sve je znao otac franjo

Mudžahedinska pamet Miroslava Tuđmana: Islamski borci nisu pali s neba, ali jesu preko Hrvatske stizali u BiH!

Front05.09.17, 16:07h

Mudžahedinska pamet Miroslava Tuđmana: Islamski borci nisu pali s neba, ali jesu preko Hrvatske stizali u BiH!
Islamski borci – ma koliko ih Alija Izetbegović zvao, a jest, i oni su pridonijeli vojnoj moći Armije BiH – nisu pali s neba u susjednu zemlju. Na ratišta u BiH su jedino mogli doći preko RH, nikako preko Srbije ili Crne Gore, a preko RH su se smjeli kretati isključivo uz znanje i dopuštenje Franje Tuđmana

 

 


Izvor: Tačno.net/Autor: Marijan Vogrinec

 

 

Krajnje je bezobrazno, da se ne kaže nešto teže, od Miroslava Tuđmana, HDZ-ovog saborskog zastupnika proglasiti BiH rodilištem islamskog terorizma koji sada razara najosjetljivije tkivo zapadnog svijeta, a predsjednika bivše „Jugoslavije u malom“ Aliju Izetbegovića glavnim akušerom. Tu je notornu glupost i difamacijsko pretjerivanje, u povodu skorašnjeg predstavljanja svoje knjige „Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“, u velikom intervjuu tjedniku Globusu iznio sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kojega je vlastiti otac instalirao ratnih 1990-ih na čelo obavještajne službe RH, neformalno i filijale u tzv. HZ/HR Herceg-Bosni.


O svemu što se tada događalo Hrvatima u BiH, uglavnom jako loše, a još i danas ima katastrofalne posljedice, odlučivala su u Zagrebu dvojica ljudi: predsjednik RH Franjo Tuđman i desna mu ruka, ministar obrane Gojko Šušak. Ostali iz državnog i vojnog vrha bili su puki transformatori njihove volje, koja se konspirativno svodila na pandan velikosrpskim presizanjima: velikohrvatski obrazac.


Na državu u njezinim povijesnim granicama, znatno širu od „neprirodnog pereca“ kakav je Franjo Tuđman spominjao ne jedamput i crtano na salveti Paddyju Ashdownu. I tako je to išlo dok nije pukla ljubav sa Stjepanom Mesićem i Josipom Manolićem te RH pritisnula međunarodna izolacije zbog neovlaštenog vojnog uplitanja (hrvatske agresije) u rat u BiH, ali i u zemlji ojačao bunt demokratske javnosti („crveni, žuti i zeleni vragovi“, kako ih je Tuđman ocrnjivao) protiv lošeg stanja u zemlji i autokratskog režima.

 

O svemu što se tada događalo Hrvatima u BiH, uglavnom jako loše, a još i danas ima katastrofalne posljedice, odlučivala su u Zagrebu dvojica ljudi: predsjednik RH Franjo Tuđman i desna mu ruka, ministar obrane Gojko Šušak


Tuđman mlađi – u neposrednoj očevoj blizini, ujedno i dio užeg stožera operativaca od povjerenja – bio je do u tančine upućen u velikohrvatske apetite u BiH, tajnu diplomaciju Tuđman – Slobodan Milošević radi podjele BiH, tzv. humanog preseljenja i zamjene teritorija, čime bi se muslimanima možebitno ostavila „Alijina džamahirija“ na vrlo skučenom potezu od Tuzle do Sarajeva. Iako su Bošnjaci većinski živalj u BiH – više ih je od 45 posto – Srbi (33 posto) i Hrvati (tada 17, danas manje od 15 posto) su ih, po nalozima iz Beograda i Zagreba, nakanili etnički očistiti iz ostalih dijelova bivše „Jugoslavije u malom“ gdje su stoljećima živjeli i te krajeve u međunarodno pogodnom trenutku pripojili Srbiji, odnosno Hrvatskoj.


Svijet to, dakako, nije dopustio, pa je zažmirio i na dolazak mudžahedina iz islamskih država u pomoć Armiji BiH i na naoružavanje/opremanje vojske Alije Izetbegovića radi uspostave kakve-takve ravnoteže prema superiornijim Srbima i Hrvatima, koji su praktično srušile granice BiH sa Srbijom i RH te koristili obilnu logističku i političku potporu. Iz razloga sofisticiranije geopolitičke naravi i međunarodnog humanitarnog imidža te stanovite strateške ili taktičke nužde u pojedinim vojnim operacija protiv „zajedničkog srpskog neprijatelja“, Hrvatska je tih ratnih godina zbrinjavala u svojim kampovima oko pola milijuna bošnjačkih izbjeglica. To se i danas koristi kao najjači službeni argument RH za pobijanje tvrdnji o vojnoj agresiji na BiH.


Drugi argument službenog Zagreba – uglavnom kad su HDZ-ove koalicije na vlasti – je taj da je Franjo Tuđman omogućio Aliji Izetbegoviću preko teritorija RH opremanje Armije BiH naoružanjem iz inozemstva, ostalom opremom i ljudstvom koje se odlazilo boriti pod njegovim zapovjedništvom. Da je Franjo Tuđman htio postrojbama HVO-a i uspostavom paradržave HZ/HR Herceg Bosne odcijepiti komad BiH i pripojiti RH, stajalište je službenog Zagreba, ne bi dopustio zbrinjavanje tolikih bošnjačkih izbjeglica s ratnih područja niti bi pustio preko svog državnog teritorija naoružanje i nove borce iz RH i inozemstva za Armiju BiH. Taj argument, koji ni Tuđmanu mlađem nije stran kad pomisli da ga je korisno obnarodovati, sada je i stanoviti bumerang za nebulozu o BiH kao rodnom mjestu islamskog vjerskog ekstremizma i terorizma.

 

Zašto to Miroslav Tuđman ne spominje činjenicu da je njegov otac izravni sukrivac – kad bi bila istina, kao što nije, da je BiH rodno mjesto islamskog terorizma – za serijske atentate na zdrav razum po Europi i SAD-u, kojima više nitko ne može stati na kraj?

 

Europska repriza BiH 1990-ih?


Naime, mudžahedini – ma koliko ih Alija Izetbegović zvao, a jest, i oni su pridonijeli vojnoj moći Armije BiH – nisu pali s neba u susjednu zemlju. Na ratišta u BiH su jedino mogli doći preko RH, nikako preko Srbije ili Crne Gore, a preko RH su se smjeli kretati isključivo uz znanje i dopuštenje Franje Tuđmana.


Zašto to Miroslav Tuđman ne spominje činjenicu da je njegov otac izravni sukrivac – kad bi bila istina, kao što nije, da je BiH rodno mjesto islamskog terorizma – za serijske atentate na zdrav razum po Europi i SAD-u, kojima više nitko ne može stati na kraj?


Zašto ne spominje da je Hrvatska neovlašteno/nepošteno zadržavala za sebe 60-70 posto vojnih transporata iz inozemstva Armiji BiH te poimence znala za svakog borca koji je organizirano, skupno i pojedinačno, odlazio ratovati za Aliju Izetbegovića?

 

"Ovo što se sada događa po Europi, to se događalo u BiH devedesetih godina“, kazao je Miroslav Tuđman Globusu. „Bio je to začetak današnjeg islamskog terorizma. Počinjeno je čak pedesetak ritualnih odsijecanja glave. Brigade Armije BiH koje su nosile naziv ‘muslimanske’ imale su arapske oznake, išli su u bitke s pokličem Allah-u-ekber. Činjenica je da su od ranih 90-ih, i prije nego što je izbio rat, u BiH počeli dolaziti mudžahedini, i to na poziv samog Alije Izetbegovića. Alija Izetbegović bio je jedan od ključnih ljudi koji su kreirali povijest, a njegovi su stavovi postali službeni stavovi Stranke demokratske akcije i Bosne i Hercegovine, i zato se njime bavim. Uoči potpisivanja Daytonskog sporazuma Izetbegović je mudžahedinima garantirao da neće biti protjerani iz BiH. Činjenica je da su dvojica od onih 18 koji su srušili Svjetski trgovački centar imali iskustvo iz borbi u BiH. Zbog toga je četiri tjedna nakon rušenja WTC-a Alija Izetbegović morao dati ostavku.“

 

Za mudžahedine nije znao, nego sada prodaje naknadnu pamet u kojoj nema mjesta za vlastitu i odgovornost velikohrvatske „državotvorne“ opcije kojoj je smjerno služio? Nečasno


Zašto ideološki i ratni intimus Miroslava Tuđmana, Gojka Šuška pa na neki način i samog Franje Tuđmana, ratni načelnik SIS-a, obavještajne službe HVO-a Ivo Lučić, nije izvijestio službeni Zagreb o svemu što su mudžahedini radili u BiH i kakva su globalna prijetnja, pa bi im „Vrhovnik“ valjda prepriječio put? Ili bi intervenirao kod Alije Izetbegovića.


Umjesto toga, Lučić – bez ikakvih kvalifikacija za obavještajca, kao i prijatelj mu Tuđman mlađi, ali s činom (sic) generala HVO-a i brigadira HV-a – krije istinu o HZ/HR Herceg Bosni 1990-ih godina, HVO-ovom SIS-u i prljavim radnjama političkog i vojnog vodstva, dvostrukoj liniji zapovijedanja, etničkom čišćenju Bošnjaka i Srba s „hrvatskih etničkih prostora“, pljački i ratnom zločinu. U intervjuu Večernjem listu, lani u studenom, Lučić tvrdi da bez tzv. trećeg (hrvatskog) entiteta, BiH prijeti sirijski sindrom. San o nacionalno čistoj hrvatskoj državi u BiH? Naravno.


Da je u BiH 1990-ih bilo tako kako sada zbori Miroslav Tuđman, čija (po)ratna uloga još ni približno nije raščlanjena, jer je dio dokumentacije uništen (Ljubo Česić Rojs: „Osobno sam po nalogu ministra Gojka Šuška uništio dva šlepera dokumenata“), dio pokraden iz nekih mutnih privatnih razloga, a dio pohranjen i nedostupan javnosti (čak ni haaški osuđenik na devet godina robije zbog odgovornosti za ratne zločine nad Bošnjacima Tihomir Blaškić i obrana nisu mogli do njih), Tuđman mlađi je to kao prvi hrvatski obavještajac morao znati već tada i reagirati. A nije. Za mudžahedine nije znao, nego sada prodaje naknadnu pamet u kojoj nema mjesta za vlastitu i odgovornost velikohrvatske „državotvorne“ opcije kojoj je smjerno služio? Nečasno.


Nastavak teksta čitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad/Foto: Večernji list)

 



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!