Piše: Ahmed HRAPOVIĆ

Strip je, mora se priznati, fenomen i, kao najmasovnija crtana literatura na svijetu, istovremeno, kao takav, najmasovnija je tajna od svog nastanka pa do danas, hvaljen, ponekad osporavan, zbog njega su se vodili u Americi pravi novinski ratovi. No, bez razlike na tu njegovu tajanstvenost, moramo ga zbog njegove umjetničke kvalitete i posebnosti u toj umjetničkoj kategoriji (literarno-likovnoj) prihvatiti kao suštinski fenomen utkan u strukturu posljednjih stotinjak godina. Htjeli ili ne, pored mase tehnoloških čuda i dostignuća s kojima se identificiramo – od interneta, štampe, tv-a, radija pa do skorog čovjekovog odlaska na Mars, moramo priznati da živimo i u svijetu stripa, jer taj vid umjetnosti već skoro cijelo stoljeće ne predstavlja građanina drugog reda ili marginalnu, sporadičnu ili zanemarljivu pojavu – jednostavno strip je dio naše civilizacije i svakodnevnog življenja.

Strip ili crtani romani, kako ga mi volimo zvati, u Italiji ga zovu „fumetti“, u Americi „comics“ a u Francuskoj „les bandes dessinées“, u Engleskoj „comic strip“ svojom  rasprostranjenošću i masovnom prihvaćenošću ima uticaj na cijeli civilizirani svijet. Ankete pokazuju da preko 130 miliona Amerikanaca stalno čita stripove, od toga oko 60%  čine intelektualci, činovnici, profesori, učenjaci, umjetnici i mnogi drugi, svi svjesni da strip, pored toga što obogaćuje misaoni fond svakog pojedinca, sjedinjuje riječ (racionalni aspekt) i crtež (vizuelni intuitivni aspekt), što potiče sinhronu i usklađenu aktivnost i lijeve i desne strane mozga, a, posebnost je u tome što je sadržajno  uvijek na strani pravde.

Leganda stripa Julio Radilović Jules i čuveni scenarista Zvonimir Furtinger

A da bi strip bio u funkciji svega toga pozitivnog, trebaju postojati ili, bolje reći, trebaju se roditi talenti za stvaranje velikih strip djela. Jedan od njih je nama veoma dobro poznat, kao i cijelom svijetu, komšija, tu iz Zagreba, najveći živući strip crtač na svijetu – Julio Radilović Jules.

Julio Radilović, u svijetu stripa poznat pod nadimkom Jules, zagrebački tvorničar stripa, rođen je 25. septembra/rujna 1928. godine u Mariboru (Slovenija), a od 1939. godine živi u Zagrebu. Kada govori o svojim prvim crtežima i vremenu kada ga je crtanje počelo zanimati, rado se prisjeća najranijih crteža i prvog stripa kojeg je kao dijete nacrtao na kuhinjskom kredencu. A prvi profesionalni pristup stripu počinje sa stripom „Neznanac“, koji je 1952. godine objavljivan u Horizontovom zabavniku. Zanimljivo je da je strip „Neznanac“ započeo Andrija Maurović, pa ga je nastavio crtati Walter Neugebauer, potom Aleksandar Marx, a kad je  ovaj posljednji bio spriječen bolešću nastaviti crtanje, u redakciji je nastao haos i panika, jer nisu imali unaprijed pripremljene nastavke stripa. I dobro da se je sve tako posložilo, jer je ta okolnost napravila preokret u strip stvaralaštvu bivše Jugoslavije. Pojavio se Jules i na domaćoj i svjetskoj strip sceni više ništa nije ostalo isto.

- Tada se moj brat sjetio da se i ja bavim crtanjem i da bih se uklopio u rad na stripu „Neznanac“. Bukvalno me je uzeo za ruku i odveo u redakciju. Ponio sam nešto crteža, svidjeli su se urednicima i odmah su me bacili u „vatru“. Rekli su mi, sjećam se dobro: ´Za tjedan dana nacrtaj strip po ovoj priči´. Pročitao sam scenarij Nikše Fulgozija i prionuo na posao. Ispoštovao sam rokove i to je bio moj početak na stripu, nakon čega se cijeli život nisam odvajao od stripa – prisjeća se legenda stripa Jules Radilović.

Dvije godine kasnije započinje saradnju sa najboljim scenaristom s naših prostora Zvonimirom Furtingerom s kojim će sarađivati veoma dugo. Oko tri decenije. Počeli su raditi za poznatog njemačkog izdavača Rolfa Kauku. Radili su sve: karikaturalne, ozbiljne i edukativne stripove. Iz tog perioda Jules se rado sjeća stripova Damon i Fintijas“ (prema Schillerovoj poemi „Jamstvo“), „Lupo“, „Crni bombarder“, a od edukativnih stripova serije „Izumi i otkrića“ karikaturalne epizode iz povijesti čovječanstva, na teme o pronalasku vatre, gradnja egipatkih piramida, rimski jurišni most na brodovima, pronalazak mjenice, otkriće Amerike, pronalazak porculana.... Istovremeno radi kratko i za studio crtanog filma u Zagreb filmu.

Međutim, pravi stripovski „udar“ ove dvojice talentiranih umjetnika do izraza dolazi u legendarnom Plavom vjesniku u drugoj polovici 50-tih godina proteklog stoljeća. Započinju rad na seriji „Kroz minula stoljeća“ (objavljivana od 1956-1959.), koja se sastojala od epizoda „Rimljani“, „Franci“, „Tatari“, nevjerovatnoj epskoj priči iz hrvatske povijesti koju su ispričali dvojac Radilović – Furtinger, nešto kako je to na svoj način ispričao epsku priču Harold Foster preko svog Princa Valianta. Od tog perioda započinje i zlatni period nikad prevaziđenog Plavog vjesnika. Serijal „Kroz minula stoljeća“, pored mnoštva kvalitenih stripova domaćih i stranih autora, prihvaćen je od ljubitelja stripa, tako da se Plavi vjesnik prodavao do posljednjeg primjerka.

U to vrijeme Plavi vjesnik je bio najprodavanije izdanje na kioscima bivše Jugoslavije. Od tog vremena, dakle od samog početka rada na stripu, što je svojstveno samo vrhunskim majstorima stripa kao Fosteru, Mauroviću i još nekima, Jules ima potpuno ujednačen, isti kvalitet svojih radova, vrhunski kvalitet od početka do posljednjih nastavaka stripa koje je nacrtao, krenuo je sa svojim prirodno izgrađenim stilom, bez lutanja ili oslanjanja na nekog drugog autora. Jules je u stripu doslovice bio sam svoj majstor.

U poznim godinama posrećilo mu se da naiđe na jednu predivnu osobu, ponajprije velikog zaljubljenika u strip, glavnog i odgovornog urednika Strip revije Večernjeg lista, Mladena Novakovića, koji o Julesu brine kao da mu je najbliži rod i staračke dane ovoj strip legendi čini sretnim

Svaka sličica Julesovog stripa je popunjena, nikada pretrpana, uvijek odvojenih planova, fantastične kompozicije, kako u realističkom tako i u karikaturalnom stripu. Igrom tanke i debele linije na crtežu Julesov crtež se, ne samo gleda, nego i čita, svaki detalj, bilo da je u pitanju povijesna tema ili suvremenost, i bez razlike na ambijent, crtački je doveden do savršenstva. U svojim stripovima, što je malo kojem strip crtaču uspijevalo, Jules je ponudio magiju vizuelnog pripovijedanja, upuštao se u masovne scene  u koje se odvažio samo veliki Hal Foster u svojem epu o vitezovima okruglog stola kralja Artura.

Ta Julesova crtačka nadarenost pokazala se i kod ilustriranja deset tomova knjiga o Tarzanu, što su prepoznali stanovnici dalekog američkog Tarzan Cityja, gradskeog dijela Los Angelesa. Naime, Tarzan City je nastao na ranču Tarzanovog literarnog oca Edgara Ricea Burroughsa, čiji su stanovnici, vidjevši Julesove ilustracije Tarzana, ilustracije proglasili najkvalitetnije ikad nacrtanim a Julesa Radilovića  počasnim građaninom svoga grada - Tarzan Cityja.
    

Nakon stripa „Kroz minula stoljeća“, od 1960. godine, Jules, po svome i scenariju Norberta Neugebauera (našeg Bosanca) crta karikaturalni strip o zgodama i nezgodama jednog dječaka izviđača – „Baća izviđač“, a uskoro se prihvatio crtanja stripa „Kapetan Leši“, za koji mu scenarij priprema Nenad Brixy, prema istoimenom filmu beogradskog reditelja Žike Mitrovića. Radnja stripa smještenea je na Kosovu nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme obračuna sa kvislinškim balistima. Strip se naprosto gutao, sadržajno i crtački bio je na vrhu devete umjetnosti, a Jules se izvanredno „poigrao“ sa likovima glumaca iz tog filma i nevjerovatnom crtačkom preciznošću i umijećem ih vjerno prenio u strip. Bili su to glumci Aleksandar Gavrić (Kapetan Leši) i Petre Prličko (Šok), kao i ostali akteri tog filma, Abdurahman Šalja, Jelena Jovanović Žigon i drugi.....
    

U to vrijeme Jules postaje crtačka strip mašina; uz do sada nenadmašenog strip scenaristu Zvonimira Furtingera, crta stripove „Afričke pustolovine“, vestern „Din Kol“, „U paklu Mato Grossa“ strip rađen na osnovi knjige istraživača Tibora Sekelja, prema kojoj mu scenarij piše Norbert Neugebauer. Na red dolazi (1966.) i karikaturalni strip „Sherlock Holmes kralj maske“, rađen po čuvenom romanu Arthura Conana Doylea, započet sa Zvonimirom Furtingerom još 1957. godine, ujedno je to u svijetu i najpoznatiji strip serijal Julesa Radilovića, mada su mu i ostali stripovi objavljivani širom svijeta, od Europe do Južne Amerike. Vremenom strip mijenja ime u „Herlock Sholmes“.

Već tada Jules Radilović postaje svjetski poznat i priznat, a na području bivše Jugoslavije, uz Andriju Maurovića i Žarka Bekera, popularnost se mjerila sa zvijezdama nogometa, glume, muzičke scene.... Jules je istovremeno ponekad radio i na nekoliko stripova, bez odmora, gotovo do totalnog iscrpljenja, a sve u želji da udovolji velikom broju ljubitelja stripa širom Jugoslavije, čak je jedne prilike bio kolapsirao i morao odmarati kako bi se oporavio od iscrpljenosti.
    

Po narudžbi izdavača Oberon iz Harrlema (Nizozemska), 1975. godine, Jules crta serijal „Partizani“ s temom iz Drugog svjetskog rata. Scenarij za prvu epizodu piše Zvonimir Furtinger, a za narednih deset epizoda scenarij piše beogradski književnik, scenarista i dramaturg Đorđe Lebović. I taj strip doživio je međunarodni uspjeh, međutim na domaćem terenu u bivšoj Jugoslaviji, više nije bilo ništa isto nakon, najprije lošeg uređivanja Plavog vjesnika odlaskom urednika Nenada Brixyija, a onda definitivnog gašenja Plavog vjesnika, tog izdavačkog stripovanog čuda u Jugoslaviji.

Jules Radilović i ostali zagrebački tvorničari stripa ostaju istih kvaliteta, ali više nije bilo izdanja, pa čak ni strip albuma koji su mogli te crtačke veličine, na način kako je to svojevremeno radio Plavi vjesnik, prezentirati čitalačkoj publici. Sve do nedavno, od prije oko tri godine, kada se u saradnji zagrebačkog Stripforuma i Večernjeg lista, pokreće Strip revija Večernjeg lista, revija koja, po prvi put nakon Plavog vjesnika, profesionalno i na lepršav način prezentira sve radove Julesa Radilovića nekoj novoj, mladoj strip publici, u čemu veliki doprinos i ponajveću žrtvu snosi glavni i odgovorni urednik revije Mladen Novaković.
    

Jules je nacrtao veliki broj stripova, valja spomenuti strip „Kurir s Psunja“ scenariste Norberta Neugebauera, „Alexis Marserrata“ po scenariju Zvonimira Furtingera objavljenog u zagrebačkoj strip reviji Naš strip, zatim „Saga“ po scenariju Krešimira Zimonjića, „Vitez Trueblood“ londonskog scenariste Lesa Lilleyja, zatim strip „Izviđač Oliver“ po scenariju zagrebačkog novinara i dobrog poznavaoca stripa Rudija Aljinovića.
    

Po scenariju Ive Milićevića (našeg Hercegovca), 1989. godine, Jules crta strip o ukazanju u Međugorju pod nazivom „Međugorje; Gospa i djeca“, kojemu je izdavač i štampa ga kao album, pored hrvatskog, na još pet svjetskih jezika. Dvije godine kasnije, 1991, objavljuje strip-album „Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb“, za koji sam piše scenarij po ideji magistrice Marije Šercer.
    

Jules je širom svijeta pozivan da na mnogim izložbama i festivalima stripa prezentira svoja remek djela (Rupallo, Lucca, Gijon, Genova, Angouleme, Zaanovoort, Breda, Ajaccio, Napulj, Pariz...), te na skupnim izložbama u Hrvatskoj: Zagreb, Koprivnica, Čakovec, Rijeka, Metković i nekoliko samostalnih izložbi: Split, Vinkovci, Sisak, Pazin, Rijeka, Grožnjan, a moguća je skora izložba ovog velikog umjetnika i u Sarajevu.
    

Priča o legendi stripa Julesu Radiloviću ne bi bila potpuna kada se ne bi pomenula njegova supruga Zdenka koja mu je, do posljednjeg dana svoga života, bila velika podrška, upisivala je tekstove (kaligrafiju) u skoro sve stripove koje je crtao Jules. Bila je veoma prijatna i srdačna osoba, uvijek spremna na šalu, s nevjerovatnom pozitivnošću, koja je, moguće je, uticala na to da Jules dosegne crtačke kvalitete kakve je dostigao u svom radu na stripu. Svojim radom Jules je veoma doprinio razvoju izdavačko-štamparske industrije u bivšoj Jugoslaviji, naročito zagrebačkom Vjesniku, čije je izdanje Plavi vjesnik premašivalo tiraže od preko 300.000 primjeraka, što se, zasigurno više nikada neće ponoviti na ovim prostorima.

Priča o legendi stripa Julesu Radiloviću ne bi bila potpuna kada se ne bi pomenula njegova supruga Zdenka koja mu je, do posljednjeg dana svoga života, bila velika podrška, upisivala je tekstove (kaligrafiju) u skoro sve stripove koje je crtao Jules. Bila je veoma prijatna i srdačna osoba, uvijek spremna na šalu, s nevjerovatnom pozitivnošću, koja je, moguće je, uticala na to da Jules dosegne crtačke kvalitete kakve je dostigao u svom radu na stripu

Bila su to zlatna vremena stripa, teško dostižna, mada, pojavom Strip revije Večernjeg lista, nazire se da bi se situacija u strip izdavaštvu, a i u produkciji, mogla vidno popraviti. Potreban je angažman i ostalih izdavačkih kuća u regiji, jer zdrava konkurencija je najbolja garancija da svi uspiju.
    

Julio Radilović Jules je izuzetno duhovita osoba, autor ovog teksta ga je, boraveći kod Julesa više puta u njegovom stanu u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, doživljavao kao našeg čovjeka, Bosanca, sa dosta duhovitih upadica koje su karakteristične Bosancima. Za Julesa se može reći da je dobar čovjek i kao takav je imao i loših iskustava s pojedincima koji su koristili tu njegovu dobrotu (da ih ne pominjemo), ali mu se, sad u poznim godinama posrećilo da naiđe na jednu predivnu osobu, ponajprije velikog zaljubljenika u strip, glavnog i odgovornog urednika Strip revije Večernjeg lista, Mladena Novakovića, koji o Julesu brine kao da mu je najbliži rod i staračke dane ovoj strip legendi čini sretnim, tako da Julesu mogu pozavidjeti mnogi iz njegove generacije koji oko sebe imaju najbliže članove porodice.

Ovih dana (25 septembra), Jules je proslavio 88. rođendan. Poželimo ovome velikanu strip umjetnosti dobro zdravlje uz zahvalnost za sve što je dao devetoj umjetnosti, a ovaj tekst završimo Julesovom preporukom mladim strip crtačima: Pomoćiću vam i savjetom i djelom, pojasniti vam sve tehničke probleme i prenijeti vam sva moja iskustva, ali nemojte da podlegnete napasti kopiranja i imitacije („skidanja“) nekog vašeg uzora – umjetnička nadgradnja neka bude vaša vlastita, stvorite svoj umjetnički rukopis u kojemu će se ogledati vaša osobvitost! To je moj najvažniji savjet i preporuka!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)