Piše: Omer ČEVRA

“Ja nemam nikakav ekonomski plan”, dva puta bestidno i ponosno lupi mali čovjek sitne pameti i velikih ambicija, načelnik najmnogoljudnije sarajevske Općine Novi Grad Semir Efendić, tokom gostovanja kod Senada Hadžifejzovića na FACE TV proteklog petka.

Sa begovske visine veli tako nama kmetovima, prepotentni, općenito poluobrazovani načelnik krajnje racističkih i bezobraznih manira, da on zaista nema nikakav ekonomski plan, ali da on “u glavi ipak vidi dosta stvari”, valjda kakve bi one trebale da budu.

Ja mu na riječ vjerujem. Vjerovatno i većina građana “vidi u glavi dosta stvari”, baš kao i načelnik, ali na žalost njih, kao imućnog đaka donatorskih lopova, financijskih mešetara i afroazijskih satelita, niko za to ne plaća.

Pozivajući se na svoje znanje stečeno za vrijeme studija u Maleziji, Efendić poručuje kako bi Centralna Banka Bosne i Hercegovine trebala odmah da odštampa milijardu KM, (akumulirani novac koji inače daje garanciju i sigurnost za održavanje stabilnosti konvertibilne marke), te da se isti iskoristi za brojne razvojne projekte u našoj zemlji.

Ovom izjavom načelnik jedne bh. općine “bez ekonomskog plana”, kako sam tvrdi, krenuo je da savjetuje entitetske premijere, kao i vrh države, o monetarnoj politici BiH te se time pridružio predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću, kao i njegovom najbližem i najvjernijem političkom “drugaru” Miloradu Dodiku - koji također “bez ekonomskog plana”, građanima poznati po svojim trotoarskim “razvojnim projektima”, u posljednje vrijeme silno zagovaraju čerupanje Centralne banke BiH, što bi prema mišljenju najeminentnijih ekonomskih profesora u našoj zemlji dovelo do “galopirajuće inflacije i ekonomske katastrofe”.

Vjerovatno i većina građana “vidi u glavi dosta stvari”, baš kao i načelnik, ali na žalost njih, kao imućnog đaka donatorskih lopova, financijskih mešetara i afroazijskih satelita, niko za to ne plaća

Ipak, pored potpune iracionane ekonomske logike koju je zagovarao, Efendić je u ovom intervju pokazao da još manje poznaje historiju i političku emancipaciju vlastitog naroda. Drsko i bezobrazno, ponižavajućim i šovinističkim tonom, pored toga što je opet sebi uzeo za pravo da određuje ko je pravi Bošnjak a ko ne, valjda po mjeri njegovih UDBA-ških mentora, kao i familijarnog porijekla, ovaj put se stavio u ulogu analitičara porodičnih stabala i etnološkog stručnjaka za Balkan, pa je tako otišao u porijeklo Fahrudina Radončića čak 300 godina unazad, te objasnio kako zapravo Bošnjaci koji su rođeni u državama regiona nemaju nikakve kulturološke sličnosti sa Bošnjacima u BiH.

Pored te potpuno pogrešne i iracionalne konstatacije, nastojao je objasniti kako ni on ne bi mogao otići u Italiju, dobiti državljanstvo i za dvadeset godina postati predsjednik te države. Netačno.

Naime, osim u Sjedinjenim Američkim Državama, u svim ostalim demokratskim zemljama širom svijeta svaki građanin koji drži pasoš i državljanstvo jedne zemlje ima pravo da bude biran za predsjednika te zemlje, bez obzira gdje je rođen. Od Njemačke, Austrije, Italije, pa nadalje. Razlog zašto su osnivači SAD u prvi ustav ubacili da samo rođeni Amerikanci mogu biti izabrani za predsjednika nije bio neke patriotske prirode, nego zato što su se Amerikanci u tom historijskom razdoblju opravdano bojali da će imućni engleski plemići, koji su tada masovno emigrirali u SAD, svojim novcem i bogatstvom kupiti poziciju predsjednika države.

Efendić i njegovi sarajevski gurui i ideolozi su očigledno, poput Bošnjaka u Hercegovini i Republici Srpskoj, otpisali i sve druge pripadnike našeg naroda koji su kao autohtone nacionalne manjine živjeli, i danas žive, u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Albaniji

Interesantno je, također, kako se hrabri malezijski đak u intervjuu nije smio izjasniti o eventualnoj kandidaturi Sebije Izetbegović, koja je rođena Crnogorka, Bošnjakinja, naturalizirana Bosanka. Njeno bošnjaštvo i mjesto rođenja je za njega kao i njegove nalogdavce neupitno. Vjerovatno jer je odrasla u kući Izetbegovića pa joj se po nekim tajnim nepisanim pravilima sultanata “halalilo”.

Efendić i njegovi sarajevski gurui i ideolozi su očigledno, poput Bošnjaka u Hercegovini i Republici Srpskoj, otpisali i sve druge pripadnike našeg naroda koji su kao autohtone nacionalne manjine živjeli, i danas žive, u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Albaniji. U svim tim državama žive etnički Bošnjaci koji suprotno Efendićevim primitivnim tvrdnjama upravo dijele većinu naših etnoloških odnosno kulturnih običaja i tradicija, a koje ova grupa potomaka, kako navodi rahmetli Adil Zulfikarpašić, “kriminalnog i oportunističkog dijela Mladih muslimana” tako olako otpisuje.

Potpuno je degutantno vrijeđati sve naše sunarodnjake koji su rođeni van sadašnjih granica naše zemlje, te je pogotovo sramotno što takva retrogradna nacionalna politika dolazi iz stranke koja sebi priskrbljuje naziv zaštitnika nacionalnih interesa!

Sve ove nelogičnosti ukazuju na činjenicu da Efendić, kao i Izetbegović, ali i kao jedan jako bogati i imućni krug unutar SDA, de facto zagovora, tajno priželjkuje i radi na podjeli BiH.

Svaka podjela u BiH je za SDA poželjna jer obezvrjeđuje civilizacijski kod jedinstvene BiH i obezvrjeđuje sve one snage koje su na antifašističkom putu za stvaranje BiH na liberalnim, a ne na feudalnim osnovama!

Oređivanjem ko je prihvatljiv Bošnjak a ko nije, od strane tog KOS-ovskog i UDBA-škog kruga ljudi, te negiranjem etničkih Bošnjaka izvan ovo malo teritorije na kojem danas žive Bošnjaci u BiH, siguran je put u podjelu zemlje, odnosno stvaranja malog sultanata za tu takozvanu begovsku elitu koja sebe smatra privatnim vlasnikom tog dijela države, njenih resursa i imovine. Nedavni bahati slučaj Sebije i “škode” Predsjedništva to u praksi potvrđuje.

Dakle, svaka podjela u BiH je za SDA poželjna jer obezvrjeđuje civilizacijski kod jedinstvene BiH i obezvrjeđuje sve one snage koje su na antifašističkom putu za stvaranje BiH na liberalnim, a ne na feudalnim osnovama!

Upravo zbog takve nedržavotvorne politike ove oportunističke muslimanske oligarhije, koja više gleda prema Iranu i Malejziji umjesto Berlinu i Briselu, mi, najbrojniji narod, smo ostali na 23% teritorije u BiH, bez ikakve ekonomske i nacionalne politike i strategije, najsiromašniji u cijeloj jugoistočnoj Evropi!

Sve se ovo, nažalost, može izvući iz rasističkih, feudalnih i umno bolesnih izjava mlađahnog načelnika koji je “bez ekonomskog plana” kao načelnik jedne bh. općine umislio da je neka vrsta političke, intelektualne i moralne vertikale, pa je krenuo svima dijeliti lekcije i određivati tuđe sudbine.

Radončićev najveći grijeh je taj što za Bošnjake ima nacionalni plan, za BiH strategiju, prema kojima ova zemlja mora ići putem evropskih integracija, a ne putem samoizolacije ili afroazijskog modela vrhovnog vladara i devet sultanata, čime se rado hvali malezijski džamijski miš

Međutim, suštinski, nije Fahrudin Radončić problem i noćna mora Hasanu, Bakiru, BBI klanu, ni njihovom portparolu Efendiću, zato što, kako oni šovinistički nastoje podvaliti laž “da nije Bošnjak”, jer ove nabrojane bošnjački narod i njegovo blagostanje svakako nikada nije plaho zanimao, nego je Radončić problem zato što bi njegova pobjeda za člana Predsjedništva iduće godine značila definitivan kraj za njihov koncept podjele BiH i utvrđivanja već nacrtanog  “sultanata” na 23% teritorije.

Radončićev najveći grijeh je taj što za Bošnjake ima nacionalni plan, za BiH strategiju, prema kojima ova zemlja mora ići putem evropskih integracija, a ne putem samoizolacije ili afroazijskog modela vrhovnog vladara i devet sultanata, čime se rado hvali malezijski džamijski miš.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)