Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović krajem marta ove godine odlikovala je Prvi hrvatski gardijski zdrug i Specijalnu postrojbu Ministarstva obrane - bojnu "Zrinski“ za "iskazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.

Zdrug i Bojna odlikovani su Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Ratni put

Ne bi bilo sporno da predsjednica susjedne zemlje, kao vrhovni komandant, odlikuje istaknute veterane Hrvatske vojske (HV), da se, slučajno ili ne, ne radi o najelitnijim specijalnim jedinicama koje su korištene tokom 1993. i 1994. godine u operacijama u Bosni i Hercegovini, uključujući i helikopterske desante, u napadima na, u to vrijeme, jedinu legitimnu i legalnu vojnu silu Armiju Republike BiH, piše bh. Informativni servis INS.

Također, prilično je šokantno otkriće da je Grabar-Kitarović odlikovala „Tuđmanove pretorijance“ uoči izricanja pravosnažne presude u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“, a koja će biti izrečena već naredne sedmice, 29. novembra.

Ove jedinice predstavljaju samo dio snaga HV-a koje su boravile u BiH, a što je, prema Haškom tužilaštvu, potvrđuje međunarodni karakter sukoba regularnih jedinica Hrvatske i BiH, te postojanje "udruženog zločinačkog poduhvata" na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom samostalne Hrvatske.

Spomenuto odlikovanje još je jedan kontraverzan potez hrvatske predsjednice, nakon što je ovih dana uputila pismo podrške generalu Slobodanu Praljku i izrazila očekivanja da će Praljak i najviši vojni i politički zvaničnici tzv. Herceg-Bosne biti oslobođeni, iako  su 2013. godine nepravomoćno osuđeni na kaznu od 111 godina zatvora.

Ovakav gest Grabar-Kitarović, podsjetimo, je osudio i Centar za suočavanje s prošlošću Documenta. Paralelno s tim, prema pisanju zagrebačkog Nacionala, hrvatske vlasti vrše diplomatske pritiske kako bi Prlić i ostali biti oslobođeni.

Desant na Vakuf

Angažiranje specijalnih jedinica Hrvatske vojske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini potvrđuje Bojeva zapovijed za napad od 18. novembra 1993. godine.

Naime, analizirajući stanje "neprijatelja", general HV-a i HVO Žarko Tole, koji potpisuje dokument, navodi da "višednevnim bojnim djelovanjem neprijatelj (ARBiH) i dalje pokazuje žilavost i otpornost na naše udare". Zbog toga Tole planira uvođenje specijalnih postrojbi HV-a, pristiglih u Gornji Vakuf direktno iz Hrvatske.

U tački 3.15 Bojeve zapovijedi, koja je dio dokaznog materijala Tribunala, Tole izdaje zadatak za "Bojnu Zrinski" iz sastava HV, koja u Gornjem Vakufu djeluje sa vodom VP "Alpha Force" (jedinica koju su osnovali zagrebački studenti iz gornjovrabaske regije, inače iz sastava 1. gardijske HVO "Bruno Bušić", te vod VP "Garavi".

Oni su, prema naredbama Tole, u sadejstvu sa specijalnom jedinicom "Matija Vlajčić", još jednom iz sastava HV-a, koja će kasnije, naredbom samog dr. Franje Tuđmana od 24. ili 25. februara 1994. godine uči u Prvi gardijski zdrug HV-a. Isti onaj kojeg , također, odlikuje Grabar-Kitarović!

Specijalci iz Hrvatske su imali zadatak da „glavninom snaga“ ovladaju  "neprijateljskim položajima" u rajonu Ciganskih livada, a potom da usmjere snage na Krč, oba iznad Gornjeg Vakufa. Snažan napad na tom i drugim pravcima kod Gornjeg Vakufa trebao je započeti 21. novembra u 11 sati.

U jednoj ranijoj zapovijedi, i to onoj od 13. novembra 1993., koju je, zanimljivo, vojnički napisao bivši predsjednik FBiH Živko Budimir, inače general i HV-a i HVO, a potpisao general Tole, jedinice HVO-a se ojačavaju specijalnim postrojbama "Matija Vlajčić", i to sa 90 ljudi.

Njihova je zadaća bila je ovladati vrhuncem Lisina kojeg će osiguravati desni bok snaga. Trebali su izvesti helikopterski desant sa 67 ljudi iz sastava postrojbe za specijalne namjene (37 ljudi) i postrojbe "Matija Vlajčić" (30 ljudi). Imali su zadatak da osvoje kotu Kik i da podrže napredovanje snaga HVO-a, te "spriječe dolazak svježih snaga Armije RBiH iz pravca sela Sebešić".

Koliko je, dakle, Tuđmanu bilo stalo da zauzme Gornji Vakuf potvrđuje podatak da je najelitnije jedinice iz Hrvatske, koje su brinule i o njegovoj sigurnosti, poslao u daleki gradić u srednjoj Bosni. 

Inače, na čelo 1. hrvatskog gardijskog zdruga odmah po osnivanju stupio je, general-bojnik Miljenko Filipović. Ovaj bivši pripadnik Legije stranaca, prema citiranoj Tolinoj Zapovijedi, tih novembarskih dana 1993. bio na zapovjednom mjestu Mačkovac, opet kod Gornjeg Vakufa.

Nastavak teksta čitajte OVDJE.

(INS/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)