Razgovarala: Elma MURIĆ

Damir Janeček, porijeklom Čeh, mladi je filmski autor i producent iz Sarajeva. Uskoro treba diplomirati TV, radio, filmsku i pozorišnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Napravio je desetak kratkih filmova i nekoliko dokumentarnih te režirao nekoliko predstava. Njegov dokumentarni film 'Halid Bunić Vječni' prikazivan je na mnogim međunarodnim festivalima te je osvojio nekoliko nagrada za najbolji dokumentarni film.

Pored snimanja filmova, Damir redovno piše filmske kritike za sedmičnik Slobodna Bosna iz Sarajeva.

Njegov film 'Kinofil' koji se bavi problemom napuštenih i zlostavljanih životinja prikazan je danas u okviru SFF-a u multiplexu Cinema City. Ovo je prvi Janečekov dugometražni dokumentarni film, te općenito prvi bh.film koji se dublje bavi ovom tematikom.

Otkud ideja za snimanje filma? Zašto ste svoj dugometražni dokumentarac odlučili posvetiti ovom problemu?

Duže vrijeme sam razmišljao s kojim radom da diplomiram. Shvativši šta se dešava napuštenim psima diljem Bosne i Hercegovine, a naravno promišljajući o svakom živom biću i njegovom pravu na život, odlučio sam se baviti sudbinom životinja. To nije jedini razlog. Razlog je i to što oni ne mogu da se bore za svoje pravo, niti mogu poput nas riječima objasniti, reći, moliti za pomoć. Isto tako psi nemaju naciju, nemaju vjeru, jednostavna su, iskrena i čistodušna bića. Razlog je bila i činjenica da se živeći u današnjem Sarajevu osjećam kao napušteni pas. Bilo je mnogo opravdanih razloga koji su doveli ovu temu na film.

Recite nam više o samom filmu, temama kojima se bavi, protagonistima...

Ovo nije samo film o psima. Ovo je film o nama, o nasoj grubosti, sebičnosti, nemaru, neodgovornosti, licemjerstvu, pokvarenosti. Glavni protagonist filma 'Kinofil' je Velimir Ivanišević, poznatiji kao Velja Pas koji je sa svojom suprugom Silvom Ivanišević Beran prvi pokretač zaštitarstva životinja u BiH. Film, osim o tužnim sudbinama pasa, fašističkim metodama, govori i o poteškoćama, prijetnjama smrću, Veljinom i Silvinom bijegu iz vlastitog stana. Silva zbog ovih prijetnji više ne živi u Sarajevu, dok Velimir spava u uredu udruženja da ga policija ne bi svakodnevno maltretirala. Ovo je priča o životinjskim i ljudskim pravima, o pravu na život. Ovo je priča o neodgovornoj zemlji, o primitivnoj Bosni i Hercegovini.

I laik shvata da korijen problema napuštanja i mučenja životinja leži u čovjeku, bh. građaninu. Ovaj film je tvoj doprinos rješenju problema, ali šta da, 'obični' čovjek, pojedinac radi u ovom slučaju?

Naša projekcija je zasebno tretiranje filma. Dakle, nisam ja napravio ovaj film da bi zadovoljio svoju sujetu. Toga nema. Psi i njihovi životi su na prvom mjestu. I konstantna borba protiv 'gadova' koji nanose bol tim psima i koji im oduzimaju živote tako olako. Svima na premijeri je podijeljen i primjerak Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.

Želimo da građani znaju svoja prava i da ne nasjedaju na demagogije iz šintoraja ili pojedinih veterinara, ljudi koji profitiraju od ubijanja pasa i najvećih kršitelja zakona. Želim da svi shvate da je ovo što se radi nedopustivo!

Svjedoci smo nemilih događaja kakvi se događaju na koridama, borbama pasa i obučavanju pasa ubica, samoinicijativnom trovanju i ubijanju pasa, mačaka. Kako Vi gledate na to?

Živimo u divljačkom okruženju i svaki dan mu doprinosimo. Svako nekažnjavanje doprinosi takvom društvu. Jer ne kazniti osobu koja je učinila brutalnost zivotinji stvara mišljenje da je to dopušteno. Do sada, unatoč abnormalnim brutalnostima koje se vrše nad psima, nitko nikad nije kažnjen. Uz sve to policija unatoč sto je zakonski zabranjena svaka borba životinja i bespotrebno izlaganje boli životinje, čuva red I mir u Čevljanovićima na koridi?!

Zgrozio sam se i kad sam vidio da se pred ulazom u Čevljanoviće, gdje se odvija korida, nalazi hrpa stećaka, spomenika kulture, zaštićenih UNESCOM. Neke od njih jedan je čovjek ugradio u temelje kuće, dok ostatak stoji na hrpi. Užas! Netko mora odgovarati za svoju neodgovornost. Ako bi i mi šutjeli i to ignorirali, ne piše nam se dobro.

Zakoni postoje, ali se ne sprovode. Tako i u slučaju zaštite životinja. Da li BiH ima evropsku budućnost ako uzmemo u obzir tu činjenicu?

Ma BiH je nakon sve nedužno prolivene krvi trebala sama shvatiti da i sa zakonom i bez njega nitko nikog ne smije ubijati, naročito bez ikakvog razloga. No, naravno, shvatiti nije lako. Da ne postoji zakon, BiH je članica UN-a koji ima svoju deklaraciju o životinjskim pravima. Naravno, ni to se ne poštuje. Nevjerovatno! BiH nema šanse za život ako se ne osvijesti i shvati da je bol svačija, bez obzira na vjeru, naciju, vrstu... Svi smo mi Zemljani! Moramo shvatiti da je jedan od razloga zbog kojeg su nama potrebne vize upravo i ovaj. Vize ne daju civilizirani ljudi divljacima! Ne razumijem kako to da su ti psi tako opasni i prljavi, a u EU mogu ući bez ikakvih viza. Kako ne vidimo kako nas svijet gleda. Možemo sebe lagati, no ne i druge.

Psi su naši prijatelji, mnogo mogu pomoci čovjeku. Naši ulični psi su najljepša i najvjernija bića koja sam ikada vidio.  I za kraj da dodam... 'volite se ljudožderi', što bi rekao Toma Bebić.

(DEPO)