ZORAN BIBANOVIĆ/ POZITIVNA (H)ISTORIJA

Trebaju li nam u Bosni i Hercegovini uopšte nacionalni parkovi?!


10.02.15, 13:32h

 

Sa ciljem tzv. in site konzervacije, odnosno uspostave zaštićenih područja različitog nivoa i karaktera  pejzažne, biljne i životinjske raznolikosti, vode i cjelokupnog eko-sustava danas je na planeti zaštićeno oko 6% cjelokupnog zemljišta (u Evropi dvostruko više).


U Bosni i Hercegovini je zaštićeno oko 1% teritorije, dakle šesti dio svjetskog prosjeka zaštićenih  prirodnih vrijednosti. U susjednoj Srbiji zaštićeno je blizu 6% površine (svjetski prosjek), Crnoj Gori 6,9% i Hrvatskoj oko 7,9% ukupne površine države.


Proces usaglašavanja kategorija zaštite područja u Bosni i Hercegovini nije proveden tako da je upitan i taj minorni postotak zaštićenih prirodnih vrijednosti. Jedini svjetao primjer u državi je Kanton Sarajevo koji je ne samo završio inventarizaciju predratne kulturne i prirodne baštine, već je i povećao zaštićenu površinu.


Kakvo je stanje u oblasti tzv. ex site konzervacije u Bosni i Hercegovini?


Današnji oblici ex site konzervacije podrazumijevaju uspostavu posebnih botaničkih zbirki (botanički vrtovi, arboretumi i mediteraneumi). Ex situ konzervacija genetičkih resursa kao i ugroženih autohtonih vrsta vrši se u rasadnicima, kroz uspostavu sjemenskih kolekcija i uspostavu banaka gena (koje, uzgred rečeno, BiH nema niti ih je ikada imala).


Eksperti prirodnjaci su u Prvom izvještaju BiH za Konvenciju o biološkoj raznovrsnosti (2008.), konstatirali opće poznate činjenice kao što su: Botanički vrt u Sarajevu je počeo rad odmah nakon uspostave Zemaljskog muzeja 1888. godine, a zvanično ga je utemeljio botaničar Karlo Maly. Međutim mnoge zbirke su u proteklom ratu potpuno uništene. Nakon rata nisu izdvojena sredstva za njegovu revitalizaciju i rekonstrukciju te ovaj dio Muzeja nije sposoban za aktivnosti efikasne ex situ konzervacije.

 

Nova inventura šuma koju smo očekivali godinama je u svom izvještaju utvrdila da je BiH bogata šumama više nego što je to ikada bila!? Tako su se potvrdila strahovanja da je evidentan problem u šumarstvu osim neplanske sječe, precjenjivanje šumske mase, na osnovu kojih se donose odluke o sječi


Odmah nakon osnivanja Zemaljskog muzeja uspostavljena je Herbarijumska zbirka sa ciljem dokumentiranja biološke i genetičke raznolikosti. Tu su i veoma bogate zbirke životinja (beskičmenjaka, riba, amfiba, reptila, ptica i sisara). Posebnu vrijednost imaju zbirke leptira, tvrdokrilaca i ptica. Danas ove zbirke trebaju materijalno-tehničku i kadrovsku pomoć u rekonzervaciji u skladu sa IUCN kriterijima.


Sve druge herbarijumske zbirke i kolekcije koje su se nalazile na Prirodno-matematičkom fakultetu, Šumarskom i Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, u proteklom ratu su u cijelosti uništene razornim požarima i eksplozijama.


Na sjevernoj strani Trebevića, iznad Sarajeva, nalazio se Alpinetum koji je odavno prestao služiti svojoj namjeni. Alpinetum je osnovao prirodnjak Vojin Gligić (1954.)  i služio je konzervaciji mnogih glacijalno-reliktnih vrsta.


Mediteraneum je prije pedesetak godina osnovan na poluotoku Klek, prekoputa Neuma na bosanskohercegovačkoj obali Jadrana, sa ciljem očuvanja mediteranske flore i faune. Danas ne služi svojoj primarnoj namjeni. U postdejtonskoj Bosni i Hercegovini nisu uspostavljeni nikakvi novi oblici ex situ konzervacije – zaključili su eksperti.


Nova inventura šuma koju smo očekivali godinama je u svom izvještaju utvrdila da je BiH bogata šumama više nego što je to ikada bila!? Tako su se potvrdila strahovanja da je evidentan problem u šumarstvu osim neplanske sječe, precjenjivanje šumske mase, na osnovu kojih se donose odluke o sječi.


Sarajevo kao najveći urbani centar u BiH zbog nedavnih ratnih dobro znanih događanja ima velikih problema po pitanju odmora i rekreacije. U svjetskim razmjerama  bogati  prirodni potencijal, koji okružuje grad, ni izdaleka ne nudi ni dio stvarnih turističkih mogućnosti domaćoj klijenteli.


Novi koncept obnove Bjelašnice i Igmana (izgradnja apartmana za tržište) je doživio neuspijeh u smislu razvoja turizma. Zaposjedanje elitnih lokacija na Babinom Dolu od strane građevinara, za izgradnju  apartmana namjenjenih tržištu, nije doveo do razvoja turizma.


Iako je spriječena divlja izgradnja, ipak se mnogo primjedbi može uputiti na promašeni koncept razvoja ski centra Bjelašnice i Igmana, od arhitektonsko-urbanističkih rješenja do politike razvoja.  

 

Treba samo prošetati nekadašnjim šumama Trebevića, Crepoljskog, Treskavice, Visočice i olimpijskim planinama i uvjeriti se sam, da li nam je potrebna zaštita prirodnih vrijednosti i planiranje prostora


Iskustva alpskih zemalja su da se gradnja, prodaja i korištenje apartmana na elitnim lokacijama (u našem slučaju Igman i Bjelašnica) može vršiti samo na način obaveze vlasnika da iznajmljuje apartman nosiocu turističko-ugostiteljskog poslovanja uz objekte (primjer Aquareumal u Fojnici). Kupcima apartmana (uz obavezu iznajmljivanja), otvarale su se kreditne linije na dvadeset do trideset godina!? Na taj jednostavan način su otvorene Alpe.


Glavnih pet planinskih centara danas u BiH (Vlašić, Blidinje, Igman-Bjelašnica, Kupres, Jahorina) su građeni isključivo kao centri za alpsko skijanje i kapitalne investicije danas idu u pravcu razvoja ski ponude. Upravljanjem destinacijom je moguće u kratkom vremenskom periodu od nekoliko godina produžiti turističku sezonu na planinama Bosne i Hercegovine na 360 dana u godini.


Javno preduzeće ZOI ´84 posluje krajnje otežano. Nova politika upravljanja preduzećem mora u kratkom roku da sanira stanje i radikalno poveća prihod. To je moguće samo otvaranjem novih djelatnosti i stvaranjem novih atrakcija čiji će korisnici biti mnogobrojni građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a ne samo poklonici zimskih sportova. KJP ZOI ´84 d.o.o. Sarajevo, je potrebno Kantonu Sarajevo kao budući upravljač destinacije i ski centra na Igmanu i Bjelašnici, ali i kao buduća okosnica sinergije javnog i privatnog sektora u razvoju turizma.


Poslijeratno zaostajanje u turističkom razvoju i gubitak ekoturističkih potencijala je rezultat jedinstvenog Ustavnog okvira (Dejtonski mirovni sporazum)  koji je omogućio nevjerovatnu neodgovornost u oblasti zaštite kulturnog i prirodnog nasljeđa, nezainteresiranost za razvoj i korupciju vladajućih nacionalnih elita na svim državnim nivoima, bez kontrole i sankcija, što je prepoznata i vidljiva prepreka ukupnom razvoju zemlje. Iako Dejtonski ustav nalaže da za sve ono što nije obuhvaćeno tim aktom važe zakoni i propisi bivše SRBiH, to se u stvarnosti ne primjenjuje.


Ako nam je već poznato da Bosna i Hercegovina nema Strategije razvoja turizma na nivou države, da je na nivou Federacije Bosne i Hercegovine urađena Strategija razvoja turizma do 2018 godine, koja nikada nije usvojena, a da je na nivou Kantona Sarajevo samo Grad Sarajevo usvojio Strategiju razvoja (2002) koja po prirodi stvari nije više aktuelna, onda smo elaborirali situacionu analizu ekoturizma Bosne i Hercegovine.


Napokon, trebaju li Bosni i Hercegovini nacionalni parkovi?


U sjeveroistočnom dijelu države Njujork planine Edirondek (Adirondack) dominiraju jednim od najvećih prirodnih parkova na svijetu, koji obuhvata blizu 2,4 miliona hektara raznolike divljine. Opisivač prirode Pol Džejmison (Paul Jamieson) kaže: "Park Adirondack... je nacionalno blago. Najbolji i najuzvišeniji način na koji može da posluži jeste da se pretvori u riznicu kulture, da postane američka klasika ravna 'Pričama o Kožnoj čarapi' (The Leatherstocking Tales) Džejmsa Fenimora Kupera (James Fenimore Cooper), Emersonovim (Emerson), Toroovim (Thoreau) ogledima, Linkolnovom (Lincoln) memorijalu, akvarelima Vinsloua Homera (Winslow Homer) i Frostovim (Frost) pjesmama" - preneseno iz The Adirondack.

 

Postizborno konstituiranje vlasti u BiH pruža novu priliku da se ova oblast uredi institucionalno i operativno provede po ugledu na dobru međunarodnu praksu. Živi bili pa vidjeli i dočekali


Prvi nacionalni park na svijetu “Yallowstone” je otvoren u USA 1872. godine, sa ciljem čiste trajne zaštite prirode. To nema nikakve veze sa evropskim kombiniranim tipom nacionalnog parka koji je davno pronašao kompromis između zaštite prirode, razvoja turizma i izgradnje hotelskih i rekreativnih kapaciteta, kao i razvoja seoskog prostora gdje ljudi žive i rade.


Početkom dvadesetog stoljeća, šumari, alpinisti i stručnjaci okupljeni u Alpskom francuskom klubu su bili vrlo uznemireni zbog hronične degradacije planina i ogoljevanja šuma, što je za posljedicu imalo strašne bujice u dolinama. Strah da će vidjeti pejzaže uništene nestručnim stihijskim djelatnostima, rodiće i prve ekologe u Francuskoj.


Krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća u Francuskoj nastaje ideja o nacionalnim parkovima (prvi pokrenut u Francuskoj tek 1964. godine) kao odgovor na degradaciju ogromnih prostora u planinskim zonama do tada sačuvana milenijima.


Treba samo prošetati nekadašnjim šumama Trebevića, Crepoljskog, Treskavice, Visočice i olimpijskim planinama i uvjeriti se sam, da li nam je potrebna zaštita prirodnih vrijednosti i planiranje prostora?


Kantonu Sarajevo, a posebno ostatku Bosne i Hercegovine, trebaju objektivne situacione analize u svim sektorima privrede i suočavanje sa stvarnošću, a potom smjernice za hitne aktivnosti sa kratkim rokovima i odgovornim pojedincima i identifikovanim nadležnim institucijama za njihovu provedbu uz propisane sankcije.
 

Bosni i Hercegovini su potrebni nacionalni parkovi bez barijera ali ne bez pravila. Pravila se primjenjuju na prostore centralnih zaštićenih zona, ali ona upućuju na ponašanja i u perifernoj zoni.


Ona treba da budu donesena od gradskih čelnika, ali da ih primjenjuju ljudi sa sela koji će veoma brzo shvatiti vrijednost efekta “nacionalni park” kako u smislu imidža, tako i finansijske pomoći koju ruralni prostor dobija iz budžeta i prihoda od vlastitih djelatnosti svake godine.


U susjednoj Hrvatskoj u nacionalnim parkovima i zaštićenim dijelovima prirode direktno i indirektno je zaposleno skoro 3.000 ljudi. Obzirom da parkovi posluju sa suficitom, na teretu državnog proračuna nije niko. Ali zašto da idemo van BiH?


Domaći sjajan primjer razvoja je KJU za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo koja gazduje zaštićenim dijelovima prirode Vrela Bosne, Skakavca, Trebevića, Bijambara za čiju uspostavu je trebalo preko decenije životnog angažmana Mirka Slokara, Drage Bozje, dr. Alije Mulaomerovića i niza šumara, planinara, prirodnjaka, turističkih djelatnika...

 
Postizborno konstituiranje vlasti u BiH pruža novu priliku da se ova oblast uredi institucionalno i operativno provede po ugledu na dobru međunarodnu praksu.


Živi bili pa vidjeli i dočekali.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook