Ako je i logično da se u islamskim zemljama valja okregrnuti, voditi računa o dužini suknje i dekolteu na bluzi, teško je shvatljivo da u zapadnoj Evropi još vladaju puritanski propisi “od pre Pijrvog svetskog rata”.

Tako u Francuskoj, na primjer, i dalje važi zakon iz 1910. godine, kojim se zabranjuje ljubljenje na peronima železničkih stanica. Cilj je svojevremeno bio da bude onemogućeno kašnjenje vozova. Međutim, zakon niko nije ukinuo ni u vreme superbrzih vozova. Za kršenje ovog propisa nije predviđena drakonska kazna, ali važi naredba da istog časa napustite stanicu.

Najviše “ludih zakona” na snazi je u Americi. U Logan Kauntiju, u državi Kolorado, zabranjeno je ljubiti ženu dok spava, a u Konektikatu, Mičigenu i Bostonu muškarac ne smije da ljubi ženu nedjeljom, jer je nedjelja rezervisana za duhovnost.

U Ajovi ljubljenje ne smije da traje duže od pet minuta, a na Roud Ajlendu duže od tri. Apsolutni rekorder u strogoći je Merilend, gde je dužina poljupca ograničena na sekundu.

Kazna za ljubljenje može se “zaraditi” čak i u Italiji. U Eboliju, u Kampaniji, važi zakon koji zabranjuje ljubljenje u automobilu. Razlog je bezbjednost u saobraćaju, a kazna za prekršaj je 500 evra.

Na slavnom britanskom univerzitetu Oksford zabranjeno je ljubiti se u kampusu pa je za zaljubljene određena “zona za ljubljenje” – u lokalnoj menzi.

Islamske zemlje ne tolerišu mnoge, za druge tek, sitnice. Tako je u restoranu u Istanbulu od bračnog para na turističkom putovanju zatraženo da za stolom sjede jedno preko puta drugog, a ne jedno pored drugog. U unutrašnjosti Turske javno ljubljenje može da donese i ozbiljnije probleme.

Zakonski obračun sa nježnostima pred očima javnosti još je stroži u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Poljubac pred drugima apsolutno je isključen i u veoma posjećenim ljetovalištima, čak i među supružnicima.

Godine 2010. se tako, u Dubaiju britanski bračni par poljubio u restoranu i zbog toga dobio mjesec zatvora.

U Dubaiju se za neprikladno ponašanje smatra ne samo ljubljenje, nego i grljenje, plesanje ili puštanje glasne muzike na javnom mjestu. Vanbračni parovi se ne smiju držati za ruke. I, pažnja, oznaka muškarca i žene na istim vratima toaleta ne znači da tamo mogu biti zajedno. Zbog toga je jedan češki bračni par na aerodromu saslušavala policija.

Novčana ili čak zatvorska kazna prijeti onome ko je pod dejstvom alkohola uhvaćen mimo mjesta gdje je dozvoljena njegova prodaja. Egipat je, takođe, ljubljenje pred svjedocima stavio na crnu listu.

Građani Tajlanda ne smiju javno ni da se drže za ruke, ali se turistima “blagonaklono” gleda kroz prste. Stroga zabrana ljubljenja važi u malezijskom metrou.

Ljubljenje na javnom mjestu zabranjeno je i u Japanu. Tamošnji zakonodavac ovu zabranu argumentuje činjenicom da se poljupci smatraju uvodom u seksualni čin, a logično je, stoga, da je predigra na javnom mjestu nedopustiva.

Ista praksa postoji i u Indiji, gde se izlivi osjećanja tretiraju kao krajnje intimna stvar i rezervisani su za prostor iza zatvorenih vrata. Iskazivanje ljubavi na javnom mjestu dozvoljeno je samo u filmovima i to najvećim zvijezdama.

(telegraf.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)