Piše: Mirna DUHAČEK

Držali su ga zatvorenog u kući, tjerali ga da sjedi i spava pod stolom, vezali ga, udarali rukama i nogama, nanosili mu povrede makazama, kaišem i oklagijom, skidali mu odjeću, vrući vosak mu kapali po genitalijama, polivali ga vodom...

Scenario iz horor filmova godinama se odigravao u porodičnoj kući nadomak Sarajeva, u Hadžićima, a žrtva, troipogodišnji Smajo Ćesir, nakon godina zlostavljanja od strane članova uže i šire familije, preminuo je 25. februara 2014. godine od krvarenja u mozgu.

U brutalnom zlostavljanju malog Smaje prednjačili su očuh i majka, ali i nana i djed za to vrijeme nisu sjedili skrštenih ruku. Nana je tokom suđenja priznala da 'nikad nije udarala djecu na način koji bi ih mogao povrijediti'

U brutalnom zlostavljanju su prednjačili očuh i majka, ali i nana i djed za to vrijeme nisu sjedili skrštenih ruku. Nana je tokom suđenja priznala da 'nikad nije udarala djecu na način koji bi ih mogao povrijediti'. A koji je to način?

Svi sve znaju, a šute

- Dužnost prijavljivanja nasilja u porodici imaju članovi porodice u kojoj se događa nasilje, kao i svaki drugi građanin koji dođe do saznanja o počinjenom nasilju u porodici, a naročito ako je žrtva maloljetna osoba - stoji u odgovoru Odjeljenja za odnose s javnošću Ureda policijskog komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

Da sve bude još gore, i komšije koje su svjedočile na sudu, potvrdile su da se iz kuće u kojoj je živio mali Smajo uvijek čula galama i dječiji plač, a nikad 'cika i vesela graja djece'. Uz to, komšinica je tokom suđenja ispričala i da je Smaju vidjela sedam dana prije smrti: 'Jedva je hodao, kao robot, i izgledao blijedo i ni nalik na ono rumeno dijete koje je došlo nekoliko mjeseci ranije'.

Komšije su, dakle, kako su na sudu ispričali, pretpostavljali da je Smajo žrtva zlostavljanja, međutim tome nikad nisu svjedočili, jer se sve dešavalo 'unutar četiri zida'. Petpostavljali su kroz kakav pakao prolazi nemoćni troipogodišnji dječak čiji je život tek trebao početi, međutim niko ništa nije poduzeo da mu pomogne. Tako je Smajo postao samo statistika iz crne hronike...

Ne postoji jedinstven sistem prikupljanja podataka

Prema istraživanju obavljenom u Bosni i Hercegovini u periodu 2012-2014. godine, među djecom od dvije do 14 godina, više od 55% ispitanika je reklo da su bili žrtve nasilnih metoda discipliniranja.

Problem je što, zbog komplikovanog ustroja države, ni u ovom slučaju BiH nema jedinstven sistem prikupljanja podataka: MUP-ovi imaju svoje podatke o nasilju nad djecom, centri za socijalni rad svoje, a ne treba zanemariti ni sve one neprijavljene slučajeve zlostavljanja djece unutar porodice.

- Štaviše, nasilje nad djecom se različito definiše na različitim nivoima. Na državnom nivou trenutno ne postoji zakon, strategija ili politika koja bi imala mandat od bilo koje državne institucije da sveobuhvatno prikuplja podatke o nasilju nad djecom - upozoravaju iz UNICEF-a.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH bilo je razvilo sistem izvještavanja za sprovođenje 'Strategije za borbu protiv nasilja nad djecom 2012-2015' koji je korišten u 2014. i 2015. godini, ali otkako je istekla ova strategija, i mehanizam prikupljanja podataka više nije u upotrebi.

Šta se sve smatra nasiljem nad djecom?

Različite su definicije nasilja nad djecom, a iz UNICEF-a kažu da se pod nasiljem podrazumijevaju se "svi oblici fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje", kako je navedeno u članu 19, stav 1 , Konvencije UN-a o pravima djeteta. 

"Fizička" kazna je, dakle, bilo koja kazna u kojoj se koristi fizička sila i namjera joj je da se izazove određeni stepen boli ili neugodnosti. Tu uglavnom podrazumijevamo udaranje djece, rukom ili predmetom - bičom, štapom, pojasom, cipelom, drvenom kašikom... Ali tu isto spadaju i tresenje ili bacanje djeteta, grebanje, štipanje, griženje, čupanje kose ili povlačenje za uši, prisiljavanje djece da ostanu u neprijatnim položajima, prisilno gutanje (npr. pranje dječijih usta sapunom). 

- Fizičko kažnjavanje je uvijek ponižavajuće, ali pored takvog oblika zlostavljanja, ne treba zanemariti ni psihičke oblike kažnjavanja, koji su takođe okrutni i ponižavajući i nespojivi sa Konvencijom kao što su ponižavanje, omalovažavanje, prijetnje, ismijavanje djeteta - podsjećaju u UNICEF-u.

Šta policija može učiniti?

Policija predstavlja organ zadužen za sigurnost građana i ima ključnu ulogu u slučajevima nasilja i zaštiti djece, a iz MUP-a KS za DEPO Portal su pojasnili proceduru u slučaju prijavljivanja nasilja u porodici.

Policijska procudura Policijski službenici su dužni bez odgode poduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti:  -reagovati na vrijeme, otići na mjesto događaja; -pružiti sigurnost žrtvi, osigurati nužnu zaštitu i sigurnost djeteta, obavijestiti nadležni Centar za socijalni rad, koji će u skladu sa nadležnostima njihove službe smjestiti dijete u odgovarajuću instituciju; - lišenje slobode počinitelja i predaju tužilaštvu; -predati tužilaštvu sve dokaze do kojih je došla u postupku; -posavjetovati žrtvu o sigurnim mjerama koje žrtva treba preduzeti i koje će policija preduzeti. - podnijeti Sudu zahtjev za izricanje zaštitnih mjera, - dostaviti Izvještaj o izvršenom krivičnom djelu Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo.

- Uloga policije nije samo represivna već i preventivna, gdje kroz rad policije u zajednici, policajci rade predavanja na ovu i druge teme, kako u osnovnim i tako i u srednjim školama Kantona Sarajevo - kažu iz MUP-a KS za DEPO Portal, ističući da je glavni problemi kada je riječ o spriječavanju nasilja nad djecom, zapravo, neprijavljivanje nadležnim institucijama nasilje nad djecom ili vršnjačko nasilje od strane članova porodice i drugih građana i institucija, koji mogu i trebaju prepoznati oblike nasilja nad djecom.

- Nasilje nad djecom može da ima za posljedicu fizičko, psihološko, ekonomsko i seksualno nasilje, povredu ili patnju, uključujući prijetnje takvim radnjama, kao i ograničavanje slobode - dodaju iz MUP-a KS.

U Kantonu Sarajevo formirano je Koordinaciono tijelo u prevenciji, zaštiti i borbi protiv nasilja u porodici Kantona Sarajevo u čijoj je nadležnosti problematika zaštite od nasilja, a čine ga predstavnici Ministarstva pravde i uprave Kantona Sarajevo, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Udruženja/udruge “BH Novinari”i NVO Fondacije lokalne demokratije. Ono je zaduženo za izradu programa i planova u vezi ove problematike.

Kakva je uloga Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH?

Tokom 2017. godine Odjelu za praćenje prava djece Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH primljene su 172 žalbe, a ombudsmeni su izdali 13 preporuka. Kako piše u izvještaju ove institucije za 2017. godinu, građani (roditelji) su uglavnom bili nezadovoljni radom centara za socijalni rad, sudova, tužilaštava, škola... Međutim i ove godine su ombudsmeni imali prijave roditelja da su njihova djeca žrtve vršnjačkog nasilja, a bilo je i prijava porodičnog nasilja.

- Ombudsmeni su zaprimili prijavu bake da njena malodobna unuka, koja živi s majkom i očuhom, svakodnevno trpi fizičko i psihičko nasilje. Pored toga, tjeraju je i na prosjačenje. Odmah je o svemu obaviješten centar za socijalni rad, koji je proveo sveobuhvatnu analizu. (...) Ustanovilo se da dijete nije žrtva nasilja ili ekonomske eksploatacije, odnosno žalbeni navodi nisu bili utemeljeni na činjenicama - stoji u izvještaju Institucije ombudsmena u BiH za 2017. godinu.

- Nasilje nad djecom je globalni problem jer je postojalo i nažalost još uvijek postoji u svakoj zemlji na svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini, bez obzira na porijeklo, stepen obrazovanja i slično - ksže za DEPO Portal Violeta Romić, stručna savjetnica za odnose sa javnošću Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH.

- Ono što je ključno je saradnja svih institucija i organizacija (pravosuđa, policije, socijalne zaštite, zdravstva, školstva...), koje se na različite načine bave ovim problemom, i njihovo koordinirano djelovanje u kojem je na prvom  mjestu interes djeteta, jedini je način borbe protiv nasilja nad djecom - pojašnjava Romić i dodaje:.

- U cilju prevencije nasilja nad djecom u porodici, Odjel za praćenje prava djece pri instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine ukazuje na potrebu educiranja djece u odgojno obrazovnim ustanovama o ovoj pojavi, njenim posljedicama i načinima prijavljivanja iste, ali i na saradnju nadležnih službi socijalne zaštite u smislu pružanja neophodne pomoći kako porodicama u kojima se dogodilo nasilje, tako i porodicama u riziku, u cilju prevazilaženja, odnosno sprečavanja nasilja u porodici.

Dječak s početka teksta i brutalna tortura koju je proživljavao u svom kratkom životu, nažalost, nije ni prvi ni posljednji kojeg je doslovno ubila vlastita porodica, komšije sve to šutnjom odobravale, a sistem zakazao. Kako bi BiH u budućnosti imala što manje slučajeva nasilja nad djecom u porodici, jer nemoguće ga je u potpunosti iskorijeniti, potrebne su joj dubinske promjene koje su moguće samo zajedničkim angažmanom svih institucija.

Prethodne EU reportaže možete čitati OVDJE.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)