Razgovorala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Gospodine Rešidat, u toku su aktivnosti oko pokušaja sistematskog rješenja pitanja financiranja sedam državnih institucija kulture, koje je već godinama neriješeno. Posljedice toga su postepeno odumiranje ovih institucija, a Zemaljski muzej BiH, kao simbol konitiuniteta državnosti i višestoljetnog postojanja BiH, je zatvoren. Na koji način se namjerava riješiti ovo pitanje?

Rješenje ovog pitanja je dosta kompleksno i zbog toga svi mi, koji učestvujemo u rješavanju istog, imamo dosta zahtjevan zadatak. Ono što mogu reći je da je rješenje kao i otvaranje Zemaljskog muzeja na pomolu. Upravo sintagma kontinuitet državnosti je ključna. Sistematsko uništavanje 'sedam institucija' je dovelo do trenutnog stanja. Ove institucije ne treba da budu briga Sarajeva, Banjaluke, Mostara, već i Sarajeva i Banjaluke i Mostara zajedno. Rješenje se našlo u zajedničkom učešću svih nivoa vlasti - V.M, Federacije i svih kantona. Sarajevo, kao kanton u kojem se nalaze ove institucije, morat će da obezbijedi kontinuirano finansiranje, kako iz ministarstva kulture i sporta, tako i sa nižih nivoa vlasti. Poslije potpisivanja zajedničkog memoranduma koji je pripremljen, slijedi otvaranje muzeja, ali to ne bi trebao biti kraj. To je tek početak jednog perioda gdje će se morati uključiti svi: vlast, privredni subjekti, umjetnici, građani...

U kojoj fazi su sada te aktivnosti i šta vaše ministarstvo radi u tom pogledu?

Mogu slobodno reći da je ovo završna faza. Ostaje još da se dio federalne vlasti, konkretno govorim o Ministarstvu kulture i sporta, uključi s pružanjem finansijske podrške. Ako do toga ne dođe, onda mogu reći da je politika pobijedila nad razumom. Kultura i sport ne smiju biti predmet politikanstva, već isključivo na usluzi državi i narodu. Iskreno se nadam da će pobijediti razum. Ministarstvo kulture i sporta ima zadatak da u budžetu za 2016. iznađe dodatna sredstva za finansiranje ovih sedam institucija. Veći dio sredstava će da ide iz Kantona i to ne smije biti predmet rasprave.

I drugi muzeji i galerije u BiH (Ars Aevi, Umjetnička galerija BiH, Historijski muzej, Charlama Depot, Collegium Artisticum i drugi) su u velikoj krizi. Kako vi vidite rješenje ovih problema?

Kultura je u proteklom periodu ispaštala, tako što je budžet konstantno rezan. Samo prije pet godina budžet Ministarstva kulture i sporta je smanjen za pet miliona KM. Kultura i sport su smatrani troškom i uvijek su bili na najvećem udaru. Moj primarni zadatak je da se to promijeni i da se budžet poveća. Tim povećanjem budžeta bi se dao signal svim pomenutim muzejima i galerijama da nisu zaboravljeni. Jedino sistemsko rješenje koje treba da uključi sve interesne grupe može da dovede do rezultata. Zar nije bilo lijepo gledati naše kadete kako osvajaju zlato na EYOF-u i E.P. do 16 godina? Amel Tuka je postao jako brzo najveći bh. brend. SFF je poslao najpozitivniju sliku grada Sarajeva, doveo hiljade turista i stranih gostiju koji su devet dana boravili u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. To je dodatno napunilo budžet što će se pokazati u narednom periodu. Još nekoliko ovakvih kulturnih i sportskih događaja bi pomjerilo Sarajevo na ljestvici posjećenosti, a samim tim i razbilo predrasude za neke buduće investitore. Sve ove stvari treba da budu samo mali korak ka otvaranju Sarajeva kao turističke destinacije u kojoj će kultura biti glavni 'mamac' za strane turiste. 

Kulturu napokon treba ostaviti kulturnim radnicima, ali vođenje poslovanja objektima u vlasništvu institucija kulture treba prepustiti menadžerima.

U Engleskoj se uspješnost nekih muzeja mjeri brojem prodatih karata. I država one koju su uspješniji i koji prodaju više karata dodatno stimulira? Da li se moraju mijenjati menadžerske prakse u upravljanju ovim umjetničkim institucijama i kako vaše ministarstvo misli podržati one koji su uspješni, a eliminirati one koje ne rade svoj posao u skladu sa zahtjevima današnjeg vremena?

Naravno da je to normalna stvar. Ja sam na početku svoga mandata to rekao i naišao na veliko negodovanje. Razlog je taj što pojedini ljudi koji sebe nazivaju kulturnim radnicima ne poznaju termin menadžerstvo ili stimulans u radu. Do sada je bilo samo da se novac daje, a da ne postoje nikakve povratne informacije. Ja ne kažem da se kultura može 100% finansirati sama od sebe, ali pojedini projekti treba da donesu neki profit koji će se opet vratiti u kulturu. Jedan od mojih prijedloga je da se u finansiranje uključe i državne firme i javne ustanove. Ja sam već dogovorio s nekim domaćim firmama, koje će po otvaranju Zemaljskog muzeja kupiti određeni broj karata, koje će dati učenicima osnovnih i srednjih škola i na taj način dati svoj doprinos. Drugi prijedlog su prijemi ambasada i stranih predstavništava u Bosni i Hercegovini. Samo njih 50, a ima ih mnogo više, neka svoje godišnje prijeme organizuju u botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja i neka plate onoliko koliko plaćaju hotelima ili restoranima, garantujem zaradu od 200.000 – 300.000 KM.  Ako tome dodamo i uvezivanje sa Ministarstvom obrazovanja, koje bi trebalo da uvede obaveznu posjetu Muzeju za sve uzraste, kao što je i bilo, pa paket karte za sve one koji posjećuju Sarajevo, Muzej bi mogao da inkasira ogroman novac samo od ulaznica. To su samo neke od ideja koje će biti prezentovane za naredni period. Opet ću ponoviti - kulturu napokon treba ostaviti kulturnim radnicima, ali vođenje poslovanja objektima u vlasništvu institucija kulture treba prepustiti menadžerima.

Danas je Sarajevo veliki turistički centar i jedan od razloga, osim povijesti i prirodnih bogatstava, je i njena kultura. Kako turizam povezati sa kulturom i na taj način obogatiti i turističku i kulturnu ponudu?

Kulturni rast u svijetu, sada je sasvim izvjesno, će u narednim decenijama pratiti rast turizma kao grane privrede. Inače, turizam po istraživanjima, pored informatike i genetike, ima najveći rast. Industrije muzike i filma, a u posljednje vrijeme i muzeologija i festivali su u tom pogledu otišli još dalje i njihovi pojedini proizvodi se u mnogim zemljama smatraju vrhunskim nacionalnim interesom, koji donose ogromne prihode nacionalnim ekonomijama.

Kada se sve ove činjenice uvežu, dobijamo rezultat koji nam govori da su ove dvije grane usko povezane i da one trebaju da budu prioritetne u domaćim i stranim investicijama. Opet se vraćam na SFF i film. Vidjeli smo da jedan projekat koji se gradi godinama, uspješno dovodi turiste u naš grad. Ako pogledamo Hrvatsku, festival ULTRA je postao festival koji donosi milione eura i puni budžet grada. Da ste prije samo dvije godine pitali običnog Splićanina šta misli o tome, on bi rekao da je to najveći problem grada. Danas od gradonačelnika Splita do onog običnog turističkog vodiča grada Splita - svi će vam reći da je to period kada Split živi. Isti slučaj je Novi Sad sa Exitom. To je samo mali dio turističko-kulturne ponude nekih od gradova iz okruženja. 

Već godinama izgradnja muzeja suvremene umjetnosti Ars Aevi visi u zraku? Da li je, po vama, jedan takav muzej potreban gradu i kako tu pokrenuti stvari sa mrtve tačke?

Suvišno pitanje je da li je potreban ili ne. Naravno da je potreban! Taj muzej može da bude odskočna daska Sarajevu kao jednoj od najvećih kulturno-turističkih destinacija, ako ne u Evropi, onda u regionu. Za one skeptike navešću primjer grada Bilbao. Industrijski grad koji je postao sinonim kulturno-turističke destinacije. Thomas Krens, magistar poslovne administracije, otišao je u Bilbao i dogovorio sa baskijskim vlastima neku vrstu fransiže muzeja Guggenheim. Znači, otišao je u Bilbao, industrijski grad koji nikada nije bio na mapi turističke ponude Španije. Bilbao ima isto onoliko stanovnika koliko i Sarajevo, znači da je poređenje na mjestu. Krens je u totalno nebrendiran grad doveo brand arhitektu Franka Gehrtyja (nama se ponudio Renzo Piano) koji je napravio sjedište novog muzeja. Bilbao je pristao da plati 18 miliona dolara za Guggenheim franšizu i konsultaciju pri kupovini novih radova. Nakon što je 1997. godine muzej otvoren, milioni ljudi su nagrnuli da ga vide. Osamdeset posto turista, koje su intervjuisali na aerodromu u Bilbaou, izjavili su da su tu zbog Guggenheim muzeja. To je samo jedan primjer kako se to radi u svijetu. Mi ne trebamo da izmišljamo ništa novo, već samo da primijenimo već isprobanu dobitnu kombinaciju. Šta nama fali da to realizujemo? Nažalost opet politikanstvo - postavlja se pitanje šta od toga ima Mostar ili Banja Luka. Nažalost, sporazum koji je potpisan od strane grada Sarajeva, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Vlade Federacije se ne poštuje zbog gore navedenog pitanja. Ako bi svi potpisnici ispoštovali ovaj ugovor, a on je svake godine da se izdvoji od 50.000 do 100.000 KM, italijanski ambasador, gospodin Corrias, je spreman da zajedno sa stranim fondovima donese na ime tog muzeja milion eura kako bi krenula gradnja ovog muzeja. 

Ovih dana ste imali sastanak sa udruženjima filmskih radnika i reditelja. Spominje se i mogućnost stvaranja filmskog fonda na nivou Kantona Sarajeva. Kako ocjenjujete te sastanke i kakav rezultat oni mogu dati?

Opet film, ali to je jedan od naših aduta. Filmski radnici, rediteljke i reditelji, do sada su bili zapostavljeni. Svi smo bili ponosni na Danisa, Jasmilu i ostale kada su osvajali nagrade. Nažalost, ti ljudi umjesto da se bave filmom, zbog maćehinskog odnosa vlasti prema njima su morali da se okrenu politici kako bi političkim putem skrenuli pažnju na sebe. Sagledao sam dosadašnja izdvajanja za film i vidio da su ona jako mala. Ja, kao ministar, sam do sada imao više sastanaka sa njihovim udruženjima, nekada malo i žučnije prepiske putem medija, ali bitno je da smo krenuli u istom smjeru, onome koji sam spominjao na početku svoga mandata. Do sada su se s pravom ljutili i opirali jer su toliko puta bili marginalizirani, ali sada idemo u zajedničkom pravcu. Taj pravac podrazumijeva vraćanje Sarajeva u centar regionalne, evropske pa i svjetske produkcije. Jedan od koraka je stvaranje filmskog fonda koji će filmskim radnicima omogućiti da napokon počnu da se bave svojim poslom, a ne politikom. Postoji i nacrt zakona o kinematografiji, koji je spreman na federalnom nivou i koji bi trebao da omogući ljudima iz struke da budu involvirani u rad. Ja kao ministar na kantonalnom nivou sam spreman da isti po usvajanju predložim na kantonalnom nivou.

Dok se ovaj problem ne riješi na federalnom, pa i na državnom nivou, ostaje da se vidi pravni okvir i mogućnost fonda na nivou Kantona Sarajevo, ako ne fonda, onda barem nekog ureda za kinematografiju pri ministarstvu Kantona. 

Sarajevo je bilo centar regionalne kinematografije koja treba da bude okosnica kulturne strategije za naredni period. 

(DEPO Portal/BLIN Magazin)