Piše: Mirza Čubro, Al Jazeera Balkans

"E-račun Elektroprivrede BiH – sigurnost, zaštita okoline, štednja Vašeg vremena!"

Ovo je slogan za kampanju kojom Elektroprivreda Bosne i Hercegovine poziva svoje kupce da se prijave za dostavu računa putem e-maila. Potom slijede instrukcije kako da se prijavite na ovu, kako navode, uslugu.

Iskoristio sam jedan od dva ponuđena načina. Račun za utrošenu električnu energiju umjesto u poštanskom sandučetu završio je u inboxu mog maila. Činilo se da bar dio ovog slogana, odnosno zaštita okoline i ušteda vremena, funkcionira i u praksi. U tom sam uvjerenju i došao u poslovnicu EPBiH kako bih platio račun.

Ali, u praksi to izgleda bitno drugačije. Službenica na šalteru / blagajni tražila je da joj dam račun kako bi ga mogla naplatiti. Pojasnio sam da sam korisnik njihove usluge "e-račun" pa, shodno tome, da sam račun dobio mailom, ali nije pomoglo. Insistirala je da joj moram donijeti isprintani račun jer – kako će ona drugačije naplatiti? Ponudila je i druge dvije opcije. Prva je da popunim uplatnicu ili da odem na šalter za informacije, gdje će mi isprintati račun, pa da se vratim kod nje i platim.

Pitanja bez odgovora

Pokušaji da objasnim kako je sve rečeno suprotno onome što je cilj uvođenja e-računa i svemu onome što sami proklamiraju bili su bezuspješni. Službenica u srednjim 30-im nije ni pokušala razumjeti o čemu govorim. Na pitanje podrazumijeva li im se da svako od nas kući ima printer, pa da može isprintati račun nije odgovorila. Nije odgovorila ni na pitanje zašto ne može provjeriti iznos računa i naplatiti. Bez odgovora su ostala i pitanja koja je svrha slanja e-računa ako ih kupci struje ili oni u šalter-sali moraju isprintati kako bi ih naplatili. Umjesto odgovora na ova pitanja dobio sam kritiku kako sam jedini koji se buni i kako sam svojevoljno potpisao izjavu da želim dobijati e-račun.

Na kraju sam popunio uplatnicu, vratio se na šalter i platio račun. Kad sam završio, službenica me uputila da, ukoliko imam ideju kako unaprijediti sistem, napišem i pošaljem sugestiju.

Iz ovoga bih mogao zaključiti da Elektroprivreda BiH ima problem s nedostatkom uposlenika, pa očekuju da neko drugi osmisli efikasniji ili poboljšani sistem. I ovo je pitanje na koje nisam dobio odgovor, ali kad sam svoje iskustvo podijelio na društvenim mrežama, dobio sam niz zanimljviih komentara u vezi s naplatom računa u EP-u. Recimo, jedan od mojih prijatelja piše kako plaća viši iznos od prikazanog na računu, a obračunata mu je zatezna kamata. Drugom, pak, računi dolaze na ime osobe koja ne postoji. Sličnih primjera ima mnogo i svako od nas sigurno se našao u niz sličnih situacija.

Nepostojeće usluge

Proizvodnja, distribucija i prodaja električne energije odavno su trebali biti odvojeni, a kupcima omogućeno da biraju od koga će i pod kojim uvjetima kupovati električnu energiju. Kako to u praksi izgleda nije potrebno dodatno pojašnjavati.

Ne odnosi se ovo samo na Elektroprivredu BiH. Gotovo identičan odnos apsolutne indolentnosti i nebrige za kupce, odnosno klijente imaju sve kompanije koje imaju monopolistički položaj. O nepostojećim uslugama Vodovoda i kanalizacije za koje se uredno dostavljaju računi ne treba ni trošiti rječi. Korisnici Sarajevogasa, također, svaku zimu dočekuju sa strahom od najavljenih prekida isporuke plina. Nažalost, niz ovdje ne završava, ali ono što je zajedničko svim ovim kompanijama jest da su javne – u našem vlasništvu, a vlasti koje njima preko skupština, nadzornih odbora i, u konačnici, uprava rukovode nisu u stanju osigurati normalno odvijanje osnovnih funkcija grada. I čini se da ih uopće nije briga za to.

U suprotnom, popravili bi bar nešto. Recimo, omogućili blagajnici na šalteru EPBiH da na računaru provjeri iznos i naplati račun. Ne zahtijeva to ni mnogo truda ni vremena, tek želju da se napravi malo poboljšanje, jer ovako smo decenijama udaljeni od onog slogana s početka ovog teksta: "E-račun Elektroprivrede BiH – sigurnost, zaštita okoline, štednja Vašeg vremena!"

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)