HASAN HADŽIĆ/ MINI FELJTON

Ozlojađeni podrinjski povratnici kreću u akciju: Ustanak protiv 'Domovine' (2)


17.09.14, 11:04h


 

Nakon objavljenog prvog dijela kolumne 'Probosanske liste zgrozile povratnike' slijedi drugi i posljednji dio ovog mini feljtona...


Postavši voljom Alije Izetbegovića ministar za izbjeglice i povratak u Vladi TK-a u jesen 1996., Adib Đozić je odmah, i očito po direktivi iz vrha, počeo ometati pokret povratka koji se pod vodstvom legendarnog Fadila Banjanovića Bracike najprije i ponajviše zahuktao na TK-u, gdje je bila najveća koncentracija Podrinjaca. Bošnjački vrh je, umjesto povratku na svoje, prednost dao velikom transportu prognanika sa tuzlanske regije kako bi popunili ispražnjene srpske stanove i kuće u i oko Sarajeva. Đozić je iz prijestolnice dobio specijalnu seharu iz koje je plaćao troškove prevoza, uz nešto i gotovine, svima koji bi odustali od povratka i potražili budućnost na širem području Sarajeva.
   

I povratnički fond Đozićevog ministarstva u Tuzli, iz kojeg je takođe pomagan transport prema prijestolnici, tada je dosezao impozantnih dvadesetak miliona maraka. Biti u medu a meda ne lizati, nikako nije išlo uz njegove adete, pa su novine tada naširoko pisale o bujanju stambenih blagodeti Đozićeve porodice i saradnica, sve uz popratne kopije dokumenata iz zemljišnih knjiga.


Savršeni očajnici
    

Kasnije, kada zažive rigorozni Petričevi imovinski zakoni, na desetine hiljada Podrinjaca, planski naseljenih u sarajevsku regiju, morat će napuštati tuđe nastambe zbog čijeg adaptiranja su se morali uzaludno zaduživati, postajući tako savršeni očajnici. Jedini izlaz je bio u prekookeanskim zemljama, pa su se prema Americi i Australiji pokrenuli pravi cunamiji po drugi put prognanih nesretnika. A već ranije je bila istopljena ona kritična povratnička masa na TK-u, koja je, na čelu sa Bracikom, imala ozbiljne povratničke ambicije i čijom bi realizacijom i RS i BiH danas sigurno bile drukčija priča i ličile na kakvu-takvu domovinu. Ne na ovu Đozićevu, i svih onih koji su, isturajući ga na listi, postali odgovorni za povratak počinitelja na mjesto „zločina“.
   

Ali, vratimo se kontinuitetu priče: Pošto je uspješno prognanike udaljio od tuzlanske „povratničke zone“, Đoziću je u jesen 1998. obnovljen mandat „ministra za raseljavanje“. Onda ga je u proljeće naredne godine, po naredbi visokog predstavnika Petriča, a zbog muljaža sa povratničkim fondovima, smijenila Skupština TK-a.
   

Nakon što je prolio rijeku gorkih suza u oproštajnom govoru za skupštinskom govornicom i pred kamerama, Đozić se već sutradan pribrao i počeo da osvaja pozicije na tuzlanskom univerzitetu. U maratonskom istražnom procesu tokom narednih nekoliko godina, uporno i sistematično, zahvaljujući narastanju svog akademskog uticaja i „merhametu“ tuzlanskog tužilaštva, on će uspjeti da izdejstvuje izmjenu i povlačenje optužujućih iskaza mnogih svjedoka njegovih „nepodopština“ s terena, te izbjeći zatvor. Već pominjani vidiportal.ba pisat će da je on postao „maskota nacionalizma, diletantizma, nepotizma i korupcije na Univerzitetu u Tuzli“.


Kosidba magle
 

No, neće biti zadovoljan samo profitabilnim statusom sive eminencije na univerzitetu, već će upeti sve snage da se vrati u vlast. Pošto mu to SDA, kao smjenjivanom i kompromitovanom kadru, nije htjela omogućiti, našao je rješenje u SBiH-u koja je tim transferom definitivno najavila samoubistvo.
   

Svemu je prethodio groteskni prilog na tv-u o radišnom i smrtno ozbiljnom univerzitetskom profesoru iz Tuzle koji, po završetku napornog akademskog radnog dana, sjeda sa hanumom u auto, pa u patriotskom zanosu odlazi u rodno selo u Podrinju. Tamo kosom pokosi zaraslo dvorište, onda u naglašeno nacionalnom ambijentu i stilu sjeda s prekrštenim nogama na šareni bosanski ćilim. U nastavku, sve pred kamerom, hanuma razvezuje bošču i vadi skromni ali zasluženi obrok za umornog profesora-kosca. Znam, pitate se kao i ja - zašto ova dirljiva filmska priča nije našla mjesto na prestižnim festivalima? Vjerovatno zbog globalne zavjere protiv muslimanskog ummeta, kojeg bi, prema Đozićevim smaranjima studenata, odavno nestalo da nije njega
   

U svakom slučaju mora mu se priznati umijeće i kreativnost u istrajnoj proizvodnji i pakovanju magle, laži i obmana ... Tako će nesalomovi Adib nakon izbora 2006., uz vrlo malo glasova i uz pomoć kompenzacionog spasonosnog pojasa, ući u parlament RS-a i tamo pune četiri godine odšutjeti k'o zaliven, sve za dobre pare. Onda će ga ogorčeni narod kazniti, pa će na izborima 2010., kad je S BiH u RS-u definitivno umrla, ostati kratkih rukava, da bi sada kao ponosni lider „Domovine“ predvodio „marš na Banju Luku“.
   

Već sam nekada davno napisao da Adib Đozić jest i sam po sebi bio elementarna politička nepogoda Srebrenice i Podrinja ali, prije svega, puki izvođač radova projektovanih voljom bošnjačkog vrha iz poratnih godina. Ta ekipa, nije suvišno beskrajno ponavljati, zbog tereta sopstvene nečiste savjesti u vezi sa tragedijom Srebrenice, jednostavno je u povratku preživjelih u ovo mjesto prepoznavala opasnost nelagodnog čeprkanja oko sopstvene odgovornosti.
   

Zato su svi srebrenički načelnici, poslanici i drugi zvaničnici morali ispunjavati uslov da sa svojim porodicama žive što dalje od Srebrenice i tamošnje šačice povratnika. Oni su listom bili učenici i sljedbenici Adiba Đozića kao najreprezetativnijeg izdanja tipa ličnosti u narodu nazvanog „seoska varalica“.
   

Ponajbolji Đozićev đak je Sadik Ahmetović, takođe srebrenički Tuzlak, a kolekcionar niza zvučnih funkcija preko Podrinja - regije koju samo ponekad vidi na tv-u. I Ahmetović je perjanica „Domovine“ i u njeno ime predvodi podrinjsku listu za državni parlament. I on je, kao i Đozić, morao imati neku ratnu mrlju da bi zasjao punim sjajem u očima bošnjačkog vrha. Već je pisano o tome da je ranio sam sebe, kako bi se u prioritetnom konvoju - među ranjenicima, ženama i djecom – izvukao iz Žepe.


Terminator - glavni musafir
    

On Đozića ne slijedi samo po karakteru i nizu dosadašnjih profitabilnih funkcija. Pod skutima svog idola, Ahmetović je, sve uz naporni rad na usrećivanju Podrinja i povratnika, „prošetao“ kroz studij Defektološkog fakulteta, pa sada nezadrživo grabi i ka doktorskoj tituli, tako da naša akademska zajednica postaje bogatija za još jednog eksperta bez sekunde praktičnog rada u struci.
   

Đozić navodno sve čini da do akademske titule stigne i Ramiz Salkić, porijeklom Bratunčanin, koji takođe iz svoje tuzlanske rezidencije već dvije decenije gradi bolje sutra za povratnike. On je treća najvažnija karika „Domovine“ iz Podrinja, a navikanu veliku operaciju spašavanja Bosne i Hercegovine namjerava voditi iz fotelje potpredsjednika RS-a.
   

O vjerodostojnosti Salkićevihvih spasilačkih vještina ponajbolje svjedoči iftar koji je organizovao kao aktuelni potpredsjednik Skupštine RS-a, a na kojem je glavni musafir bila premijerka Željka Cvijanović. Ne bi bilo ništa sporno da upravo u to vrijeme Cvijanovićeva nije povela rat protiv „Domovine“ do istrjebljenja. Ona je donijela uredbu o ograničavanju prijave prebivališta, koju je Ustavni sud BiH oborio, ali je nastala neporavljiva šteta po registraciju glasača iz dijaspore – koji su osnov za ostvarenje strateških ciljeva projekta „Domovina“.


Pobunjeni Zvornik odlučuje
   

Sve u svemu, nemamo pravo oduzimati „Domovini“ početne plemenite ideje i časne namjere. Ali, izborom ovakvih predvodnika, ona je pucala u samu sebe, i znatno teže nego Sadik Ahmetović. „Doktor obmana“ s Đozićeve akademije nauka i umjestnosti (ĐANU) se svojevremeno pažljivo okrznuo, a „Domovina“ je sebi razvalila srce.
   

Zato ne čudi što je pokrenut žestok otpor protiv ovog novog pokušaja obmane povratnika, a pogotovo ne čudi što je požar pobune krenuo iz Zvornika. Najavljeno je hitno formiranje organizacije – fronta koji će širom BiH i svijeta rasvjetljavati obmane, parazitizam i kriminal barjaktara „Domovine“. I neće to biti, ulazim vam u misli, nekakva SDP-ovska, rivalska akcija. Naime, u letku koji mi je jutros osvanuo pred vratima, govori se prevashodno o nestranačkoj pobuni ozlojeđenih zvorničkih povratnika koji više neće dopustiti da srebrenički prevaranti na osnovu zvorničkih glasova grade kule i karijere. Napominje se da i na čelnim i kompenzacionim pozicijama SDP-ovih lista, onima koje imaju šanse da prođu, takođe nema Zvorničana.
    

– Zadnji je momenat, apeluju sastavljači letka, da na izborima napravimo „zvorničku priču“, da ne budemo više tuđi hamali! U svakom slučaju, bit će zanimljivi naredni dani u Podrinju, a bitno je napomenuti da će se na Zvorniku sve lomiti, jer ima duplo veću povratničku bazu od svih ostalih opština u izbornoj jedinici zajedno. A ubjedljivo prednjači i sa dijasporom.                              

-Kraj-

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.
Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!