Sedmi septembar ove godine ostaće zauvijek urezan u sjećanju glumici Ivani Panzalović. Oporavila se, planira da se vrati duplo jača na daske koje život znače, a koliko želi da zaboravi ožiljak na čelu, najbolje govori to što kroz osmijeh kaže: „Računajte da je to povreda zbog pada sa bicikla.”

Prvi put za javnost nakon kobne noći u stanu na Dedinju, gdje je plastični hirurg Srđan Cvetanović nakon šestomjesečne veze pucao prvo u nju, a potom izvršio samoubistvo, govori za Blic.rs kako danas izgleda njen život, šta se promijenilo i zbog čega je ovo najteža godina u njenom životu.

Prvi put za javnost govoriš o situaciji kada je tvoj momak pucao na tebe. Ovo je sigurno bila najteža godina u tvom životu?

- Jeste najteža godina. Prethodna tri mjeseca ove godine mogu da stanu u prethodnih trideset mog života. Jako teška je bila, mučna, ali i poučna. Zato što sam shvatila da je svaki problem rješiv i da iz svega možemo da izađemo jači.

Ranjavanje je bilo opasno, mogli bismo da kažemo da su te milimetri dijelili od smrti?

- Ljekari su meni rekli nekoliko dana nakon svega da su mene mikromilimetri spasli, mene je metak okrznuo. Ne gledam na to tako, već kao na ozbiljnu povredu. Meni je vibrirala čeona kost, zbog toga je nastao hematom i onda sam operisana. Međutim, da je ta čeona kost pukla, raspršila bi se u glavi i onda ne želim da razmišljam šta bi moglo da bude. Zaista su me mikromilimetri dijelili od smrti. Operisali su me neurohirurg doktor Goran Pavlićević i plastični i rekonstruktivni hirurg doktor Nikola Ostojić. Spasli su mi život i beskrajno sam im zahvalna na tome.

Mediji i čitava javnost su pratili sve što se tih dana događalo oko tebe. Kako je izgledalo prvo jutro nakon što si se probudila iz anestezije u bolničkoj postelji i ugledala dan?

- Nisam ugledala dan, vidjela sam oca. U tom trenutku sam tražila da mi donesu “coka-colu” i cigaretu. To im je bilo potpuno nevjerovatno. Onda su im objasnili da je to zapravo dobro jer su shvatili da sam to ja i da je, srećom, sve prošlo bez većih posljedica po tijelo.

Kada si izašla iz bolnice, šta si uradila?

- Bila sam sretna što sam se oporavila i prvih mjesec dana sam zbog povrede bukvalno provela u stanu. Nisam izlazila napolje. Radovala sam se svakom minutu, to je bilo poslije sedam dana u bolnici jedno veliko olakšanje. Srećom, nisam imala nikakve veće bolove, sve je dalje bila stvar prirodnog oporavka.

Nastavak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)