Izvor: Prometej.ba

Piše: Franjo Šarčević

Religija i Nacija ojadile su ljude ovih prostora više od svake nepogode koja ih je mogla pogoditi, oslijepili su ih za elementarno poimanje dobra i zla. Ako Bog postoji, mislim da gleda u svoje vjernike i plače od tuge .

Prije tri dana u Bihaću je nakon duge i teške bolesti preminula Azra Kolaković, poznatija kao bosanskohercegovačka pjevačica Donna Ares. Dugo se borila s teškom bolešću, svojim nevjerojatnim optimizmom i pozitivnom energijom uz medicinske tretmane dva puta je pobijedila rak, ali se on nažalost vratio po treći put.

Sahranjena je jučer u rodnom gradu. Kako je sahranjena, da li po vjerskom obredu jedne od religija ili bez vjerskog obreda, nisam pratio niti me zanimalo – to nikojeg pristojnog čovjeka i ne bi trebalo da zanima. Moram također priznati da nisam pratio niti poznavao njezin glazbeni opus, što naravno ne govori ništa ni o njoj kao osobi ni kao glazbenici. Počivala u miru i saučešće obitelji i prijateljima.

Listajući Facebook stranice vidio sam naslove Sahranjena Donna Ares, a onda sam ugledao komentare poput sljedećih:

- Na kraju šta je pak to, dženaza nije klanjana, strašno, nisam znala da je izašla iz svoje vjere, bilo mi je žao a sad baš i nije. Ružno i tužno.

- Sad mi nje nije žao, a bilo mi je žao jer mislila sam da je muslimanka.

- Ateista glupača glupa. Ovakvih mi uopće nije žao koji ne vjeruju u Allaha, eto ko životinju su je zakopali.

- E za koga vi dovite, fuj Bože sačuvaj! E sad nek gori!!!

I tako dalje.

Pred takvog količinom zla (ili možda bolje reći gluposti, u bonhoefferovskom smislu) čovjek ostane jednostavno frapiran, s osjećajem bespomoćnosti, bez obzira čega se već sve nagledao i što je već sve doživio u životu. Na nacionalizam i šovinizam svih vrsta, na zlo velikih ideoloških sistema, na pokvarenost politika i religijskih zajednica, na unesrećavanje i šikaniranje mnogih pojedinaca za života zato što – često i usprkos volji svojih najbližih – ne žele biti hodajuće platforme za širenje vjere, i tako dalje i tome slično, već smo pomalo navikli. Ali da se jednoj hrabroj i čestitoj osobi, kojoj je jedini „grijeh“ to što se – sudeći po komentarima – nije pronašla ni u jednoj zemaljskoj religiji, želi pakao, da ju se proklinje, to mora da zaboli.

Ostatak čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZiN/MR)