Izvor: Vijesti.ba

Razgovarala: Nevena Šarenac

Činjenica da su predsjednici SDA i SNSD-a, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, bili na sastanku uspješna je stvar, a koliko ja razumijem, oni nisu imali namjeru riješiti sva otvorena pitanja odjednom. Važan je sastanak, ali to nije jedini sastanak.

Što je tiče reakcije Dragana Čovića, on kao član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH ima pravo reagovati. Kada je u pitanju neki sljedeći korak u vezi sa ovim sporazumom, treba istaći da to nije posljednji dio evropskog puta, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba šef Misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore. 

Lideri SDA i SNSD-a, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, razgovarali su 2014. godine, nakon opštih izbora, o mogućnosti formiranja koalicije na državnom nivou, no dogovor nije postignut. Dvije godine nakon toga uslijedio je njihov novi susret, koji je izazvao oprečne reakcije na domaćoj političkoj sceni. Kako biste Vi okarakterisali sastanak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i prvog čovjeka SDA Bakira Izetbegovića i predsjednika RS i lidera SNSD Milorada Dodika, na kojem je postignut dogovor o mehanizmu koordinacije i kreditu kod MMF-a? Znači li ovaj susret deblokadu evropskog puta BiH?

Evropski put nije upitan i njemu nema alternative. S ciljem ispunjavanja svih obaveza prema OSCE-u, te s ciljem jačanja stabilnosti i prosperiteta BiH svi politički lideri izabrali su evropski put.  Osim toga, veoma je bitna činjenica da se predsjednici uticajnih političkih stranaka sastaju. Kao što ste kazali, već dvije godine se nisu sastali predsjednici SDA i SNSD-a, Izetbegović i Dodik. Oni su zajedno bili na bini u Banjaluci prije godinu dana, kada je organizovana konferencija o Dejtonskom sporazumu, no konkretnih razgovora nije bilo. Stoga, mišljenja sam da je njihov sastanak uspjeh. Činjenica da su bili zajedno dokaz je svim ljudima u BiH da politički lideri rade svoj posao i razgovaraju. 

Što se tiče sporazuma, on je zadaća EU. Evropski put nije upitan. EU, zemlje članice Unije, Brisel, te Delegacija EU u BiH i njen šef, ambasador Wigemark, treba da odluče kakvi su uslovi na tom putu. Bilo je mnogo otvorenih pitanja o mehanizmu koordinacije. Svima je jasno da u tom procesu svoju ulogu imaju i država i entiteti i kantoni. Evropski put je veoma dugačak i postoji mnogo poglavlja koja treba otvoriti. To će trajati mnogo godina i razni nivoi vlasti (državni, entitetski i kantonalni), ponavljam, imaju svoje uloge u tome. 

Činjenica da su Izetbegović i Dodik bili na sastanku uspješna je stvar, a koliko ja razumijem, oni nisu imali namjeru riješiti sva otvorena pitanja odjednom. Važan je sastanak, ali to nije jedini sastanak. Stoga, mogu zaključiti da je njihov susret pozitivna stvar, jer su profesionalno i praktično razgovarali o tim temama. 

Dodao bih takođe da sam bio prisutan pokušajima organizovanja sastanka sa svim liderima zajedno. Nije to uvijek tako praktično. Smatram da nije problem da su se Izetbegović i Dodik sastali na tom nivou. U konačnici, drago mi je da je to jedan korak naprijed. Svakako, to nije kraj priče, ali je važan dio evropske perspektive. 

Ipak, član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ovaj susret smatra neprihvatljivim. Svoj stav izrazio je i u pismu koje je uputio evropskim zvaničnicima, u prvom redu Johannesu Hahnu i Federici Mogherini. No, oni su pozdravili dogovor Dodik - Izetbegović, poručivši da predstavlja značajan napredak u pridruživanju BiH EU. Kako komentarišete Čovićeva negodovanja povodom ovog sastanka? On, između ostalog, problematizuje položaj kantona u dogovorenom mehanizmu koordinacije. 

MOORE: Što je tiče reakcije Dragana Čovića, on kao član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH ima pravo reagovati. Kada je u pitanju neki sljedeći korak u vezi sa ovim sporazumom, treba istaći da to nije posljednji dio evropskog puta. Ako Čović želi precizirati ulogu kantona u implementaciji evropskih standarda, on predstavlja svoju stranku i praktične interese.  

 Iz HDZ-a pitaju da li je "povjesni bošnjačko - srpski dogovor dvojice protiv trećeg". Jesu li dogovorom Dodik - Izetbegović ugroženi Hrvati u BiH?

Dogovor nije usmjeren protiv Hrvata. Vjerujem da to nije namjera Delegacije EU, kao ni Dodika niti Izetbegovića.

 Mladen Bosić, lider SDS-a, stranke koja je u okviru Saveza za promjene vlast na državnom nivou, a opozicija u RS, ocijenio je da dogovor Dodik - Izetbegović nije obavezujući za Savez. On je optužio šefa Delegacije EU u BiH Larsa Gunnara Wigemarka, koji je organizovao sastanak čelnika SDA i SNSD-a, za pokušaj prekompozicije vlasti na državnom nivou. Bosić tvrdi da to isto radite i Vi, kao šef Misije OSCE-a u BiH. Kako mu odgovarate?

Žao mi je što čujem da ozbiljan političar, kao Mladen Bosić, misli da mi imamo takvu namjeru ili ulogu. To nije tačno. Prekompozicija vlasti u BiH nije u interesu nikome u međunarodnoj zajednici. Vlasti rade svoj posao, kako na državnom, tako i na entitetskim i kantonalnim nivoima. Dakle, prekompozicija vlasti nije naš interes, ne tražimo to niti radimo bilo šta u pogledu promjene postojećih koalicija na svim nivoima vlasti. 

Šta je, prema Vašem mišljenju, motivisalo Bosića za ovakve optužbe? Je li to bojazan da bi zaista moglo doći do prekompozicije vlasti na državnom nivou?

Stvarno ne želim špekulisati. Stekao sam utisak da je prva reakcija člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića pozitivna u vezi sa sporazumom Dodik - Izetbegović. Bilo bi praktičnije govoriti sa raznim ljudima u Savezu za promjene kakve zajedničke stavove imaju oni o svim ovim pitanjima. 

Analitičari su saglasni u ocjeni da bi određeni procesi i dogovori u BiH mogli biti jednostavniji da 2016. nije izbora godina. Može li BiH napraviti krupni iskorak prema EU, uprkos toj činjenici?

Mišljenja sam da i lokalni  izbori na svim nivoima igraju važnu ulogu. Birači imaju pravo izabrati lidere na lokalnom nivou ove, a za dvije godine i na drugim nivoima. Nije praktično da se svi izbori održavaju u istoj godini. Popularno je govoriti o tome, to bi teoretski značilo tri godine bez predizbornih kampanja. No, ako analiziramo sadašnju situaciju, ona je dosta ozbiljna u jednoj opštini - u Srebrenici. Osim Srebrenice, u BiH imamo 142 grada i opštine, u kojima lokalni izbori nemaju nikakvu ulogu za evropski put ili za šira pitanja. Pitanje je ko će biti načelnik ili gradonačelnik.

Stoga, nije potrebno povezivati sve stvari sa lokalnim izborima. No, ako čovjek, u politici ili diplomatiji, traži izgovor zašto ne radi svoj posao, takav izgovor može naći i u izbornoj godini, ali i van nje. 

Ipak, očito je da se u BiH i lokali izbori koriste za priču o širim i krupnim temama, dakle, ne nužno o onima koje se tiču lokalne sredine. Kako pojašnjavate ovu pojavu? 

Možda pogrešno tumačim, ali mi se čini da su sada, u većini slučajeva, zastupljene i lokalne teme. Novi načelnik neće biti izabran zbog toga što govori o evropskom putu, nego što govori o lokalnim uslovima. Situacija bi bila daleko gora da su izbori na svim nivoima u istoj godini. U tom slučaju, bila bi jedna jedina retorika - nacionalna. Sada postojeći načelnici i njihovi protivkandidati moraju govoriti o konkretnim pitanjima. Oni imaju obavezu i odgovornost, jer žive sa svojim sugrađanima i mogu direktno od njih saznati koje su im potrebe i prioriteti.

Kada govorimo o lokalnim sredinama, neizostavno pitanje je situacija Jajcu. Misija OSCE-a, OHR, UNDP i Francuska ambasada u BiH usprotivili su se odluci Skupštine SBK da podijeli postojeću srednju školu po etničkom principu. Postoje li nove informacije o ovom slučaju? Ima li reakcije tamošnjih vlasti? 

Zaista me ohrabruje što su mi na sastancima i predsjednik SDA Izetbegović i predsjednik HDZ-a BiH Čović potvrdili da su protiv podjele škole u Jajcu. To je veoma važno i nadam se da će koristiti svoj kredibilitet i vladajuću ulogu u svojim strankama protiv podjele škole. Bilo bi veoma žalosno i za Jajce i za BiH da imamo novi primjer odvojenih škola, prvi nakon 2002. godine. Kada sam sa Izetbegovićem, Čovićem i drugim ljudima govorio o ujedinjenju, barem administrativnom, odvojenih škola, dobio sam njihovu podršku. 

Ne želimo vidjeti da situacija u Jajcu ide u pogrešnom smjeru. Posebno u slučaju kada učenici govore protiv podjele! Svi ljudi u BiH mogu biti ponosni time što djeca koriste svoj glas. U korist i Jajca i svoje države, oni žele ostati zajedno i potpuno se protive podjeli. Neki bošnjački roditelji imaju konkretne primjedbe, ali postoji više opcija i načina za njihovo rješavanje. Konkretno govorim o nastavnom planu, te simbolima na svjedočanstvima. 

No, podijeliti školu, posebno u kantonu koji uopšte nije bogat i traži desetine miliona evra od međunarodne zajednice  za obnovu školskih zgrada i za razne projekte ne samo u sferi obrazovanja, potpuno je van pameti i veoma loš presedan. Dakle, podjela škole nije opcija. Skupština SBK i Općinsko vijeće Jajce moraju naći drugo rješenje. 

U prethodnom odgovoru kazali ste kako su Vam Izetbegović i Čović potvrdili da su protiv podjele škole. Jesu li Vam potvrdili da su protiv podjele Mostara? 

Ni Čović ni Izetbegović ne traže podjelu Mostara, jer obojica znaju da podjela nije prihvatljivo rješenje. 

Kako generalno gledate na situaciju u Mostaru i činjenicu da građani nemaju mogućnost izabrati svoje predstavnike u vlasti? Ni posljednji sastanak delegacija SDA i HDZ BiH, čiji je domaćin bila ambasadorica SAD-a u BiH, nije urodio plodom, dakle, ni dalje nama dogovora. 

Neprihvatljivo je što Mostarci već osam godina nisu imali mogućnost izabrati gradonačelnika i svoje predstavnike u Gradskom vijeću. Bilo kakav pokušaj rješenja takve situacije je dobrodošao i mislim da je krajnje vrijeme za inicijativu koja će dovesti do tog  rješenja.. U Mostaru djeluje više stranaka i zajednica. Veoma je bitno da su Izetbegović i Čović bili zajedno na sastanku. Jasno je da niko nije htio isključiti ni druge stranke ni druge narode. Takođe, jasno je da Izetbegović i Čović imaju veoma uticajne uloge. Njihov zajednički stav je ključ za rješavanje situacije u Mostaru. 

 Imaju li SDA i HDZ BiH zajedničko rješenje za Mostar? 

Da budem potpuno jasan, svi su protiv podjele Mostara. Podjela ne dolazi u obzir. Niko u prijedlozima ne govori o podjeli. Koliko će biti biračkih zona, područja, u kojem obliku će Grad Mostar biti grad, kako će Mostarci glasati, pitanja su na koja političari moraju dati zajednički odgovor. No, podjela ne dolazi u obzir. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)