Nikad prije infarkta nisam osjetila nikakav nagovještaj. Istina, 20-ak godina sam imala povišeni tlak, no bez ozbiljnijih problema. Do tada nisam često radila krvne pretrage, no kad jesam, sve je bilo u granicama normale i ništa nije upućivalo na to da bih mogla imati problema sa srcem. I taj 13. ožujka 2013. bio je posve uobičajen dan, prisjeća se Tatjana Lukačić (69) dana kad je preživjela srčani udar.

Ustala je kao i obično, obavila neke sitnice po kući i počela pripremati ručak za obitelj, piše 24sata.hr.

- Imala sam dogovor sa sinom da srijedom kuham za njih. Unuk je bio još mali, sin i snaha su radili, pa sam im htjela pomoći barem tako da ih jedan dan u tjednu riješim brige o kuhači. Tako sam skuhala i sa zapakiranim ručkom malo poslije 14 sati sjela u auto i odvezla se k njima. Tad još ništa nisam osjećala - priča Tatjana.

Štoviše, kad je došla k djeci, uzela je unučića na ruke i zaplesala s njim, što je njega jako veselilo i nasmijavalo. No ne za dugo.

- U jednom trenutku samo sam osjetila da gubim snagu, da ga ne mogu držati, pa sam ga spustila i otišla na toalet. Imala sam osjećaj da će mi pozliti, pa sam se povukla. No nekako sam se vratila na trosjed u boravku i dalje mi je bilo loše, imala sam  osjećaj da se ne mogu pomaknuti, da nemam ni grama snage, pa sam rekla svojima da nešto nije u redu. Zvali su prvo liječnicu obiteljske medicine pa Hitnu - govori Tatjana, koja je dan danas jako zahvalna ekipi Hitne pomoći iz Velike Gorice, koja je došla brzo.  

- Liječnica mi je već u vozilu Hitne dala neku terapiju, a onda su me u plahti prebacili na krevet u novoj ambulanti, koja je, igrom slučaja, otvorena nekoliko dana ranije. Tu sam razgovarala s liječnicima, mislim da sam nešto čak i potpisala, rekli su mi da mogu pratiti otkucaje srca na  monitoru, no sve je to bilo kao u snu – na granici toga da potonem i zapravo nisam bila svjesna većine toga što se događa - kaže Tatjana.

Sve čega se sjeća je da je prolazila brojne pretrage te da su joj u jednom trenutku najavili ugradnju stenta.

 
- To je u mom slučaju trajalo 21 minutu. I za 21 minutu sam praktički postala zdrava - priča Tatjana.

 
Dok “vrtimo” s njom film unatrag, dodaje kako je često znala biti ljuta zbog toga što nije bilo nekog alarma koji bi je upozorio na to da joj se sprema infarkt. Nije osjetila ni bol u prsima ni u ruci, zbog čega se i danas često osjeća pomalo nesigurno.

 
- Stalno podsvjesno osjećam neki strah od toga da bi se infarkt mogao ponoviti i da neću znati prepoznati - kaže.

 
Pitamo ju nije li ipak osjetila neke atipične simptome koji se često povezuju s infarktom u žena - mučnine i kronični umor, koji se mogu javiti i do mjesec dana prije.

 
- Ne, možda sam ‘osjetila’ da se mijenja vrijeme, no to uvijek pripisujem godinama. A nekog posebnog umora se zaista ne sjećam. S obzirom na to da mi žene stalno nešto radimo po kući i imamo drugih obaveza, normalno je da povremeno budemo umorne pa to nikad i ne bih pripisala  infarktu - dodaje.

Liječnici su je nakon infarkta upozorili da će stres vjerojatno izazvati i probleme sa šećerom, pa danas boluje i od dijabetesa tipa 2. U šali kaže kako, kad joj se malo zavrti u glavi, samo krene s mjerenjima: pulsa, tlaka, šećera, dok ne utvrdi što joj je. No gospođa Tatjana je izuzetno vedra i živi kao zdrava osoba - sve u kući obavlja sama, a uoči našeg razgovora kopala je u vrtu, pa je teško reći da  se od infarkta nešto bitno promijenilo u njenom životu. Ipak, prestala je pušiti.

 
- Jesam, od straha! – dodaje tatjana u šali.

Točnije, u cijeloj toj situaciji nije niti trebalo dugo odlučivati o prestanku pušenja. Jednostavno je “zaboravila” na cigarete.

 
- A pušila sam dugo, 40 godina. I u nekim razdobljima jako puno. Naime, svih pet godina rata bila sam u Karlovcu i tad sam često pušila i po dvije do tri kutije na dan - kaže sugovornica.

Ostale priče pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

******************************

Ne propusti bonus video na DEPO TV, vodećem online video kanalu u BiH!