Žena koja je preživjela najveća zlostavljanja po ruskim zatvorima i psihijatrijskim ustanovama ispričala je svoju priču članici Pussy Riota, s kojom je dijelila zatvorske dane.

Tada 20-godišnja Ruskinja Tatjana Gavrilova 1999. godine u samoobrani je ubila svog napadača, koji ju je pokušao silovati. Završila je u zatvoru i psihijatrijskoj bolnici na 16 godina, a svoju priču ispričala je neovisnoj novinskoj agenciji koju su osnovale članice proslavljene grupe Pussy Riot Maria Aljokina i Nadežda Tolokonikova.

Gavrilova je oduvijek bila pomalo muškobanjasta, što je, prema njenim riječima, privuklo 20-godišnjeg silovatelja, koji je bio gay. Bila je kod njega u posjeti kad je nasrnuo na nju uz prijetnju nožem i sve se dogodilo vrlo brzo, ubila ga je u samoobrani. Nakon toga, sa svojom sestrom je pokušala prikazati ubistvo kao posljedicu provale, ali ju je policija uhvatila u posjedu napadačevih stvari i završila je na sudu, gdje je prikazana kao narkomanka i alkoholičarka.

Mučili je i drogirali

Tu počinje njena drama. Osuđena je na 16 godina zatvora. U svojoj ispovijesti neovisnoj ruskoj agenciji MediaZona, ona govori o stravičnim uvjetima u ruskim zatvorima, mučenjima i drogiranju kojem je podvrgnuta. Kako kaže, u zatvorima je posve uobičajeno pripisivati zločine drugima, a u toj raboti sudjeluju i zatvorski čuvari. Priznanja se često izvlače mučenjima. Tako je i ona prihvatila krivicu za ubistvo jedne zatvorenice samo zato da bi je preselili u drugi zatvor. Neka od mjesta u kojima je boravila bila su nepodnošljiva. Bila je zatvarana u prostorije veličine dva sa dva metra, mlatili su je i zlostavljali.

Zloglasni zatvor 'posebno groblje'

U jednom je trenutku prebačena u zatvor IK-28, gdje je susrela i članicu Pussy Riota Aljokinu. To je zloglasni ruski zatvor poznat kao "posebno groblje". Gavrilova je jedina žena u Rusiji koja je provela osam mjeseci u tom zatvoru. Na papiru, bila je registrirana negdje drugdje.

Nekoliko godina zatvora provela je u psihijatrijskoj bolnici, gdje su je tretirali tako jakim lijekovima da nije mogla ni držati kašiku u ruci. Kad su je iz zatvorske psihijatrijske bolnice poslali u običnu, zaključili su da je zdrava, no nakon toga završila je u zatvoru IK-2, gdje su je ponovo tukli i zlostavljali. Primjerice, tjerali bi je da potpiše kako je preuzela više plahti nego što je preuzela, a ako bi odbila, zavezanu uz radijator nogama bi je udarali u trbuh i grudi. Kad je jednom poslana u bolnicu, što je bilo neobično jer se zatvorenici s ozljedama obično ne šalju u civilne bolnice, osoblje je bilo zgroženo njenom vizurom leša i modricama koje su mogli uočiti na njenom licu.

Konačno je 2007. godine ruski povjerenik za ljudska prava Vladimir Lukin reagirao prema upravi zatvora nakon što je pročitao jedno od njenih pisama u kojima je prijavljivala što joj se događa. Ništa se nije pokrenulo sve do 2009., kad su u zatvor došla dva istražitelja. 2. septembra 2009. puštena je iz zatvora.

(Net.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)