinje da truhne u korijenu? Nije još kasno, ali može biti vrlo brzo kasno ako se obistini kletva onih koji danas govore: "Da Bog da istruhlo", pa da iznova sadimo novo stablo, kojeće imati duboke korijene u zemlji sa visikim granama okrenutim prema nebu. Volio bih da je Šefik Džaferović taj koji će spasiti još uvjek živi korijen stabla SDA, ali... Nadam se da je svjestan toga onaj koji stoji iza njega pa da mu drži granu i njega na grani da ne padne kad mu bude najviše treb'o, kao i da zalije korijen esdeaovog stabla kako se ne bi skroz korijen osušio na sljedećim općim izborima. Ne daj Bože!

 
- Milorad Dodik obznanio je kandidaturu za člana predsjedništva iz reda srpskog naroda. Kako je Vi komentirate?

 
CERIĆ: Mislim da se Milorad Dodik politički i moralno potrošio za i oko Bosne. Sve je reako što je imao reći o Bosni tako da ne mislim da ima nešto novo kod Dodika što bi skretalo našu pažnju. Mislim da se Dodiku pridaje mnogo više pažnje nego što zaslužuje. Jedno je biti Dodik u Banjoj Luci, a drugo je biti Dodik u Sarajevu. To će Dodik shvatiti kad dođe u Sarajevo. Zato je dobro da sljedeće četiri godine živi ili dolazi u Sarajevo kako bi ga zavolio, kako ga ne bi mrzio. Jer, Sarajevo je lovabale grad i za one koji misle da ga ne vole.   

 
- Šta bi po Vašem mišljenju za BiH značio ulazak političke osnovine Čović - Dodik u Predsjedništvo BiH?

 
CERIĆ: Ništa! Dodik i Čović su daleko jedan od drugog ko nebo i zemlja. Obojica samo foliraju prijateljstvo ili politički savez da bi prisilili Bošnjake da popuste oko podjele Bosne prema dogovoru Tuđman-Milošević.  No, obojica zaboravljaju da od Europe imaju zadatak u Bosni, a to je da bdio nad nama kako ne bismo ojačali do mejre da smo u stanju da pravimo "islamsku državu". Nije li francuski predsjednik Miteteran rekao da Europa neće dozvoliti "islamsku državu" u Europi. Naravno, Bošnjaci nisu imali nikad taj plan, ali valja ih uvjek držati pod kontrolom, jer nikad se ne zna.  Dodik i Čović imaju taj zadatak, ali nikao da to shvate da ne smiju izaći iz Bosne i nas Bošnjake ostaviti same. Bit će s njima dojicom natezanja, ali se nadam da će Bošnjaci znati izabrati svog predstavnika, koji će se znati oduprijeti toj nepricipijelnoj koaliciji Dodika i Čovića, kao i dosada. Mislim da obojica njih izigravaju velikre igrače, ali u biti oni su mali i neznačajni za europsku perspektivu. Sve ovisi o nama Bošnjacima/Bosancima koliko smo složni, sposobni, budni i oslobođeni od korupcije i maloumnosti. 
 
 (DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)