Milorad Stojčinović rođen je 1950. godine. Danas živi u selu Medakovo (opština Tešanj), gdje se vratio nakon rata. Kao i brojni drugi bh. povratnici, živi u polusrušenoj kući, bez krova, bez vode i struje, i osnovnih životnih namirnica.

Milorad se u Tešanj vratio sam, bez igdje ikoga svog. Preživljava od danas do sutra, ako mu neko nešto da, dobro je; ako ne, gladan i promrzao čeka novi dan.

- Često ga vidimo kako hoda pored puta tražeći bilo kakve otpatke. Živi u kući napravljenoj od betonskih blokova, međutim ove zime, zbog snježnih pokrivača, i krov nad glavom mu se potpuno srušio, kažu mještani koji mu povremeno pomažu, kad i koliko  mogu.

Kažu i da Milorad ima brata koji živi u blizini, ali ima pet odraslih članova porodice, a niko nije zaposlen, a teško oboljeli suprug i supruga preživljavaju od 270 KM mjesečne socijalne pomoći.

- Od toga 45 KM ide za kartu kćerki koja pohođa srednju skolu, ostatak za mjesečne troskove i skupe lijekove, tako da im vrlo malo novca ostaje za ostale potrebe, ali od toga svaki dan  daju hranu Miloradu i pomažu mu koliko mogu. Kupe mu i poneku svijeću, jer ovaj čovjek živi već godinama bez struje, u potpunom mraku, sam u četiri skoro srušena zida, pričaju komšije koje sa nevjericom konstatuju kako su povratnici najčešće prepušteni sami sebi iako u opštinskim kancelarijama sjede ljudi koji su zaduženi za njihovo zbrinjavanje i za taj posao primaju plate.  

Milorad Stojčinović ubijen je tugom i samoćom, i o sebi ne želi da priča. Proživljeni rat, neimaština i težak život koji ga lomi iz dana u dan, načinili su od njega usamljenika koji teško, gotovo nikako ne komunicira sa okolinom.

Za njega kao da na ovom svijetu mjesta nema. A potrebno mu je tako malo da se bar na trenutak osjeti kao čovjek. 

Suprotno ovim stravičnim fotografijama i činjenicama da su brojni povratnici i danas, 18 godina od završetka rata, prepušteni sami sebi, nezbrinuti i ostavljeni na ulici, djeluju ogromne višemilionske cifre koje su svake godine izdvajane upravo u ove svrhe.

Od završetka rata pa do danas, za povratak bh. izbjeglica izdvojene su stotine i stotine miliona KM, što budžetskih, što inostranih sredstava, i vjerovatno se nikada do kraja neće rasplesti priča o tome ko je i kako trošio ovaj novac, i u kojoj mjeri je on završio tamo gdje mu nije bilo mjesto. Zato i danas, duboko u 21. vijeku, širom Bosne i Hercegovine postoje ovakve fotografije...

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)