Republiku Hrvatsku očekuju još jedni izbori – ovog puta predsjednički. Za BiH i njezine građane, međutim, oni nemaju karakter samo zanimljiva događaja kod susjeda. Po srijedi je, naprotiv, događaj koji se tiče i BiH, procesa u njoj posebice. Na to, uostalom, upozorava i predizborna kampanja. Kandidati za hrvatskoga predsjednika krstare ovom zemljom kao da je dio one za čiji se tron natječu – i obećaju što će sve učiniti podrže li građani, ovi bosanskohercegovački dakako, njih a ne njihove protukandidate.

Ponovo se, potom, zbog izbora u susjednoj zemlji, aktualizira staro pitanje – jesu li Hrvati Bosne i Hercegovine konstitutivni narod države u kojoj žive ili tek dijaspora neke druge? U međuizbornom ciklusu, sve što u Hrvatskoj odlučuje uvjerava svijet u ono prvo – da su im sunarodnici iz BiH svoji na svome ovdje, a ne s one strane Dinare, s istim pravima i obvezama kao i ovdašnji Srbi i Bošnjaci, da rješenja za sebe, za svoju sadašnjost i budućnost trebaju tražiti u dogovorima u Sarajevu a ne Zagrebu, da...tko zna što sve još ne.

A onda, u vikendu iza nas, hrvatski ministar uprave, objašnjavajući zašto je na sređenim popisima manje birača od broja kojim se svakodnevno operira, obznani i razlog tome. Za ove su se izbore nanovo registrirati trebali svi birači dijaspore – a od oko pola miliona to učini tek koja tisuća njih. Sve to na prvi mah i ne djeluje kao poseban problem. Ali, jeli tako? Definitivno – ne! U skupini od pola miliona hrvatskih birača su, pojasnimo, i građani BiH s hrvatskom putovnicom – koje se, prema tome, pri sređivanju biračkih spiskova i ovaj put tretira kao dijasporu.

S građanima BiH, koji posjeduju hrvatsku putovnicu, i ovaj put će se pokušati nadoknađivati minusi u odnosu na konkurente, s njihovim se glasovima pokušati domoći državnoga trona

Bilo kako bilo, s građanima BiH, koji posjeduju hrvatsku putovnicu, i ovaj put će se pokušati nadoknađivati minusi u odnosu na konkurente, s njihovim se glasovima pokušati domoći državnoga trona. Ako je tako, a jeste, gotovo je nemoguće izbjeći pitanje tko je od hrvatskih predsjedničkih „maratonaca“ prihvatljivije rješenje – za BiH kao državu, pa onda i njezine građane koji su vlasnici papira o hrvatskom državljanstvu?

Pita li se mene, ako bi se odlučio vlastitim glasom utjecati na izborni rezultat u susjednoj državi – a nije mi namjera – glas bi dao za još jedan mandat aktualnog predsjednika. Prethodne se četiri godine, istina, što se tiče BiH, i nije bogzna kako proslavio. U predsjedniku Josipoviću, hoću reći, sve teže se moglo prepoznati profesora Josipovića iz vremena njegova angažmana u civilnom društvu. Potpuno suprotno, bilo je tu laviranja kojim se željelo ugoditi svima i svakome.

Što se, recimo, BiH tiče, nastupao je malo kao njezin vanjski lobista, a malo se stavljao na dispoziciju onima koji, ako je po njihovu svakodnevnom djelovanju suditi, baš i ne izgaraju u želji da je integriraju – ni kao državu i društvo, ni u društvo evropskih naroda. Ili, da ne bi bilo nejasnoća, nije bila rijetkost da je svojim angažmanom upirao u leđa lideru HDZ-a i političkoj filozofiji koju on personificira. A, od nekadašnjeg profesora Josipovića očekivati takvo što je gotovo pa smiješno.

Zašto, ako je tako, ipak Josipović? Najjednostavnije, jer mu konkurencija i dalje nije ni do koljena. Aktualnom  predsjedniku, naime, ne može se osporiti kompetencija, ali i umjerenost, odmjerenost i ugodnost u javnoj komunikaciji. I još nešto – prvi je mandat funkcionirao kao predsjednik svih građana a ne kao eksponent političke partije ili ideologije. A sve to ga, treba priznati, preporuča kod najvećeg dijela biračkoga tijela.

Tko bi ozbiljan, primjerice, mogao glasovati za Milana Kujundžića? A, po srijedi je, treba priznati, i respektabilan liječnik i uvažen sveučilišni nastavnik. Ali, zaludu

A što je naspram njemu? Pretendenti na predsjednički tron koje ne odlikuje ništa od toga. Tko bi ozbiljan, primjerice, mogao glasovati za Milana Kujundžića? A, po srijedi je, treba priznati, i respektabilan liječnik i uvažen sveučilišni nastavnik. Ali, zaludu. Ova bi mu avantura u politici mogla naškoditi i u struci. Jer, što se njegovih političkih poruka tiče, prije bi se reklo da pripada nekim prošlim stoljećima nego vremenu trećeg milenija. Teze poput one kako iz hrvatskog ustava izbaciti treba sve što je prethodilo domovinskom ratu – čak i antifašizam i narodnooslobodilački rat – a poziciju temelja hrvatske državnosti rezervirati isključivo za domovinski rat, teško da ga kod ozbiljna svijeta mogu preporučiti. Ako je temeljem ispitivanja javnog mnijenja suditi, na tu vrstu poruka mu ne aplaudiraju ni građani zapadnih susjeda.

Kako, međutim, predizborna kampanja odmiče, sve manje ozbiljnim se doima i hadezeov predsjednički joker. Poprilično sam, zapravo, siguran da je, što se slike o gospođi Grabar Kitarović tiče, kod ozbiljna svijeta stajala bolje prije no što se u kampanju za Pantovčak i upustila. Jer, do tada je, dojam je, doživljavana na način koji je danas značajno izblijedio – kao uspješna žena, s respektabilnom karijerom, s mjerom u javnoj komunikaciji. Jednom riječju, ni po jednoj vanjskoj manifestaciji hadezeovka – ili barem atipična predstavnica ove političke filozofije.

Kako, međutim, predizborna kampanja odmiče, uljuđene Kolinde je sve manje, a iz nje sve intenzivnije progovara agresivna, netolerantna, osoba koja gubi kompas – sve ono što je, drugim riječima, karakteristično za hadezeov tip javne komunikacije. Mnogi za to optužuju sam stranački vrh, stručnjake mu za odnose s javnošću posebice. Koji su za cilj postavili da svoju kandidatkinju predstave kao odlučnu ženu, uz to desničarku bez ostatka. U toj je funkciji, među inim, i nerijetko pojavljivanje ove šarmantne gospođe u pozama koje joj doista ne priliče – s podignutim kažiprstom, sa stisnutom pesnicom, uz javno podsjećanje kako je spremna konačno lupiti šakom od stol.

Uljuđene Kolinde je sve manje, a iz nje sve intenzivnije progovara agresivna, netolerantna, osoba koja gubi kompas – sve ono što je, drugim riječima, karakteristično za hadezeov tip javne komunikacije

 
Može li to pomoći? Ne vjerujem. Potpuno suprotno, za rezultat može imati gubitak simpatija i kod onih koji su joj bili skloni. Puno učinkovitiji bi, recimo, bio nastup koji te prikazuje kao uglađenu, poštenu, iskrenu osobu. A dojam je kako ju se takvom, zbog strategije kampanje, doživljava sve manje. Hrvatski je ustav, naime, ograničio utjecaj predsjednika države na sektor vanjske politike i obrane. Obećavati, pak, usprkos tome, da ćeš preporoditi državu, da ćeš je pretvoriti u zemlju poduzetništva i blagostanja – i sve to u situaciji kada većina hrvatskih građana znade da je njihova zemlja zadužena do grla, ali i da je odgovornost za to na stranci kojoj i sama pripadaš, a koja je najveći dio vremena nakon stjecanja nezavisnosti zemljom vladala – sve to ozbiljne ljude tjera da u tebi prepoznaju neiskrenu osobu, demagoga, makijavelistu koji je do cilja spreman i preko ljudskih leševa.

Valjda u takvom nastupu treba tražiti razloge i da se gospođa Grabar Kitarović sve češće nalazi i pred nezgodnim pitanjima javnosti. Nedavno je, primjerice, u otvorenom pismu serijom pitanja „izrafala“ bivša ravnateljica Instituta Ruđer Bošković. Ne registrirah, međutim, da je ugledna gospođa na njih i odgovorila. A, za Hrvatsku su, zbog poruka joj kako će je preporoditi, vrlo relevantna. Jer, doista je neozbiljno obećavati preporod, a ne odgovoriti na pitanje koliko je, primjerice, američkih investicija ušlo u mandatu joj veleposlanice u toj zemlji – ili, koliko je u tom istom vremenu hrvatskih tvrtki ušlo na američko tržište, koliko im je u svemu tome ona osobno pomogla, zašto je djecu, kraj dobrih hrvatskih škola, a želi biti predsjednica države, ponovo upisala u belgijske škole itd.

Ne vjerujem, dakako, da puno motiva da glasuju za gospođu Grabar Kitarović imaju i građani BiH s hrvatskom putovnicom. Jer, njezine poruke i prema ovoj zemlji su poruke koje ne umiruju nego sasvim suprotno – uznemiruju, frustriraju, izazivaju mržnju i strahove. Ni osobno, stoga, ne bih bio zadovoljan njome kao hrvatskim izborom.

A, ne vjerujem da takvo mišljenje ne dijele i svi ostali kojima je ova zemlja na srcu – i koji je žele sve jaču i stabilniju, a ne sve slabiju i za svijet neprihvatljiviju.

Zbog svega, dakle, Josipović je, za Hrvatsku, ali i za BiH, i dalje najprihvatljiviji izbor – manje, istina, zbog onog što sam učini, više zbog toga jer su ostali puno lošiji.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook