Esad Duraković/ Lavina bez kraja
Karikature - smrtna prijetnja civilizacijama: Koji će belaj nakon ovoga doći?!
17.01.15, 19:00h
Profesor Esad Duraković je bh. filolog, orijentalista, arabist, prevodilac i književni kritičar, član ANU BiH i član Arapske akademije nauka u Damasku u Siriji. Njegov golemi istraživački i naučni rad usmjeren je na arapsku književnost, o čemu je objavio niz knjiga i veliki broj radova, među kojima se izdvaja jedan od najznačajnijih prijevoda Kur'ana na bosanski jezik.
Kao vrsni poznavalac islamske kulture i civilizacije, profesor Duraković je još prije devet godina objavio tekst u dnevnom listu "Oslobođenje", u kome je proročki ukazao na opasnosti ka kojima se savremeni svijet nezaustavljivo kreće, nagovještavajući upravo ono što je slijedilo i što se prethodnih dana desilo u Parizu.
Shodno aktuelnom trenutku i užarenim polemikama koji se i na ovim prostorima vode povodom 'uvredljivih karikatura' s jedne strane i 'brutalne odmazde' s druge, DEPO Portal uz dozvolu autora ovaj tekst ponovo aktuelizuje.
Kada je Hantington objavio svoju knjigu o sukobu civilizacija, nisam mu vjerovao, ali se čini, nažalost, da se svijet ipak nezaustavljivo kreće u tome smjeru. O tome svjedoče i zastrašujući događaji povodom objavljivanja karikatura poslanika Muhammeda.
Cijeli islamski svijet je silno povrijeđen i njegovi siloviti protesti se ne smiruju, pa se u tim protestima, upravo zbog njihove iracionalizirane silovitosti, vrše nasilja koja su strana islamu, a to i jest cilj vajnih karikaturista i onih koji tako spretno i planetarno manipuliraju njihovim ne/djelom. Paradoks ovoga svijeta doveden je do punog trijumfa: karikature su zapalile svijet.
Kada je Hantington objavio svoju knjigu o sukobu civilizacija, nisam mu vjerovao, ali se čini, nažalost, da se svijet ipak nezaustavljivo kreće u tome smjeru
Naravno, nije stvar u karikaturama, već u onome što one znače, šta indiciraju i u kakvom kontekstu se pojavljuju. Svakome je jasno – i to je ovih dana postala floskula – da su povrijeđena osjećanja muslimana u cijelome svijetu, te da je pravdanje tako besprimjerno surove provokacije karikaturom kao sredstvom likovnog izraza tzv. slobodom štampe, ili slobodom izražavanja, čista besmislica, čak nečuvena drskost, jer – kako je moguće govoriti o nekoj slobodi koja vrijeđa najintimniji dio bića (a vjera to jest!) više od milijarde ljudi! Nema te slobode koja je dopustiva ako vrijeđa bilo koju vjeru, bez obzira na broj njenih pristalica!
Ukoliko želimo analizirati problem ovih karikatura konsekventnim promišljanjem i kontekstualno – a to je jedini ispravan metod – onda to izgleda ovako.
Karikature su lansirane – svjesno i precizno ciljano – tako da u samo srce pogađaju individue i kolektiv sačinjen od njih: vjera je najviši nivo intime i individualiteta, pa je namjerno taj domen silovito pogođen; istovremeno, bomba na mjestu turbana ranjava i kolektivitet, jer proizlazi kako su svi muslimani teroristi, nasilnici itd. Dakle, cilja se povreda individualiteta i kolektiviteta u isti mah, u namjeri da se upravo tako izazovu masovne, kolektivne reakcije čija oštrina će se određivati intenzitetom povrede najsvetijeg dijela privatnosti i njenim grčevitim prepoznavanjem u ozljedi kolektiviteta. Živimo upravo sa takvom reakcijom u islamskom svijetu: u protestima su angažirani svi individualni i kolektivni emocionalni potencijali, koji, upravo kao takvi, mogu dovesti samo do nasilja. To i jest cilj „karikaturista“.
Karikature su samo kamičak u mozaiku koji se vješto gradi. Neosnovano je vjerovati kako će se sve na tome zaustaviti. Pravo pitanje glasi: Koji će belaj nakon ovoga doći?
Zašto je nekim snagama Zapada potrebna takva reakcija koju su sigurno predvidjeli, jer ovo što se zbiva nije incident, već lukavo planirana i dobro vođena planetarna akcija? Tu se sada pojavljuje pitanje konteksta: Zašto upravo sada?
Kampanja protiv Irana (trenutno manje protiv Sirije) zahuktava se svom snagom. Kada je izvršena agresija na Irak, Evropa nije jednodušno stala uz sile koje su napale Irak, a sada bi svakako trebalo prevladati takvu polarizaciju. Najbolji način je intenzivna i masovna satanizacija muslimana, na kulturno-civilizacijskom nivou, kako bi svaka strana akcija u tome svijetu osigurala punu vojnu i moralnu podršku. Ovo je sjajan način da se pripremi javno mnijenje Zapada za predstojeće intervencije. Jer, Iran će svakako biti napadnut, bez obzira na to šta govori njegov predsjednik, i bez obzira na to da li koristi nuklearnu tehnologiju u mirnodopske ili neke druge svrhe. On mora biti osujećen za više narednih decenija zbog strateških ciljeva cionizma, i nikakvi izgovori mu neće koristiti, kao ni u slučaju Iraka. To je autentični kontekst.
U svemu tome muslimani se ponašaju nezrelo, iako se mora imati razumijevanja za njihov revolt. Oni masovno demonstriraju – za to imaju razloga – ali pribjegavaju i nasilnim akcijama, paljenju stranih ambasada i sl. To je potpuno pogrešan čin, kontraproduktivan. Prvo, islam je ipak vjera tolerancije, jer je Bog na više mjesta rekao: Da je Allah htio, sve bih vas učinio jednom vjerskom zajednicom.
Drugim riječima, musliman je dužan da poštuje razlike kao izraz Božije milosti. S druge strane, nasilnim akcijama muslimani idu naruku onima koji upravo to i žele, da bi mogli uzvikivati: Pa, eto, mi upravi i govorimo kako su nasilni i teroristi, i s njima nema zajedničkog života! Postavlja im se zamka u koju sami upadaju. Scenarij užasa je tu!
Nasilje nije rješenje. Islamske zemlje – da hoće, zapravo da su njihovi lideri u stanju pobijediti vlastitu samoživost – imaju na raspolaganju mnogo moćnija sredstva od halabuke: veliki kapital, naftu, koji mogu najuvjerljivije pokazati međuzavisnost modernoga svijeta. No, od toga nema ništa!
Sigurno je samo jedno: u zabludi su svi oni koji vjeruju u nadmoć i u pobjedu – na strašnome gubitku može biti samo cijelo čovječanstvo
Dakle, karikature su samo kamičak u mozaiku koji se vješto gradi. Neosnovano je vjerovati kako će se sve na tome zaustaviti. Pravo pitanje glasi: Koji će belaj nakon ovoga doći?
Grudva je poodavno bačena i lavina je, silnom inercije, bojim se nezaustavljivo krenula. Ali sigurno je samo jedno: u zabludi su svi oni koji vjeruju u nadmoć i u pobjedu – na strašnome gubitku može biti samo cijelo čovječanstvo.
Silne pozitivne potencijale nosi taj kur'anski ajet po kome razlike u vjeri jesu dar Božije milosti.
O uzrocima, motivima i posljedicama zločina u Parizu i svemu što je dovelo i vodi ka daljem, sve brutalnijem sukobu civilizacija, prof. Esad Duraković govorio je prije nekoliko dana u Dnevniku TV1, uz upozorenje da će ti sukobi tek sada eskalirati... Njegov komentar možete pogledati OVDJE. |
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.
(DEPO PORTAL/aa)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook