Plač, jecaji, tuga. Tako je juče bilo u cijelom Bajmoku. A u kući Tijane Jurić neopisiv bol. Pritiska, ne da da se diše. Majka, otac, sestra male Tijane gledaju u prazno. Nemaju više snage ni da plaču.

Tijanina majka Mirjana potpuno je obeznanjena od bola. Nema snage ni riječ da izgovori. Samo joj se oči nisu umorile. Neumorno liju suze. Klonulu glavu naslanja na muževljevo rame. U ruci grčevito steže maramicu. I kad podigne zamućeni pogled, samo kratko ponovi: „Nadala sam se, nadala...“ Svima koji priđu da je uteše odmahuje rukom. Samo moli da je puste da tuguje.

Plače i Tijanin otac Igor. Samo ponavlja: „Tićo, moja Tićo! Koliko sam ja tebe volio! Bože, koliko sam ja tebe volio!“ Tijanina mlađa sestra Saška nijemo sjedi i gleda u jednu tačku. Dugo... Čini se da ne trepće. A onda, kao da nastavlja neki davno započet razgovor, samo ponovi:

- Tićo moja, tebe više nema, ko će biti tetka jednog dana mom djetetu? S kim ću sada da dijelim sve svoje priče?

U sobi muk zamijeniše jecaji. Niko ne može da se uzdrži, plaču i muškarci. 

Tako je od četvrtka poslije ponoći, od kada je policija javila da su pronašli Tijanino tijelo. U kući Jurića smjenjuju se rođaci, prijatelji, komšije. Svi bi da podijele bol s njima, da ih bar malo utješe. Tu su i Tijanini drugari. Oko tridesetoro njih. Okupili su se i njihovi roditelji. Tu su bili i u noći kada je policija saopštila strašnu vijest.

 
Djeca su tada u nejverici počela da viču: „To nije istina, nije istina! Jel‘ da da je živa?!“ Jedna djevojčica je pala u nesvijest. Svi su bili u potpunom šoku. S policijom su u Bajmok stigli i Hitna pomoć i psiholozi. Razgovarali su sa djecom pokušavajući da ih umire. Tijanini drugari kažu da nikada ranije nisu vidjeli monstruma koji je ubio njihovu Tijanu.

- Vidjeli smo njegovu sliku u novinama i niko ga se ne sjeća niti ga je primijetio. Uopšte ga ne prepoznajemo - rekla je nekolicina Tijaninih drugova.

Vesna Ivošević, majka Tijanine drugarice Sanje, od koje se Tijana rastala u noći nestanka, rekla je da joj je sada teško.

- Saživjeli smo se s porodicom, ali smo se nadali da se ovo neće tragično završiti. Svima nam je bilo teško, ali prošla noć nam je bila najstrašnija. Bajmokom su odjekivali jecaji svih nas. Tijane više nema, a dijete nikada nikome ništa nije skrivilo. Ona je bila i ostaće naš slavuj, naš anđeo... - rekla je.
 

Igor Jurić, Tijanin otac, rekao je da su njegova porodica i on preživjeli 13 dana pakla, ali da želi da zahvali policiji bez obzira na tragičan ishod.

- Htjeli smo kada Tijana ponovo dođe kući da vas sve pozovemo na veliko slavlje, ali moje Tiće više nema. Kad nam je bilo najteže bilo je i onih koji su udarili po nama. Policajci su s nama sve emotivno preživljavali. Ne mogu da ne pomenem Bobana i Dalibora, koji su stalno bili s nama. Bez obzira na tragediju, oni su dali sve od sebe da nam pomognu. Zahvalni smo novinarima koji nisu jurili da prodaju 50 novina više već su nam bili podrška u najtežim trenucima. Većina ljudi bila je uz nas, ali sam se razočarao u mnoge koji su prozivali Mirjanu i mene kao roditelje i našu Tijanu iako je bila divno dijete, najdivnije - kratko se obratio okupljenim novinarima Igor Jurić.

(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)