Feđa Isović/ Zapisi s verande

Kad dvije pjegave Šveđanke prošetaju niz Vase Štrase: A što su u Sarajevu svi namrgođeni?!


02.12.15, 14:56h

 

'Zapisi s verande' popularnog bh. scenariste Feđe Isovića, objavljeni u decembarskom broju magazina PRIZMA, donose listu domaćih gluposti zbog kojih se normalan čo'ek najviše nervira...

 

Šetam s dvije Šveđanke niz Vase Štrase, pitam ih šta vide kao osnovnu razliku između Štokholma i Sarajeva?


Kaže Ingrid: “Nekako su ovdje ljudi namrgođeni”.


“Rijetko se sretne čovjek na ulici s osmijehom na licu”, dodaje Brigita.


“E što mogu Šveđanke njatike, jeb'o li ih Olof  Palme”, mislim se ja i lažno se smješkam. “Zakasnit ćete na avion, hajte vi na taxi”, ljubazno prekidam šetnju i ćeram ih u Skandinaviju.


U to isto vrijeme gradonačelnik Sarajeva bio je Alija Behmen, kod nas u raji, potpuno opravdano, prozvan Alija Betmen. Sarajevo stvarno u mnogim segmentima liči na Gotham City, al' se sve to nekako lako podnosilo jer je na čelu bio, niko drugi, nego on, lično Betmen. E, koji dan nakon moje šetnje sa Šveđankama, sjedimo drug Alija i ja, pijemo, čini mi se, gemišt, a ja ga pitam:
“Betmene”, reko’, “kako si ti uvijek tako smiren? Može li, Robina Kamočajija ti, išta u životu da te izbaci iz cipela?”


“Slabo šta”, veli on, “međutim, uvijek može da me iznervira upornost u gluposti.”


Vau, jebote, otvori mi oči Betmen! Zato i jest Betmen, jer može vidjeti ono što mi obični smrtnici ne možemo. “Upornost u gluposti”, kako svrsishodan razlog za nerviranje. Pa da sam to prije znao, kako bi se samo utemeljeno nervirao iz dana u dan.

 

“E što mogu Šveđanke njatike, jeb'o li ih Olof  Palme”, mislim se ja i lažno se smješkam. “Zakasnit ćete na avion, hajte vi na taxi”, ljubazno prekidam šetnju i ćeram ih u Skandinaviju


U maglovenju balončića gemišta legnem u krevet i počinjem sveobuhvatno shvaćati Alijinu misao. Ako je, a jeste, upornost u gluposti opravdan, legalan i legitiman razlog za nerviranje, haj' da malo sagledam šta to u okruženju more da me opravdano, legalno i legitimno iznervira:


Ne pričamo jedan, nego četiri različita jezika
Uh, upornost kojoj se s radošću nerviram. Džaba, možeš naučno, lingvistički, matematički i laboratorijsko-hemijski dokazati da je riječ o jednom jeziku, džaba sve, lingvističke mudrokenjare su uporne u dokazivanju autentičnosti svog nacionalnog jezika. Predivan primjer upornosti u gluposti i opravdanog razloga za pametna čovjeka da iskoči iz kože.


Narod kojem pripadam je bolji
Aha, jašta je! K’o što reče Koča Popović: “Nacionalizam je najniži oblik društvene svijesti”. A sad su, moj Kočo, ovi izmislili nekakav Pozitivni nacionalizam. K'o biva, ne mrzim ja druge, nego veličam i poštujem svoje. Ne kontaju bijednici da istog časa kada pomisle da je narod kojem pripadaju za nijansu bolji, mehrametniji, vrjedniji od drugih, da taj isti momenat se njihovo mišljenje samo u nijansama razlikuje od razmišljanja prosječnog pripadnika Nacionalsocijalističke partije Njemačke iz tridesetih godina prošlog vijeka.


Jugoslavija je bila vještačka tvorevina
E eto, ovo što sad imamo je baš prirodna tvorevina! Mrzitelji Jugoslavije su nadnaravno uporni i brižni prema ovoj svojoj gluposti. Svakako, sad će me optužiti da sam jugonostalgičar. Pa, naravno da jesam. Ja sam iz Hercegovine, dakle s juga, a živim u Sarajevu, dakle na sjeveru, pa kao južnjak naravno da imam nostalgiju za jugom, dakle – jugonostalgičar. Ali, da se ne lažemo, nostalgičan sam ja i za jugom i za Jugom. Nervira me to što gotovo više niko Jugoslaviju ne prepoznaje kao logičan okvir za naše živote.

 

Da se ne lažemo, nostalgičan sam ja i za jugom i za Jugom. Nervira me to što gotovo više niko Jugoslaviju ne prepoznaje kao logičan okvir za naše živote


Radnici su s pravom izašli na ulice
Isti oni koji uporno glasaju za istu vlast i isti oni koji su devedesetih s osmijehom glasali protiv komunista. Sjetimo se, komunisti su imali državu s uređenim radničkim pravima da su zemlje Skandinavije kaskale za njom. Nema sumnje, tu zemlju su, svojim glasovima, srušili upravo radnici koji sada, malo-malo, opravdano izlaze na ulice. Kada nacionalne stranke decenijama imaju dovoljno glasova da gotovo uvijek iznova imaju snage formirati vlast, zar to nije kolosalna upornost u gluposti? A onda isti ti glasači izlaze na ulice i demonstriraju protiv vlasti koju su sami izabrali. A i sutra će opet za njih glasati. Pa se ti ne nerviraj.


Samo pravi vjernik može biti moralna osoba
Ma ‘ajde? Glupost koju vatreno znaju braniti i osobe od kojih neke imaju moral na razini oružanog šumskog razbojnika. Prije svega, to bi značilo da je vjera starija od morala, a u to može vjerovati samo budala. Zanimljivo, jedno istraživanje iz 2005. godine je uspostavilo vezu između ateizma i društvene jednakosti. Što je u zemlji veća društvena jednakost (Francuska, Švedska,…), to je u njoj više ateista. Pojednostavljeno rečeno, što više nevjernika, to više morala.


Punk je mrtav
Ova uporna glupost je tvrdnja koja nije vrijedna ni komentara.


E, vratimo se sad na one dvije pjegave Šveđanke s početka teksta i na njihovu tvrdnju o namrgođenosti ljudi na našim ulicama. Sada uviđam, potpuno su one u pravu, nema sumnje. Volio bih samo vidjeti kako bi izgledali građani Štokholma kad bi njima neko uporno i godinama tvrdio da je punk mrtav. Veliki je to teret za naše građane.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 


(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook