'Kada je mama rađala mog brata, liječnici su morali upotrijebiti forceps. Kada je ona to vidjela, zaurlala je: 'To su vilice za salatu! Nećete to stavljati u mene!'
'Kada je moja mama rađala sve je brzo prošlo. Od početka pa do mog rođenja prošlo je svega sat vremena. To znači da je osjetila najslabiju i najjaču bol bez prilike da se prilagodi. Tata ju je vozio u bolnicu, pa je stao kako bi natočio benzin. Baš tada se pojavio čovjek u invalidskim kolicima i zamolio ga da mu kupi cigarete jer ulaz nije bio prilagođen invalidima. Mama se nagnula kroz prozor i proderala se: 'Ne pomaži invalidu!'
'Kada je moja mama vidjela mog brata kojem su odmah po rođenju glava i lice bili izobličeni od porođaja, rekla je: 'Ne! Vratite ga natrag!'
'Pacijentica je bila posve otvorena, počela je tiskati i onda se predomislila. Rekla je: 'Neću ovo, idem kući'. A, onda je pokušala sići sa stola.'
'Moja žena mi je rekla i to demonskim glasom: 'Donesi bolje kockice leda, ove su odvratne.' Ne znam što im je nedostajalo, ali sam otrčao i donio joj punu čašu novih.'
'Bila sam pod lijekovima i iskreno, zahvalna sam zbog toga. No, jela su mi se rebarca s roštilja između kontrakcija. I molila sam muža: 'Hajde, dragi, sestre nikada neće saznati.' Iako su stajale svega metar i pol od nas.
(Magazin.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook