Šta izbor nove predsjednice Vlade Srbije (ne) znači za LGBT zajednicu

Kec u Vučićevom rukavu: Da li je postavljanje 'autovane' lezbejke za premijerku 'šlag na torti' marketinga ove vlasti?

Front16.06.17, 12:31h

Kec u Vučićevom rukavu: Da li je postavljanje 'autovane' lezbejke za premijerku 'šlag na torti' marketinga ove vlasti?
Da li će novoizabrana premijerka Srbije poslužiti kao „alatka” u predstavljanju Srbije kao progresivne države?

 

Izvor: Pescanik.net

 

Nakon višemjesečnih nagađanja, pregovaranja i natezanja oko svog nasljednika, novi predsjednik Srbije je napokon „prelomio”. I time zaista ispisao novu stranicu u istoriji srpske demokratije, i to ove manjkave, kakvom nas je The Economist okarakterisao u analizi za prošlu godinu. Nepunih godinu dana pošto je postala prva javno deklarisana LGBT osoba među ministrima srpske vlade, Ana Brnabić se našla na njenom čelu, čime je Srbija dobila prvog ženskog predsjednika vlade i prvog autovanog LGBT premijera, našavši se u društvu sa Islandom, Irskom, Belgijom i Luksemburgom, jedinim državama koje su do sada imale LGBT premijere/ke.

 

Zaista zvuči impresivno naći se (barem jednom) u ovakvom društvu. Ali bila bi zabluda zbog toga Srbiju automatski svrstati među prvake u poštovanju ljudskih prava, konkretno prava LGBT osoba.

 

Iako su primijećena poboljšanja u određenim poljima, domaći stručnjaci i nevladine organizacije ocjenjuju da je stanje ljudskih prava u Srbiji pogoršano, počev od suspenzije ljudskih prava i politizacije pravosuđa do sve vidljivijih manjkavosti izbornih procedura i gušenja medijskih sloboda.

 

Što se tiče položaja LGBT osoba, institucije i dalje nisu u većoj mjeri senzibilisane za rad sa seksualnim manjinama, sistemska podrška jedva i da postoji, a vinovnici napada na LGBT populaciju mahom prolaze sa nerazumno blagim kaznama. Dakle, u pitanju je stanje koje nije ni približno dobrom niti dostojanstvenom.

 

Nisu nam strani „spoljnopolitički marketing”, ni bivanje „dobrim momkom” predsjednika Srbije pred zapadnim državnicima, koji sve češće žmure na gafove kao što su prijetnje haosom, kreiranje atmosfere straha i linča preko tabloida bliskih režimu, pa i mogućih miješanja u pokušaje državnih udara u susjednim državama.

 

Da li je postavljanje autovane lezbejke za premijerku „šlag na torti” marketinga ove vlasti? Kada bilo ko ubuduće bude postavio pitanje položaja LGBT zajednice u Srbiji, Ana Brnabić će sigurno biti kec u rukavu, indikativan primjer da stanje uopšte nije loše. Jer, ako je zaista tobože teško, kako to da jedna lezbejka bude ni manje ni više nego – premijerka?

 

Ovo nije novitet u sferi političkog marketinga i diplomatskog (re)brendiranja. Fenomen pinkwashinga, kojim se određeni proizvod, zajednica ili kompanija promoviše na način koji ukazuje da je ona prijateljski nastrojena prema LGBT zajednici već je rabljen u svijetu, a najčešće se vezuje za Izrael, odnosno brendiranje ove države kao progresivne, stabilne demokratije u kojoj LGBT osobe uživaju puna ljudska i građanska prava, čime se skreće pažnja sa lošeg položaja Palestinaca na spornim teritorijama Zapadne obale i unutar samog Izraela.

 

Rebrendiranje Izraela je počelo prije desetak godina, uz najeminentnije marketinške stručnjake i mnogo uloženih sredstava, te su mnogi aktivisti i eksperti ocijenili da ova država LGBT prava vješto koristi kao „PR alatku”.

 

Da li će novoizabrana premijerka Srbije poslužiti kao „alatka” u predstavljanju Srbije kao progresivne države u kojoj svi građani uživaju puna ljudska prava? Sasvim izvjesno, poznajući poteze aktuelnog političkog establišmenta.

 

Naravno, ne treba biti u potpunosti fatalista. Iz namještenja Ane Brnabić mogu proizaći i dobre stvari. Iako se težište moći u aktuelnoj političkoj konstelaciji pomjera ka predsjedniku, premijersko mjesto i dalje ostaje, barem deklarativno, najvažnije, što je u medijskom smislu naročito značajno. Građani Srbije će imati priliku da svakodnevno na malim ekranima gledaju LGBT premijerku.

 

U krajevima Srbije gdje su LGBT prava i dalje u zapećku ljudi će moći da vide javno deklarisanu LGBT osobu na tako značajnoj poziciji i možda će shvatiti da LGBT zajednica nije plaćenička armada koja je stigla u Srbiju da razbije domaćinsku porodicu i njene vrijednosti, već da je ona oduvijek tu, da postoji i van aktivizma tokom Parade ponosa, da privređuje i može da dosegne najviše državne funkcije. To je veoma značajno i, bilo da je u pitanju pinkwashing ili ne, može odigrati važnu ulogu u smanjenju socijalne distance prema LGBT populaciji.

 

(Pescanik.net, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook