Pripremio: Danijal HADŽOVIĆ

Sulejman Tihić rođen je 26. novembra 1951. godine u Bosanskom Šamcu. Njegovu mladost obilježio je angažman u rock bandu "Crveni plamenovi", gdje je bio basista. Grupa je vrlo brzo prevazišla okvir Šamca pa je u periodu zmeđu 1968. i 1974. bila popularna u cijeloj Posavini.

Studirao je u Sarajevu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu 1975. godine, nakon čega je radio u sudu i tužiteljstvu u Bosanskom Šamcu. Potom se bavio advokaturom sve do 1992 godine.

Iako do tada dugogodišnji član Saveza komunista, Tihić 1990. godine učestvuje u osnivanju Stranke demokratske akcije, koja na prvim demokratskim izborima u BiH, održanim krajem te godine, odnosi pobjedu zajedno s druge dvije nacionalne stranke.

S početkom rata, kao istaknuti član SDA, Tihić je uhapšen u svom rodnom Šamcu, pa period između maja i augusta 1992. provodi u srpski zarobljeničkim logorima.

Dvije godine nakon oslobođenja, 1994., imenovan je šefom konzularnog odjela Ambasade Republike Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, a 1996. savjetnikom u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Iste godine postao je zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srspke.

Kao savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova prestao je raditi 1999., da bi godinu kasnije postao potpredsjednik Narodne skupštine RS-a.

Na tom položaju zadržao se do 2002., kada je u oktobru iste godine na općim izborima izabran za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Godinu ranije, na trećem kongresu Stranke demokratske akcije održanom oktobra 2001., uz direktnu preporuku Alije Izetbegovića izabran je za predsjednika Stranke demokratske akcije. Na toj poziciji zadržat će se do kraja svog života.

Na opštim izborima u novembru 2002. Tihić, na iznenađenje mnogih, biva izabran za bošnjačkog člana Predsjedništva, ostavivši iza sebe Harisa Silajdžića koji je važio za favorita. Od trojice članova koji su na izborima izabrani u Predsjedništvu, jedino će Tihić dočekati kraj mandata, dok su ostala dvojica, Dragan Čović i Mirko Šarović, smijenjena oštrom rukom tadašnjeg visokog predstavnika Padyja Ahsdowna i zamijenjena Ivom Mirom Jovićem i Borislavom Paravcem.

Tokom mandata u Predsjedništvu BiH Tihić je izgradio reputaciju tihog i pomirljivog političara, uvijek spremnog da kompromisom rješava ključna politička pitanja u zemlji. No upravo zbog ovoga su ga mnogi doživjeli kao isuviše slabog i neodlučnog, što će ga skupo koštati na izborima za Predsjedništvo 2006. godine.

Vrativši se na velika vrata u politički život BiH oštrim suprotstavljanjem Aprilskom paketu ustavnih amandmana, skrojenih na incijativu tadašnje američke administracije, kojeg je u konačnici preko zastupnika svoje stranke i srušio u državnom Parlamentu, Haris Silajdžić je na krilima zapaljive retorike kojom je obećavao 100% BiH zasjeo u Predsjedništvo BiH, nanijevši težak poraz Sulejmanu Tihiću.

Nakon ovog poraza, iako je nastavio obnašati funkciju predsjednika SDA, Tihić nikada više nije bio kandidovan direktno za neku političku funkciju u državi.

Ipak, tu nije bio kraj njegovim političkim pobjedama. Došavši na njeno čelo, Tihić je nastojao SDA transformisati u modernu narodnu evropsku stranku, što je podrazumijevalo njeno sekuliraziranje i obračun s kadrovima koji su predstavljali klerikalne snage unutar stranke. S marginalizovanjem ili potpunim izopćavanjem brojnih članova, te otklonom od početne, vrlo izražene vjerske note unutar SDA, Tihić je od prvog dana preuzimanja stranke stekao veliki broj neprijatelja koji su mu čim prije željeli vidjeti leđa, a stranka je podijeljena na dvije međusobno suprostavljene frakcije koje su prijetile da dovedu do njenog potpunog raspada.

U međuvremenu, kao predvodnik konzervativnije struje unutar stranke nametnuo se Bakir Izetbegović, sin prvog predsjednika SDA i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.

Sukob između njega i Tihića vrhunac će doživjeti na kongresu SDA 2009. godine, na izborima za novog predsjednika stranke. U demokratskoj atmosferi Tihić je, ipak, odnio pobjedu tijesnom većinom glasova.

Na, u godinama koje su slijedile, njegov aktivan politički angažman biva sve manji, pa se tako, na iznenađenje mnogih, na izborima 2010. za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda ispred SDA kandiduje Bakir Izetbegović. Uprkos svim predizbornim anketama koje su pokazivale da bi Hairs Silajdžić trebao uzeti glatku pobjedu, Izetbegović je na kraju osvojio najveći broj glasova, ostavivši iza sebe za samo nekoliko hiljada glasova Fahrudina Radončića.

Dospijevši u državno Predsjedništvo Izetbegoviću je popularnost značajno porasla, dok je poziciju unutar stranke znatno učvrstio, gradeći sebi sigurno i neumoljivo put ka preuzimanju stranke. Zbog Tihićeve teške bolesti koja ga je posljednjih mjeseci prikovala za bolničku postelju, Izetbegović je već de  facto lider stranke, a njegovo ustoličavanje na mjesto predsjednika ostat će, čini se tek puka formalnost.

No, s obzirom da već odavno nije tajna kako u Stranci demokratske akcije bukti sukob između dvije struje, Izetbegovićeve i Tihićeve, sudbina svih onih kadrova stranke koji su spadali u najuži Tihićev krug sada ostaje pod znakom pitanja. Da li će unutar SDA uspjeti zakopati ratne sjekire i postići dogovor o zajedničkom i ujedinjenom djelovanju stranku, ili nam slijedi raskol i 'odstijel' mnogih istaknutih članova, vrijeme će pokazati.

A pod velikim znakom pitanja ostaće i Tihićev pokušaj reformisanja SDA i stvaranja od nje moderne evropske stranke. No prvi čovjek SDA ostat će upamćen po nastojanju da to učini, kao i političar sa kojim je dogovor uvijek bio moguć.

Preminuo je u u Sarajevu, 25. septembra, u 63. godini života.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)