Izvor: Deutshe Welle 

Mališan je rođen u Tal Afaru na sjeveru Iraka, mjestu nedaleko od Mosula i jedini dokument mu je nešto kao rodni list kojeg je njegovim roditeljima izdala takozvana „Islamska država". Njegova majka je 30-godišnjakinja Sibel H., njemačka državljanka iz pokrajine Hessena i čak dva puta je iz Njemačke preko Sirije odlazila u IS, potpuno uvjerena u ideologiju koja se tamo zastupa. Otac mališana je Deniz B. također njemački državljanin koji je u Frankfurtu bio aktivan u sekti salafista.

To je zapravo drugi muž Sibel: njemački službenici su na njezinom mobitelu našli uspomenu na prvog muža, snimku kako ispaljuje rafal iz kalašnjikova nakon čega kaže; „Merkel, ti si sljedeća". Ali on je poginuo u Iraku, a Sibel se opet udala za jednog borca IS-a koji je – kako sad tvrde - bio u medicinskoj jedinici. 

No kako se ratna sreća IS-a okrenula i majka i otac su se predali Pešmergama, kurdskim borcima u Iraku. A oni nipošto nisu poznati da imaju razumijevanja prema zarobljenim borcima IS-a (Od borbe protiv IS-a pa do zatvora s neprijateljima).

Od tada i majka i otac djeteta sjede u već ionako pretrpanim zatvorima Iraka. Koliko će dugo tamo ostati, ne zna nitko: suđenje još nije zakazano. Obzirom na čvrsto ekstremističko uvjerenje majke mališana, to ne mora niti završiti kaznom zatvora: nedavno je Lamia K., također njemačka državljanka koja se priključila IS-u u Iraku osuđena na smrtnu kaznu.

Nikad nije vidio ogledalo

Za njegovog djeda koji je ostao u Njemačkoj i koji nije prihvaćao ekstremizam djetetovih roditelja, nije bilo izbora: 

„Što su učinili roditelji, djeca ne mogu biti kriva", kaže njemačkim novinarima stanica NDR, WDR i novina Süddeutsche Zeitung koji su ekskluzivno objavili ovu priču. 

„Oni će možda još godinama biti u zatvoru i jednostavno ne mora biti da i mališan djetinjstvo provede iza rešetaka." 

Moli ih da mu ne objavljuju ime, niti gdje živi: konačno, sad tog mališana čeka budućnost u Njemačkoj i ne želi da već od početka bude stigmatiziran zbog postupaka njegovih roditelja.

Jer on je stekao neslavnu slavu da bude prvi mali Nijemac – oba roditelja su mu državljani ove zemlje – koji se vraća u domovinu koju nikad nije vidio. Niti njegov djed nikad još nije vidio svog unuka, ali sad se moraju naučiti živjeti zajedno. 

Novinarima kaže kako je mališan briznuo u plač od straha kad je u hotelskoj sobi vidio ogledalo: naravno da u iračkoj zatvorskoj ćeliji nema takvog „luksuza".

Djedu nipošto nije bilo jednostavno doći do svog unuka. Morao je i genetskom analizom dokazati krvno srodstvo, onda je tu bio i novac koji je morao platiti za izdavanje njemačke putovnice za dijete, a kasnije će još iračkim službenicima morati platiti oko 400 dolara globe. Jer tamo se smatra, makar je dijete rođeno u toj zemlji, kako je ono počinilo prekršaj ilegalnog prelaska granice i boravka u Iraku. Doduše ne ono, ali njegovi roditelji – za naplatu globe je to dovoljno.

Isprani mozgovi mališana u IS-u

Doduše, vlada Iraka je zadovoljna što se ovako ne mora sama brinuti za mališane poput ovog – jer on nipošto nije jedini. Claudia Dantsche iz humanitarne organizacije Hayat ima kontakt s tridesetak roditelja i 25 mališana u sličnoj situaciji, ali ona procjenjuje kako bi moglo biti možda i preko stotinu maloljetnih Nijemaca koji su se sad zatekli u Iraku s ekstremističkim roditeljima u zatvoru. Službeni stav Njemačke jest kako je njezina dužnost brinuti se za svoje državljane.

Ali ima i drugačijih mišljenja. Među njima je i predsjednik njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georg Maaßen koji upozorava da ni djeca takvih njemačkih dragovoljaca „Islamske države" ne moraju biti bezopasna: 

„Postoji opasnost da se ta djeca vrate ispranih mozgova i da ta djeca imaju i nalog ovdje izvršiti teroristički napad." 

Takva izjava može zvučati bezdušna obzirom na mališana starog 14 mjeseci, ali njemački čuvar sigurnosti dobro zna što govori. Poznate su odgojne metode u „Islamskoj državi" s i više nego upitnim osobama koje bi trebale biti učitelji. Sveta knjiga i predanost borbi protiv nevjernika je jedino što se tamo učilo, a čak i u matematici su mališani zbrajali koliko je to ako se jednom kalašnjikovu doda još četiri kalašnjikova.

Nastavak teksta čitajte OVDJE. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)