Piše: Ahmed HRAPOVIĆ

   
Strip ili, kako ga mnogi vole još zvati, najmasovnija crtana literatura na svijetu, oblik je umjetničkog izražavanja koji se neizostavno sastoji od slijedećih elemenata: ideje, priče ispripovijedane nizom karikaturalnih ili realnih crteža kontinuiranih likova, što ga svrstava u srodstvo crtanog i igranog filma, jer i crtani i grani film su serija sličica kao što je i strip. Sve to skupa u stripu djeluje kao jedinstven estetski efekat. Ovo jedinstvo umjetničkih elemenata u samom začeću Devete umjetnosti u početku su uglavnom diktirani sa Zapada, tako da je revijalna štampa cijele Europe tridesetih godina proteklog stoljeća, zahvaljujući procvatu strip umjetnosti, bila identična onoj u SAD. Danas, međutim, strip kao i crtani film, dobio je nacionalno obilježje kod gotovo svih naroda, posebice u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi.
    

I naši prostori su izrodili velikane strip umjetnosti, među njima ponajprije valja istaći genijalca Andriju Maurovića, koji je svojom crtačkom vještinom i nevjerovatnom originalnošću dao pečat Devetoj umjetnosti bivše Jugoslavije, a danas se tretira ocem hrvatskog stripa... Ono što je vrijedno napomenuti iz života Andrije Maurovića je i to da je u mladosti, kao mladi glumac, boravio u Sarajevu, ali nije dolazio sam u Sarajevo, uz njega su bile boje, kistovi i štafelaj. Rado je slikao sarajevske starine, kao što to pokazuje jedna od fotografija na kojoj se Maurović vidi kako slika dio sarajevske Baščaršije

Da ne bi bili iznimkom, i naši prostori su izrodili velikane strip umjetnosti, među njima ponajprije valja istaći genijalca Andriju Maurovića, koji je svojom crtačkom vještinom i nevjerovatnom originalnošću dao pečat Devetoj umjetnosti bivše Jugoslavije, a danas se tretira ocem hrvatskog stripa. Andrija Maurović (29. III 1901. – 2. IX 1981.) rođen je u mjestu Muo u Boki Kotorskoj. Kako mu je otac po zanimanju bio vojni apotekar, stalno su se selili, pa su se tako zadesili u Krakovu, a zatim u Dubrovniku gdje Maurović provodi svoje djetinjstvo i stječe prve školske naobrazbe, a od najranijih dana dalo se primijetiti da je izuzetno crtački talentiran.

To svoje umijeće vrlo rano koristi radeći ilustracije za razne časopise, a dolaskom u Zagreb, njegov talent za crtanje uočava slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović i, 1923. godine, Andriju Maurovića preporučuje na Likovnu akademiju u Zagrebu. Nemirna duha i zaljubljen u crtanje Maurović kao student nastavlja objavljivati ilustracije u gotovo svim časopisima, a to se kosilo s pravilima Akademije, jer bilo je najstrožije zabranjeno studentima da se bave ilustracijom za štampu, što biva razlogom da Maurović bude odstranjen iz Likovne akademije u Zagrebu.  
    

Velikog crtačkog fajtera ništa ne zaustavlja niti ga je pokolebalo, nastavio je i dalje sarađivati sa svim časopisima kao ilustrator i karikaturista. Njegova ljubav prema novinskoj ilustraciji, karikaturi, a kasnije i strip umjetnosti ostaje skoro do pred kraj života kada se, posljednjih godina posvetio slikarstvu i iza sebe ostavio veliki broj platana izuzetne umjetničke vrijednosti, pravih remek djela koja su sada u vlasništvu Grada Zagreba, koji se baš, u vremenu, kada je to bilo najpotrebnije, u finalu života ovog velikog umjetnika, Grad Zagreb nije se ponio u skladu sa zaslugama Andrije Maurovića koji će, najprije svojim remek djelima u stripu, kasnije i u slikarstvu, proslaviti Zagreb diljem svijeta. Požalio se Maurović svojevremeno autoru ovoga teksta na loš odnos Zagreba prema njemu, rekavši da je razlog tome što on nije režimski slikar kao što je to „Edo Murtić, najobičniji špric moler“, mada je i Maurović bio učesnik NOB-a.
    

Andrija Maurović je nacrtao veliki broj stripova, svaki strip za sebe je pravo umjetničko djelo, kako oni koje je radio u crno bijeloj tehnici (tušu), tako i u kolor tehnici (tempera). Ovoga puta, jer o Andriji Mauroviću i njegovom životu, kako privatnom tako i profesionalnom, može se napisati nekoliko knjiga, dotaći ćemo se jednog izuzetnog stripa – DJEVOJKA SA SIERE.

Gledajući po ko zna koliko puta stripove Andrije Maurovića, a naročito strip DJEVOJKA SA SIERE, diveći se svakoj sličici posebno, može se izvući zaključak da je Maurović upravo ovim stripom dostigao vrhunac u svom stvaralaštvu, a samim time zadao pretežak zadatak kompletnoj svjetskoj strip produkciji da neko od tih autora napravi nešto slično. Teško, čak i uz pomoć digitalne tehnike. Do danas, pouzdano se može tvrditi, još niko nije prevazišao ovo remek djelo velikog strip genijalca niti mu se približio, uz, naravno, dužno poštovanje svim velikanima Devete umjetnosti širom svijeta, bez razlike da li to bili majstori pera, kista, crno bijele ili kolor tehnike.
    

Što se više promatraju njegova djela, u svakom stripu se otkriva sam Maurović, njegov karakter, pozitivni nemir ili, možda, bolje reći, životna razdraganost i životna lepršavost. Otud i neuhvatljiva, nemirna linija i vrlo, vrlo težak zadatak za plagijatore stripa, jer je Andrija Maurović zasigurno jedini autor stripa koji ima takvu originalnost u crtežu, da ga je naprosto nemoguće plagirati.
    

Potražnja za različitim vrstama stripa, kako bi se razbila crno bijela tuš monotonija a izbjeglo koloriranje u štampariji, najvjerovatnije je Andriju Maurovića i ondašnjeg glavnog i odgovornog urednika „Plavog vjesnika“, Nenada Brixyja, dovela dotle da se počne razmišljati, i ne samo razmišljati, nego i pristupiti izradi kolor stripova, a baš u to vrijeme je NIŠP „Vjesnik“ imao najbolju štampriju za kolor – bakrotisak. I tako se krenulo.

Maurović se poigrava bojom vrlo smjelo, na trenutak nježno, tamo gdje treba snažnije, čak se osjeća i gustoća boje prema Maurovićevim zahtjevima kolora u stripu, dajući time stripu dušu, istovremeno ne odstupajući ni na momenta od žanra kojeg svojom bojom u potpunosti prikazuje kakav i jeste, pa se stiče dojam da pred sobom, dok čitamo strip, istovremeno imamo kadrove najuspješnijih vestern filmova

Od svih stripova koje je Maurović nacrtao izdvaja se strip DJEVOJKA SA SIERE i reklo bi se da je ovaj genijalac skoro nadmašio samoga sebe. Ovim, a i ostalim svojim djelima, ( s kraja 50-tih i s početka 60-tih godina proteklog stoljeća) Maurović je stripu podigao ugled, budući da u to vrijeme strip i nije imao pravo građanstva, smatrao se kičem i štetnim.

No, pored svih tih okolnosti, ovaj velikan stripa se ne štedi, radi neprekidno, dramatično se poigrava bojama čime postiže vrhunac  likovne naracije potrebne stripu, i to vještinom velikih slikarskih majstora, ponajprije čuvenog holandskog slikara Rembrandta van Rijna, vješto distribuira svjetlost i sjenke čime, gotovo svim svojim likovima, pridaje istu važnost, a istovremeno ističući glavne likove i koncetrišući se na bitnome u svakoj sličici stripa.

Likovi iz stripa DJEVOJKA SA SIERE, pojavljujuse iz polutame, svjetlost rastura tamu tek toliko da osvijetli bitne dijelove sličica, a sami likovi govore o Maurovićevom šekspirovskom shvaćanju života. Dakle, Maurović se poigrava bojom vrlo smjelo, na trenutak nježno, tamo gdje treba snažnije, čak se osjeća i gustoća boje prema Maurovićevim zahtjevima kolora u stripu, dajući time stripu dušu, istovremeno ne odstupajući ni na momenta od žanra kojeg svojom bojom u potpunosti prikazuje kakav i jeste, pa se stiče dojam da pred sobom, dok čitamo strip, istovremeno imamo kadrove najuspješnijih vestern filmova.
    

Andrija Maurović je imao nevjerovatnu naviku da pravi odlične stripove, bez razlike da li ih je radio u tuš tehnici ili koloru, obje tehnike su mu nedostižne, kao što je bio i on sam sa svojim načinom života. Volio je ljude, mrzio  nepravdu koja još i dan danas nije otklonjena od njega, mada ga odavno nema, a za života ga je pratila kao da mu je bila životni drug

Majstorski rukujući kistom, Maurović uspijeva kontinuirano pratiti svaki lik, što za kolor tehniku u stripu baš i nije jednostavno. Sve radi bez ijednog propusta, svojim majstorlukom ne dozvoljava da mu se mogu kopirati likovi, njihove izraze lica, grimase, dinamiku, kadriranje ili planove.

Jednostavno rečeno, Andrija Maurović je imao nevjerovatnu naviku da pravi odlične stripove, bez razlike da li ih je radio u tuš tehnici ili koloru, obje tehnike su mu nedostižne, kao što je bio i on sam sa svojim načinom života. Volio je ljude, mrzio  nepravdu koja još i dan danas nije otklonjena od njega, mada ga odavno nema, a za života ga je pratila kao da mu je bila životni drug.

Stoga tu nepravdu valja ispraviti, pronaći neprocjenjive originale kolor stripova koje su mu, pred kraj života, uz čvrsto obećanje da će mu biti vraćeni, pokrali pojedinci iz „Dečijih novina“ iz Gornjeg Milanovca. Ta igra oko krađe originala ovog velikana strip umjetnosti je nešto posebno i zaslužuje da se o tome napravi jedan poseban tekst.
    

Ono što je vrijedno napomenuti iz života Andrije maurovića je i to da je u mladosti, kao mladi glumac, boravio u Sarajevu, ali nije dolazio sam u Sarajevo, uz njega su bile boje, kistovi i štafelaj. Rado je slikao sarajevske starine, kao što to pokazuje jedna od fotografija na kojoj se Maurović vidi kako slika dio sarajevske Baščaršije.

Strip DJEVOJKA SA SIERE bit će objavljen u prvom broju strip revije NOVI STRIP OSLOBOĐENJA, uz još niz remek djela Devete umjetnosti svjetskih majstora stripa, od Hala Fostera, Aleksa Rejmonda pa do savremenih majstora stripa. I na kraju ove priče o velikom Andriji Mauroviću treba istaći reakciju Serđija Bonelija iz izdavačke kuće Boneli (Italija), početkom 70-tih fodina prošlog stoljeća. Vidjevši radove Andrije Maurovića u koloru, iskusni stripaš, strip scenarista i najveći izdavač stripova u Italiji, Boneli, uzviknuo je – ovo je gotovo nevjerovatno.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)