Kada su u aprilu ove godine domaće političke snage koje pripadaju Evropskoj narodnoj stranci potpisale platformu o zajedničkim vrijednostima, činilo da će nakon dosadašnjeg iskustva sa čitavim nizom sporazuma i platformi koji su ostali tek mrtvo slovo na papiru, i ovaj dokument doživjeti sudbinu tek jedne neprimjetne fusnote u nestabilnoj i nepredvidivoj političkoj historiji BiH.

Ako je iko još i pamtio taj sporazum, vjeru u mogućnost njegove realizacije i bilo kakvog opštebosanskog savezništva bloka stranaka iz iste ideološke porodice dodatno su umanjili rezultati izbora nakon kojih je SNSD, iako tijesno ispred oponenata, i dalje ostao vodeća stranka u RS-u, a Čović kao izbor hrvatskog naroda jasno pokazao da mu je Dodik, brat po destruktivnosti, ipak najdraži, kada mu je poslije izbora hitro potrčao u zagrljaj i postigao s njim sporazum o formiranju zajedničke vlasti SNSD-a i HDZ-a na svim nivoima. Dominacija osovine Čović-Dodik činila se zapečaćenom sudbinom naše zemlje u naredne četiri godine.

Pa ipak, da više neće dopustiti da BiH tek tako nastavi robovati samovolji i siledžijstvu određenih domaćih političkih aktera i da imaju vrlo ozbiljne planove s ovom zemljom, ključni evropski igrači sve jasnije pokazuju. Tek što je obznanjena zajednička incijativa Njemačke i Velike Britanije za provođenjem ključnih reformi u Bosni i Hercegovini, s naročitim akcentom na one ekonomske, kao grom iz vedra neba desio se veliki obrat na političkoj sceni – SDA, Demokratska Fronta i Savez za promjene (SDS, PDP i NDP) potpisali su sporazum o formiranju vlasti na državnom nivou, uz poziv HDZ-u da se pridruži.

Dominacija osovine Čović-Dodik činila se zapečaćenom sudbinom naše zemlje u naredne četiri godine...

I tako, umjesto dovođenja SDA kao vodeće bošnjačke stranke pred svršen čin i primoravanja da se povinuje volji osovine Dodik-Čović, stranke potpisnice sporazuma su vrhunskim potezom u maniru šahovskog velemajstora stvari preokrenule u svoju korist, stavivši SNSD i HDZ u nimalo lagodnu poziciju. Uz pametan pristup i dovoljnu dozu političke mudrosti ovaj sporazum može predstavljati historijsku prekretnicu koja će BiH donijeti krajnje pozitivnu promjenu i svjetliju budućnost, i to iz nekoliko razloga:

1. Sudbina SNSD-a

Savez za promjene u državnom parlamentu ima dovoljan broj zastupnika za formiranje Vijeća ministara, te vlast na državnom nivou bez SNSD-a već je sada izgledna. Ipak, za razliku od Parlamentarne skupštine BiH, u RS-u je situaciju bitno drugačija.

U Narodnoj skupštini Republike Srpske SNSD sa svojim dosadašnjim vjernim partnerima Socijalističkom partijom i DNS-om već ima tijesnu većinu od 42 poslanika koja je potrebna za formiranje vlasti, no usvajanje zakona bi bilo uslovljeno prisustvom i glasanjem svakog njihovog člana na sjednicama Skupštine. S druge strane Savez za promjene ima 36 zastupnika što je nedovoljno za formiranje parlamentarne većine.

Po prvi put okrenuti leđa lideru SNSD-a kojem je i aktuelna Vlada u Srbiji okrenula leđa, i zahvaljujući svojim zastupnicima formirati sigurno skupštinsku većinu i postati čak možda i premijer, ili u cilju održavanja dosadašnjeg saveza ostati uz Dodika i nastaviti biti dio Vlade koju predvodi SNSD? 

O formiranju buduće Vlade RS ključnu riječ će imati Socijalistička partija Petra Đokića te koalicija 'Domovina' predvođena SDA. Ukoliko bi u jeku najnovijeg sporazuma na državnom nivou, „Domovina“ stala uz Savez za promjene, tu bi se radilo već o 41 zastupniku. Đokić, kome je Savez za promjene nudio čak i poziciju premijera, tada bi se našao u golemoj dilemi: po prvi put okrenuti leđa lideru SNSD-a kojem je i aktuelna Vlada u Srbiji okrenula leđa, i zahvaljujući svojim zastupnicima formirati sigurno skupštinsku većinu i postati čak možda i premijer, ili u cilju održavanja dosadašnjeg saveza ostati uz Dodika i nastaviti biti dio Vlade koju predvodi SNSD?

2. Sudbina HDZ-a

Iako se poslije izbora činilo da će Čović i HDZ koji su osvojili uvjerljivu većinu glasova hrvatskog naroda imati gotovo neograničen manevarski prostor u pregovorima oko formiranja vlasti, potpisivanjem Saveza na državnom nivou su potezi koje HDZ može povući postali krajnje ograničeni.

Iako za to postoji teoretska mogućnost, bilo bi krajnje štetno i destruktivno da se vlast na bilo kom nivou formira bez stranke koja je dobila neospornu podršku hrvatskog naroda. Da ne spominjemo da bi njihovi zastupnici u Domu naroda nedolaskom na glasanje mogli blokirati usvajanje bilo kojeg zakona. Ipak, za razliku od 2010. kada je federalna Vlada formirana bez HDZ-a BiH, što se pokazalo kao velika greška, dok je na državnom nivou isti pokušaj neslavno propao, ovaj put im niko ne zatvara vrata. Odmah po postizanju sporazuma HDZ je dobio poziv da se priključi i učestvuje u formiranju Vijeća ministara.

Ukoliko bi poziv odbili, šta bi im moglo biti opravdanje? Pozivanje na majorizaciju hrvatskog naroda kao najefikasnijeg HDZ-ovog oružja u ostvarivanju političkih ciljeva, teško da bi ovaj put moglo polučiti značajnije rezultate, makar se radilo i o najzagriženijim nacionalistima, izuzev ukoliko Čović nekako ne uspije uvjeriti svoje glasačko tijelo da je zapravo Dodik njihov legitimni predstavnik, a učešće SNSD-a u vlasti na državnom nivou ključni interes hrvatskog naroda.

Sama ideja da će Čović zarad ljubavi s Dodikom i dogovorenog savezništva biti spreman odreći se vlasti, proizvesti krizu te direktno se suprostaviti interesima ključnih evropskih igrača, čini se pomalo suludom

Osim toga, izvjesno je da ovaj sporazum na državnom nivou direktno podržava Evropska narodna stranka čiji je i HDZ BIH član. Čović je napravio debelu grešku u koracima ako je vjerovao da će mu igrači sa zapada blagonaklono gledati na bezrezervno savezništvo s Dodikom, Putinovim satelitom, u trenucima kada zapadni svijet jednoglasno osuđuje rusku intervenciju u Ukrajini i uvodi joj sankcije.  Stoga, u narednim danima bit će krajnje zanimljivo gledati kako će se, sada s krajnje suženim manevarskim prostorom, ponašati Čović. Iako tu mogućnost  ne treba apriori odbaciti, sama ideja da će Čović zarad ljubavi s Dodikom i dogovorenog savezništva biti spreman odreći se vlasti, proizvesti krizu te direktno se suprostaviti interesima ključnih evropskih igrača, čini se pomalo suludom.

3. Napredak Bosne i Hercegovine

Značajniji angažmana Evropske unije u BiH kojem svjedočimo posljednjih mjeseci za prvenstveni cilj ima provođenje prijeko potrebnih reformi u našem društvu, prvenstveno onih ekonomskih, koje bi našoj državi konačno omogućile bitniji napredak. Nakon dugog niza godina krajnje zategnutih odnosa na političkoj sceni, nefukcionalnih vlada, zapaljive i huškačke retorike, najava raspada BiH i novih ratova, te uporedne ekonomske stagnacije i krajnjeg zaostajanja u procesu evropskih integracija, čini se da bi stvari u BiH konačno mogle krenuti s mrtve tačke.

Najprije će Dodiku, kao ključnom destabilizirajućem faktoru i kočničaru napretka BiH, čak i u slučaju da njegova stranka ponovo formira vlast u RS-u, biti oduzet značajan kolač vlasti i moći s kojim je raspolagao prethodnih godina. Druga pozitivna stvar je što su potpisnice sporazuma jasno naglasile da je nakon godina zastoja i beskonačnog naduravanja konačno stiglo vrijeme da se zajedničkim snagama počne raditi na provođenju ključnih reformi i ostvarivanju onih ciljeva koji su svim građanima Bosne i Hercegovine u zajedničkom interesu.

Svakako je bitno naglasiti i da ovaj vjetar pozitivnih promjena u bh. društvu dolazi od strane narodnjačkih stranaka koje pripadaju najvećoj evropskoj porodici partija, vladajućih u većini zemalja, te se i s te strane može očekivati nastavak pozitivnog utjecaja Evropske unije na političke prilike u BiH, kao i početak znatno većeg napretka u procesu evropskih integracija. Ovim se također, naročito nakon iskustva s vladavinom nominalno socijaldemokratskih stranaka SNSD-a i SDP-a, razbija od ljevičarskih krugova dugo godna ponavljan mit o narodnim (često tituliranim i kao nacionalnim) strankama kao glavnoj kočnici za napredak i suživot u BiH.

Sama činjenica da je od relevantnih stranaka potpisan jedan ovakav dokument u kojima su se obavezali da će sukobe i animozitete ostaviti po strani te zajednički raditi na napretku naše zemlje, ostavlja nadu da bi Bosna i Hercegovina konačno mogla postati daleko podnošljivija država za sve svoje građane

U ovom sporazumu posebno treba pozdraviti i ulogu Demokratske fronte koja je kao preduslov učešća u vlasti postavila prijedlog konkretnih mjera koje treba provesti, a među kojim svakako u prvi plan treba istaći one ekonomske u kojima se zagovara rasterećenje privatnog te smanjenje plata u javnom sektoru. Nakon nekoliko početnih gafova, ovakvim pristupom i prijedlozima DF demonstrira političko sazrijevanje i spremnost na ozbiljne političke poteze. Uz dosljedan rad i postavljanje stručnih ljudi na pozicije koje će u budućnosti biti pod njihovom ingerencijom, Demokratska fronta ima mogućnost da ublaži bijes pojedinih simpatizera koji će im zasigurno zamjeriti ulazak u savezništvo s ovim strankama, te da nakon solidnog rezultata na zadnjim izborima stekne još veći broj pristalica.

Ipak, kada analizirate sadržaj potpisanog Sporazuma o principima djelovanja zakonodavne i izvršne vlasti u BiH u mandatnom periodu 2014.-2018., ne možete se oteti utisku da se radi o ishitrenom dokumentu prepunom opštih fraza i nedorečenosti, u kojima se nudi jako mali broj konkretnih mjera koje buduća vlast treba provesti, te ostaje bojazan da bi na prvom ozbiljnijem pitanju ovaj savez moga lako pući.

No, nakon iskustva s vlastima u zadnjih desetak godina, sama činjenica da je od relevantnih stranaka potpisan jedan ovakav dokument u kojima su se obavezali da će sukobe i animozitete ostaviti po strani te zajednički raditi na napretku naše zemlje, ostavlja nadu da bi Bosna i Hercegovina konačno mogla postati daleko podnošljivija država za sve svoje građane.

Sve uz zadavanje snažnog udarca Dodiku i Čoviću.

(DEPO PORTAL/Foto: Oslobođenje)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook