Ekspertica za međunarodno pravo i međunarodne odnose, Nerina Čevra je nakon sticanja titule doktor prava (juris doctor) na Američkom univerzitetu u Vašingtonu više od 10 godina radila na multilateralnim pregovorima po pitanju razoružanja, ljudskih prava i postkonfliktne tranzicije, uključujući mirovne procese i ustavne reforme. Njen mentor u Vašingtonu, uz kojeg je provela pravne studije izučavajući međunarodno pravo, bio je Paul Williams, inače pravni savjetnik bh. delegacije na pregovorima u Deytonu.

S obzirom da je radila na globalnim pitanjima razoružanja, pravima žrtava i osoba sa invaliditetom, kao i ustavnih promjena u postkonfliktnim društvima, posljednu deceniju je živjela na relaciji Washington - London - Ženeva. Inače Mostarka, Nerina se u BiH vratila prije dvije godine kako bi radila na implementaciji programa Westminsterske fondacije za demokratiju iz Velike Britanije.

Poštovana gđo Čevra, krenimo od posljednje situacije koja je bila udarna vijest u BiH i regionu. Uzimajući u obzir da je nedavna oslobađajuća presuda Naseru Oriću od Suda BiH izazvala oštre reakcije javnosti, posebno unutar srpskog faktora u BiH i Srbije, kako Vi komentarišete cijeli slučaj iz perspektive stručnjaka međunarodnog prava, posebno uzimajući u obzir da je Naser Orić pravosnažno oslobođen od strane Međunarodng Suda pravde u Hagu?

Presuda nije mogla biti drugačija nego oslobađajuća, barem zaključujući iz ograničenog obrazloženja od strane predsjedavajućeg Suda BiH. Naime, tužilaštvo nije iznijelo dovoljno dokaza da se može reći van razumne sumnje da je optuženi kriv za zločine za koje se tereti. Što je, sudeći po onome što je izjavljeno, i tačno. Što se tiče presude ispred ICTY, ni taj proces nije uopšte upitan sa pravne strane, svi uslovi za fer suđenje su ispunjeni i poštovani.

Ipak, nemoguće je izbjeći političke konotacije ove presude... Kako bi se one mogle ispoljiti u javnosti, osim oprečnih i burnih komentara koji pljušte ovih dana?

Mislim da ova presuda i ovaj cijeli proces sadrži vrlo malo nedoumica i sumnji po pitanju zakona i pravednosti, a u isto vrijeme raznorazne interpretacije koje su van svake pameti, pravne barem, imaju i nažalost imaće vrlo jak politički odjek. Rekla bih da je ova presuda neka vrsta iscrtavanja startnih pozicija za izbornu kampanju za sljedeće Opće izbore 2018. godine. Dobar način da se na konkretnim primjerima, emotivnim, koji utiču na širu javnost, svak izjasni gdje stoji po pitanju patriotizma u BiH.

“Naše tužilaštvo neće osuđivati naše heroje”, dobra za plakata? Dok za glavne igrače u RS-u, presuda je prima facie dokaz da je BiH pravosuđe u bošnjačkim rukama i da je za zaštitu Srba i RS-a neophodno da se održi referendum po tom pitanju

Naprimjer, za bošnjačke političke faktore, ovo je nalik američkom nadlijetanju preko Sjeverne Koreje u svrhu pokazivanja moći. “Naše tužilaštvo neće osuđivati naše heroje”, dobra za plakata? Dok za glavne igrače u RS-u, presuda je prima facie dokaz da je BiH pravosuđe u bošnjačkim rukama i da je za zaštitu Srba i RS-a neophodno da se održi referendum po tom pitanju. Za Hrvate, takođe, ova presuda predstavlja dokaz da se bošnjačka politika unitarizma i kolektivnog kažnjavanja manjina nastavlja kroz sve državne institucije, sa zaključkom da je treći entitet neophodan mehanizam zaštite.

Situacija oko gradnje Pelješkog mosta također je izazvala i izaziva i dalje različite reakcije u BiH i regionu. Kako gledate na cijelu tu situaciju? Šta su uopšte mogućnosti bh. strane u ovom procesu, te šta mislite - kako će se sve to završiti?

Mislim da je prije svega neophodno da neko od odraslih sjedne za kormilo bh. broda koji se nasukao u pregovorima po ovom i po ostalim graničnim pitanjima sa susjedima na zapadu. Optužbe i rezolucije pozivajući na bojkot Hrvatske zbog navodnog ugrožavanja suvereniteta BiH su neargumentovane i više podsjećaju na populističku retoriku nego na izraz državnog autoriteta BiH. Umjesto da gubimo energiju i ugled prepiskama, i prepiskama prepiski, te odgovorima na prepiske, budimo konstruktivni partneri u ovom procesu koji brane svoje interese.

Konkretno, šta bi to značilo?

Postoji par tehničkih elemenata, kao recimo, koje osnovice će se koristiti kao početne tačke za iscrtavanje granične pomorske linije između BiH i Hrvatske. Dosada smo koristili mjere i prijedloge firme iz Splita, koja će, naravno, predložiti opcije koje najviše odgovaraju interesima Hrvatske. BiH treba imati potpuno isti pristup ovim pregovorima, i informisati se i doći na sljedeće razgovore sa pripremljenim stavovima i prijedlozima za raspravu, a ne da se bavi nekakvim neobavezujućim parlamentarnim rezolucijama, koje sa sobom ne nose nikakve pravno – formalne  posljedice.

Optužbe i rezolucije pozivajući na bojkot Hrvatske zbog navodnog ugrožavanja suvereniteta BiH su neargumentovane i više podsjećaju na populističku retoriku nego na izraz državnog autoriteta BiH

Takođe, neophodno je da naši predstavnici uzmu u obzir ovo pitanje kao jedno od nekoliko koji se trebaju diskutirati po pitanju granice između BiH i Hrvatske, koja je sveukupno duga oko 1500 km. Pametan taktički potez bi bio da se u pregovore uključe i druga značajna pitanja, te da se na taj način dobiju koncesije od Hrvatske kao razmjena za poztivan stav BiH po pitanju Pelješkog mosta.

Još jedno goruće pitanje koje opterećuje bh. javnost jeste najava hrvatskog faktora, preciznije HNS-a vezano za održavanje, te implementaciju izbornih rezultata nakon sljedećih izbora, obzirom da je Ustavni sud donio Odluku prema kojoj su Odredbe Izbornog zakona BiH, a koje se odnose na popunjavanje kandidata u Domu naroda Parlamenta FBiH “neustavne”. Šta se, prema Vama, može desiti kada je rijeć o pravnim okolnostima vezano za ove najave zvaničnika prvenstveno HNS-a?

Prijetnje blokadom vlasti i tvrdnje da će, ukoliko se ne promjeni zakon, biti nemoguće formirati oba doma, te da će krajnji rezultat biti potpuna blokada Federacije jeste vrlo koristan politički argument, jasan za razumjeti, mada neprecizan, i koji vrlo mali broj ljudi ustvari razumije. Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da usvoji izmjene izbornog zakona kako bi se otklonila sadašnja odredba koja obavezuje kantonalne skupštine da iz svojih redova nominiraju najmanje jednog predstavnika sva tri konstitutivna naroda u Dom naroda, bez obzira na demografsku sliku određenog kantona.

Prije svega treba razjasniti, da je presuda protiv šestorke u Hagu već na snazi. Da nije, oni bi bili kući. Činjenica je da se postupak sada nalazi u žalbenom procesu i ova presuda će biti pravosnažna, ali drugostepena

Nisam još vidjela nikakvu konkretnu analizu koja se bavi posljedicama koje bi ta obaveza imala po pitanju predstavljenosti i zaštite nacionalnih interesa, koji su primarna svrha Doma naroda. Bilo bi interesantno vidjeti u kojim kantonima bi izbor za predstavnike za Dom naroda bio nemoguć zbog obaveze da se nominira najmanje jedan predstavnik iz svih konstitutivnih grupa. Opet se vraćam na to koliko je važno da se informišemo o činjenicama da bismo mogli razaznati suštinu.

Uskoro se očekuje pravosnažna Presuda Prliću i hrvatskoj šestorci. Već se uveliko pravi kampanja, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, prema kojoj se unaprijed pravi prostor za amortizaciju eventualne presude koja bi mogla utvrditi, da je HZHB de facto zločinačka tvorevina koje je dobila naloge od samog Franje Tuđmana za izvršenje ratnih zločina i etničkog čišćenja. Šta Vi mislite u toj cijeloj sitauciji, šta bi se moglo desiti, te kakve će posljedice ta cijela priča imati na odnose u BiH?

Prije svega treba razjasniti, da je presuda protiv šestorke u Hagu već na snazi. Da nije, oni bi bili kući. Činjenica je da se postupak sada nalazi u žalbenom procesu i ova presuda će biti pravosnažna, ali drugostepena. Da je kojim slučajem prošlo 30 dana i žalbe nisu bile uručene sudu, šestorka bi ostala u Hagu u zatvoru.

Što se tiče pitanja da li je HZHB udruženi zločinački poduhvat (UZP), ako sud potvrdi prvostepenu presudu, ovo će u kontekstu međunarodnog pravosudnog sistema biti novi presedan, posebno pred sudom u Hagu, naime, da se politički vrh i politička ideja smatraju odgovornim za ratne zločine počinjene od strane vojnih jedinica pod njihovom komandom.

Još jedan detalj u vezi sa ovom temom se često predstavlja u pogrešnom svjetlu. Ako sud poništi prvostepenu presudu, neki će to interpretirati kao znak da je HZHB bila legitimna i treba težiti njenom povratku. Vrlo je važno u toj buci da šira javnost bude informisana pravilno.

A to znači..?

Oslobađajuće presude neće značiti da ova šestorica optuženih, u ovim okolnostima, nisu odgovorni za zločine počinjene nad građanima nad kojima su oni kao vrh kvazi državnog mehanizma HRHB imali autoritet i nadležnost da prvenstveno osiguraju njihovu fizičku sigurnost. Prvenstveno jer žalba, barem recimo u slučaju Prlić, ne podiže pitanje specifičnih činjenica ovog slučaja, niti to da li su djela ove šestorke, u ovim okolnostima, dokazana kao djela vođa udruženog zločinačkog poduhvata, i kao takvi su odgovorni za zločine počinjene od strane članova vojnih snaga pod njihovom komandom.

Odjek ovih presuda i odluka će biti najvidljiviji kao alatka u rukama političkih aktera u BiH, ovaj put pri pripremama za izbore 2018. I ova odluka, i sve reakcije u vezi s njom, treba promatrati uzimajući u obzir činjenicu da je izborna kampanja počela...

Pitanja koja žalba podiže za razmatranje pred drugostepenim sudom se fokusiraju na navodno nepostojanje UZP-a kao pravnog koncepta i krivičnog djela koje je univerzalno prihvaćeno u međunarodnom pravu. A samim tim, negira se i postojanje odgovornosti za učestvovanje u istom. Tako da bez obzira na koju stranu ode presuda, pravne posljedice neće ni u kom slučaju opravdavati obilježavanje HZHB kao UZP ili heroja hrvatskog naroda.

Ipak, svima je jasno da bi oslobađajuća presuda Prliću i hrvatskoj šestorci kao bomba odjeknula, ali upravo suprotno od Vašeg pojašnjenja...

Nažalost se ponavljam, ali kao što je slučaj u ova dva gore navedena slučaja, odjek ovih presuda i odluka će biti najvidljiviji kao alatka u rukama političkih aktera u BiH, ovaj put pri pripremama za izbore 2018. I ova odluka, i sve reakcije u vezi s njom, treba promatrati uzimajući u obzir činjenicu da je izborna kampanja počela, kao taktičke pokrete sa svrhom pozicioniranja određene političke opcije po pitanju, u ovom slučaju, statusa HZHB kao udruženi zločinački poduhvat. Što za sobom povlači naravno dodatna pitanja i pozicioniranje vezano za šira pitanja prošlosti, rata, odgovornosti, itd, i vraća predizborni diskurs u veoma dobro poznate demagoške torove, spremne za direktni napad u 2018.

Za kraj, čitali smo da ste radili jedan veliki stručni rad koji se odnosio na proces ustavnih reformi u Južnoafričkoj Republici. Jasno je da je tamo situacija bila znatno više komplicirana nego u BiH, s tim da su imali više - etničku zajednicu, te dvije rasne grupacije. Ipak, nekako su uspijeli da nađu modalitet koji je tu državu stabilizirao i u konačnici ekonomski ozdravio. Shodno tome, šta bi, prema Vašem mišljenju, bio najbolji model za proces ustavnih reformi u BiH? Kako doći do koncenzusa i da li je on uopšte moguć u ovako složenim odnosima?

Da. Južnoafrička Republika je nakon Apartheida uložila aktivno skoro deset godina rada u cijeloj zemlji, na procesu pisanja novog ustava, koji će predstavljati interese novog društva, zasnovanog na jednakosti, demokratiji i pravnoj državi. Nelson Mendela je bio vođa, državnik par excellence koji je interese države i građana stavio iznad političke pobjede na sljedećem izbornom ciklusu. Stotine hiljada ljudi su radili na ispitivanju građana o njihovim viđenjima po pitanju državnog uređenja. Šta treba da bude u ustavu, šta oni misle? Deset ljudi je radilo u uredu koji je primao pisma iz cijele zemlje od ljudi koji su htjeli da izraze svoje mišljenje po pitanju kako će im izgledati država ubuduće. To nas niko nije nikada pitao. Od Daytona ovamo, bh. građani kao cjelina nisu imali priliku da se izjasne po pitanju ustava i šta treba da bude osnova političke zajednice koja je BiH. Mislim da je to prvi korak, bez kojeg nema održive budućnosti. Mi moramo sami odrediti kako će nam država izgledati, jedino tako postoji iole kakva šansa za dugoročni zajednički život na ovim prostorima.

(DEPO PORTAL/Z. Roš)