Bukvalno je pitanje sata kada će u Srbiju, prvi put u istoriji naše medicine, 'sletjeti' prvi slučaj ebole! Možda već i jeste, pošto je pod zdravstvenim nadzorom, prema zvaničnim informacijama, 728 osoba, od kojih su 93 doputovale sa područja ugroženih ebolom.
Ovako počinje tekst koji je večeras objavio portal Alo.rs, pozivajući se na zvanične informacije koje su dostupne medijima, te ukazujući na činjenicu da je tamošnje Minsitarstvo zdravlja podignuto na visoki stepen pripravnosti.
Ipak, Alo tekst nastavlja u znatno mirnijem tonu:
Ne paničite! Barem ne odmah, jer kako nas uveravaju zdravstvene vlasti, epidemiolozi i virusolozi, ne bi trebalo da bude epidemije te bolesti kod nas jer smo navodno sasvim spremni.
Da je Ministartvo zdravlja Srbije u visokoj pripravnosti, govori i jučerašnji sastanak ministra Zlatibora Lončara sa članovima posebne radne grupe za ebolu kako bi se „napravio presjek stanja, šta se imamo, a šta fali, i dokle su stigli tenderi za nabavku neophodne opreme”, navodi dalje ovaj medij.
- Trenutno je najspremnija Klinika za tropske i infektivne bolesti KCS-a jer je sve nabavila na vrijeme - kaže izvor Alo.rs iz ovog ministarstva.
Epidemolog Radmilo Petrović, jedan od stručnjaka koji su aktivno učestvovali u suzbijanju epidemije variole vere ili velikih boginja 1972. godine, tvrdi za “Alo!” da je ebola izazov za struku jer će se prvi put pojaviti kod nas. To je opasna bolest čija je smrtnost od 60 do 90 odsto, ali su najugroženiji zdravstveni radnici, a ne ostalo stanovništvo.
- Ebola se prenosi sa čovjeka na čovjeka putem tjelesnih tečnosti - krvi, pljuvačke, suza, crijevnog i želudačnog sadržaja i sperme. Zbog toga je neophodna najveća opreznost zdravstvenih radnika koji su u timu za liječenje pacijenta. Sreća je što se zaraza ne širi vazdušnim putem, tako da može da se izbjegne epidemija – objasnio je sagvoornik za Alo.
Prema njegovim riječima, onog momenta kada osoba za koju se sumnja da može da bude zaražena virusom ebole dobije temperaturu, mora da se javi u neku od infektivnih klinika.
- Istovremeno, ljekari i sestre od tog časa moraju da poštuju sve standarde pune zaštite na radu. Nije neophodno da nose zaštitne skafandere, ali obavezno rukavice, masku na licu i naočare. Ako nemaju ta zaštitna sredstva, dovoljna su bilo koja. Takva je bolest da pacijenti krvare iz svih tjelesnih šupljina - nosa, očiju, ušiju, povraćaju krv, ali imaju i proliv. Najvažnije je, u sprečavanju širenja bolesti, da niko nema direktni kontakt sa zaraženim materijalom tog bolesnika, jer virus u organizam prodire preko sluzokože, ali i mikroranica na koži – navodi dr. Petrović i dodaje da i najmanja nepažnja može da košta života onoga koji se brine o pacijentu, baš kao što je to bilo i tokom epidemije variole vere.
On podsjeća svoje kolege da poslije svake intervencije na pacijentu promjene rukavice i peru ruke toplom vodom i sapunom.
- Pošto je smrtnost visoka, ista procedura važi i za preminulog od ebole. Svi koji su u kontaktu sa tijelom moraju da imaju zaštitnu opremu, a kada završe sa radom, da se obavezno istuširaju - kaže srbijanski epidemiolog.
Više možete pročitati OVDJE.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook