Profesor Roko Markovina, nekada jedan od čelnih ljudi mostarskog Sokola, bivši zastupnik SDBiH u Skupštini BiH, kasnije dekan Strojarskog fakulteta u Splitu, ispričao je kako ga je predratni student i radni kolega Dragan Čović, lider HDZ BiH i predsjedavajući Predsjedništva BiH, izbacio iz Sokola, stana, ali i Mostara.
Markovina je 70-ih godina bio Čovićev profesor, a kasnije ga je kao direktor zadužen za razvoj tehnologije u "Sokolu" zaposlio u toj firmi. Markovina je kao zapovjednik Civilne zaštite Mostara ušao u "Soko" sredinom 1992.godine, nakon što su protjerani pripadnici JNA koji su opljačkali i minirali postrojenja. Cilj mu je bio da što skorije osposobi pogone za proizvodnju, prenose Novosti.
- Nakon tri-četiri dana došao je Čović u maskirnoj uniformi sa rješenjem potpisanim od Mate Bobana, a u ime HVO-a, da se on postavlja na mjesto novog glavnog direktora Zrakoplovne industrije "Soko" u Mostaru. Tu odluku smo morali prihvatiti, makar smo znali da to u tom času nije bilo najbolje rješenje - kaže Markovina za Novosti, te dodaje da je nastavio sa proizvodnjom sve do maja 1993.godine i početka sukoba sa Bošnjacima.
- Unatoč tome što sam bio jedan od projektanata i voditelj tehnologije gradnje tog projekta, tadašnja uprava s Čovićem na čelu sama je birala koga će zvati. Očito im nisam bio podoban jer sam bio i ostao član SDP-a BiH, na izborima 1990. izabran za zastupnika u Vijeću građana Skupštine BiH - ističe Markovina, koji je zbog svojih političkih stavova i protivljenja projektu tzv "Herceg-Bosne" na kraju ostao i bez stana.
Za tu epizodu, nakon koje je napustio Mostar, direktno je, kaže, odgovoran Čović. U septembru 1993. donesena je naredba da se napušteni stanovi radnika Sokola dodijele ljudima iz HVO-a čiji su prigradski stanovi bili pod okupacijom. Tih dana na vrata mu je došao bivši radnik preduzeća Soko, s papirom koji je potpisao Čović, ističući da je Markovinov stan dodijeljen njemu.
- U pisarnici suda sam potom našao dokument u kojem je kao razlog ovog čina navedeno da sam nedostupan ili na neprijateljskom teritoriju, što je omogućavalo donošenje takvih odluka, iako sam u tom trenutku bio poslanik u Skupštini i premda su svi znali da sam u Mostaru - kaže Markovina koji je, nakon što mu niko nije želio pružiti pomoć i u želji da izbjegne daljnju eskalaciju sukoba s naoružanim čovjekom na svom pragu, odlučio napustiti Mostar.
- To je pitanje obraza. Nikad mu se nisam bio zamjerio ni po čemu. Pomogao sam mu ako sam mu mogao pomoći, svakako nisam odmagao. Čak je s ekipom iz Sokola spavao kod mene u Lumbardi, kad smo došli u Korčulu dogovarati s brodogradilištem Inkobrod projekt ‘Morski minibus’. Besplatno, naravno. To je bilo takvo vrijeme. I moralno i ljudski i odgojno i stranački bio sam protiv toga što on radi. I on je to znao, naravno. Nikad kasnije nisam bio s njim u komunikaciji, čak sam izbjegavao takvu mogućnost. Čak ni u isti autobus ne ulazim s takvima - veli Markovina.
Čovićevo ime nije, dakle, bilo samo na zahtjevima za prisilni rad, već i na papirima za politički motivirane deložacije onih koji nisu bili na strani projekta čiji su arhitekti pravomoćno osuđeni u Hagu, navode Novosti.
(Novosti, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook